Sidrene cijene na vlastitom webu, ali ne i na Bookingu i Airbnbu? Iznajmljivači upozoravaju na nejednaka pravila

Tomić smatra da je sama ideja isticanja cijena na određeni datum u prošlosti besmislena, osobito u djelatnostima u kojima se cijene mijenjaju ovisno o ponudi i potražnji.

„Konkretno, sidrenjem, baznim ili kako god već nazivamo te cijene, smatramo da te cijene neće donijeti nikakvu značajnu i realnu korist građanima, ali nanose veliku štetu samim pružateljima usluga, bili oni obrtnici ili iznajmljivači”, rekao je Tomić.

Nejednaka pravila za domaće i strane pružatelje usluga

Kao jedan od glavnih problema istaknuo je to što se obveza, prema njegovu tumačenju, primjenjuje na domaće poduzetnike, dok strani pružatelji usluga koji posluju preko međunarodnih platformi nisu u istom položaju. To, smatra, stvara neravnopravne tržišne uvjete.

Objašnjavajući kako se to odražava na privatne iznajmljivače, naveo je razliku između onih koji imaju vlastite internetske stranice i onih koji svoje smještajne kapacitete oglašavaju preko platformi poput Bookinga ili Airbnba.

„Po zadnjem tumačenju, oni koji imaju vlastiti web morali su staviti cijenu, dok oni koji koriste neku platformu poput Bookinga ili Airbnba nisu, jer ne može Hrvatska obvezati strane tvrtke na te cijene”, kazao je.

Smatra i da je isticanje cijene apartmana na određeni datum, primjerice 10. rujna, teško primjenjivo na turističko tržište jer se cijene smještaja mijenjaju iz dana u dan. Slična je situacija, dodaje, i u drugim djelatnostima, u kojima se mijenjaju ulazni troškovi poslovanja.

Tomić pritom iznosi i širu kritiku državne politike prema inflaciji. Prema njegovu mišljenju, novim se pravilima odgovornost za poskupljenja prebacuje na obrtnike i poduzetnike, umjesto da se rješavaju uzroci rasta cijena.

Najavljuje prijedlog za ocjenu ustavnosti

Udruga će, najavio je, predati prijedlog za ocjenu ustavnosti mjere. Među ključnim argumentima ističe nejednak položaj domaćih i stranih tvrtki te izravnu materijalnu štetu koju bi nova obveza mogla prouzročiti domaćim poduzetnicima.

„Jedan od ključnih argumenata je što se takva obveza uvodi samo hrvatskim tvrtkama, hrvatskim obrtnicima, hrvatskim firmama, a ne stranim, što nas dovodi u podređen položaj na samom tržištu i uzrokuje izravnu materijalnu štetu”, rekao je Tomić.

Problem vidi i u tome što, kako tvrdi, pri donošenju mjere nije dovoljno procijenjeno koliko će njezina provedba stajati poduzetnike, jesu li je oni uopće u mogućnosti provesti i ima li ona stvarnog smisla, osobito za mikro, male i srednje poduzetnike.

Smatra da ni promjena naziva mjere ni odgoda njezine primjene ne rješavaju temeljni problem. Upozorio je i na kratak rok za prilagodbu novim pravilima, s obzirom na to da je, prema njegovim riječima, javno savjetovanje trebalo trajati do 13. studenoga, a početak primjene bio je predviđen za 17. studenoga.

„Promjena naziva nije rasterećenje, a odgoda nije uklanjanje. Nije presudno kako se cijena zove. Presudno je da se nameću nove obveze koje uzrokuju veliku štetu mikro poduzetnicima, obrtnicima, a vrlo je upitno donose li ikakvu korist građanima”, poručio je.

Novi troškovi i dodatna administracija

Osim samog isticanja cijena, Tomić upozorava na troškove prilagodbe internetskih stranica i uvođenja strojno čitljivih cjenika. Posebno ističe male poduzetnike koji su vlastite stranice izradili sami jer si nisu mogli priuštiti angažiranje stručnjaka.

„Ti ljudi koji su jedva uspjeli sami napraviti svoj web sigurno nisu dovoljno tehnički sposobni da uvode strojno čitljive formate cjenika, da uvode sve te administrativne obveze koje država sad uvodi”, rekao je.

Takvi će poduzetnici, upozorava, morati platiti dodatnu tehničku pomoć ili ugasiti vlastite internetske stranice, što bi moglo negativno utjecati na njihovo poslovanje.

Trošak, dodaje, nije samo financijski. Dodatna administracija oduzima vrijeme ljudima koji sami obavljaju većinu poslova u svojim obrtima i poduzećima.

„Mali obrtnik nema nekoga tko će umjesto njega stavljati cijene, izlistavati to na određene datume. On mora stati sa svojim poslom da bi otišao na internet i stavio neke podatke koji njegovim klijentima uopće nisu bitni, nego su obično administrativno nametanje”, smatra Tomić.

Građanima je važnija aktualna cijena

Tomić osporava i pretpostavku da će potrošačima podatak o cijeni proizvoda ili usluge na određeni datum u prošlosti biti od velike koristi. Smatra da kupci odluke donose na temelju aktualnih cijena i vlastitih mogućnosti.

„Mi kupujemo robu po sadašnjoj cijeni. Tako da taj podatak koliko je nešto nekad koštalo praktički nama, većini ljudi, ne znači ništa, jer mi moramo platiti po aktualnoj cijeni”, rekao je.

Dodaje da potrošači i sada uspoređuju cijene te odabiru proizvode i usluge koje im nude najbolju vrijednost za novac.

„Nije nam bitna cijena na neki datum u prošlosti, nego gdje u ovom trenutku možemo dobiti najviše za svoj novac”, poručio je.

Kritike turističkoj reformi: cilj je smanjiti privatni smještaj

U razgovoru se osvrnuo i na širu turističku reformu, koju smatra štetnom za hrvatske građane koji iznajmljuju vlastite nekretnine. Ipak, izdvojio je i dvije promjene koje smatra pozitivnima.

Prvom je ocijenio produljenje roka valjanosti privremenih rješenja za objekte koji još nemaju trajno rješenje, najčešće zato što nemaju uporabnu dozvolu. Prema njegovim riječima, rok je produljen do kraja 2030. godine, čime je vlasnicima omogućeno da nastave legalno iznajmljivati objekte i plaćati porez. Naveo je da je riječ o približno 15.000 objekata.

Pozitivnim smatra i to što je dopušteno kategorizirati objekte u vlasništvu roditelja, što je važno u slučajevima kada su roditelji vlasnici nekretnine, a djeca vode posao iznajmljivanja.

No, ostale odredbe zakona, osobito obvezu rekategorizacije svih objekata svakih deset godina, smatra problematičnima jer bi, ovisno o budućim uvjetima, mogle dovesti do gubitka dozvole za rad.

„Mislim da je zakon u cjelini štetan i usmjeren ka smanjenju broja kreveta u vlasništvu hrvatskih građana”, rekao je Tomić.

Smatra da država ograničavanjem privatnog smještaja pogoduje hotelskom smještaju i kampovima, umjesto da prepusti tržištu da odredi ponudu i potražnju.

Ipak, priznaje da postoje destinacije u kojima je zbog infrastrukturnih ograničenja i prevelikog broja turista potrebno ograničiti daljnji rast smještajnih kapaciteta. No, takve bi se mjere, smatra, morale odnositi na sve oblike smještaja.

„Ako se ograničenje odnosi na privatni smještaj, a smještaj u hotelima se ne ograničava, onda je iz toga vrlo jasno da cilj nije ograničiti gužvu i pritisak na destinaciju, nego prebaciti novac iz džepova hrvatskih građana u džepove drugih ljudi, odnosno konkretno krupnog kapitala koji najčešće dolazi iz inozemstva”, ustvrdio je.

Najavljuje nastavak borbe protiv novih pravila

Na kraju razgovora Tomić je poručio da udruga neće odustati od protivljenja mjerama koje smatra štetnima za male iznajmljivače i poduzetnike. Podsjetio je na prosvjed na kojem se, prema njegovim riječima, okupilo više od tisuću ljudi te na peticiju s više od 40.000 potpisa.

Naveo je i da dvije udruge koje zastupaju interese malih iznajmljivača te malih i srednjih poduzetnika predstavljaju interese više od 300.000 hrvatskih građana.