Mali trgovac: "Mi smo dramu sa sidrenim cijenama već prošli. Očekujte veće troškove i gorčinu u želucu"

Malo je reći da je velik dio njih nezadovoljan svime što to nosi - od dodatnih administrativnih poslova do dodatnih troškova poput izrade novih fizičkih cjenika ili redovnog ažuriranja onih u digitalnom okružju. A sve to u vrlo kratkom roku koji im je dan na raspolaganje i pod prijetnjom drakonskih kazni ako obvezu ne ispoštuju. Sudeći prema izjavama i objavama malih poduzetnika proteklih dana, njihovo nezadovoljstvo raste u ljutnju pa i gnjev.

Ono kroz što će oni sada morati proći da bi ispunili uvjete "antiinflacijske mjere" koje im je nametnula Vlada, trgovci su prošli još lani u svibnju. I veliki trgovački lanci i mali trgovci tada su morali uskladiti svoje cjenike i do danas ih moraju usklađivati sa sidrenim cijenama koje vrijedi za njih - one od 2. svibnja prošle godine.

Stvorena percepcija da su trgovci lopovi

Kakva su pritom imali iskustva i kako se danas snalaze sa sidrenim cijenama pitali smo predsjednika Saveza udruga malih trgovaca (SUMT) Mladena Kramara. Njegova glavna poruka nije ohrabrujuća: "Očekujte veće troškove i više nezadovoljstva."

Da bi dao okvir svojoj priči, Kramar (na slici) je najprije upozorio na dvije stvari koje, po njemu, govore o odnosu države prema trgovcima i percepciji stvorenoj iz toga.

"Prvo, unatrag godinu-dvije država stalno poručuje da su trgovci lopovi. Stalno se apostrofira kako dižemo svoje marže. A mi marže dižemo sukladno ulaznim cijenama. Ako trgovcu dobavljač dobavi nešto čemu je digao cijenu jer je njemu proizvođač digao cijenu i svi se u tom lancu nadodali, tako i trgovac linearno digne cijenu. A drugo, maloprodaja u Hrvatskoj je izuzetno administrativno opterećena. Na nas se stalno vrši pritisak provedbe kojekakvih državnih odluka - od toga da tanke vrećice prodajemo za jedan cent do toga da kupcu moramo dati račun ravno u ruku, zajedno sa sitnišem."

"Ta mjera ne rješava problem inflacije"

Obvezu isticanja sidrenih cijena Kramar smatra ogromnim administrativnim problemom zbog manjka radne snage.

"To naprosto nema tko provesti i nejasna su pravila koja su nametnuta. Na koncu, to ne rješava ni problem inflacije na što se Vlada poziva. Ona traži nekoga u koga će uprijeti prstom i reći da je poskupio. A neće jedan keramičar dizati cijenu ako nema dodatnih troškova jer mu je u interesu biti cjenovno prihvatljiviji. No ispada da svi dižemo cijene i da smo svi superbogataši, a kad prijavimo poreze, praktički spadamo u kategoriju socijalnih slučajeva."

Djelatnostima koje će sada morati uvesti sidrene cijene to će - kaže Kramar pozivajući se na iskustva malih trgovaca - donijeti puno dodatnih troškova, prije svega kako bi se informatički prilagodili tomu.

"Kolegica će imati trošak od 3.000 eura zbog sidrenih cijena"

Spominje nam svoju kolegicu, vlasnicu jedne knjižare i papirnice.

"Ona ima milijardu olovaka u ponudi kao što ja imam milijardu žvakaćih guma u trgovini. Za sve to treba promijeniti etiketu, a nema radnika ni da joj pokriju dvije smjene pa sama radi jednu. Samo taj trošak da sve to ispiše morat će ukalkulirati negdje u cijenu i dići tu cijenu, ne zato što je bahata nego jer je prisiljena na to. Mi se stalno vrtimo u krug. Svi vide da to nije antiinflacijska mjera, nego mjera koja potiče inflaciju", kaže Kramar.

Prepričava nam primjer još jedne svoje kolegice, vlasnice obrta.

"Pedeset joj je godine, već je umorna od svega i najradije bi išla u mirovinu. Evo nekidan mi je rekla kako zbog sidrenja cijena mora kupiti novi kompjuterski program pa s njim dodatnu zaštitu, dodatni internet, pisač etiketa, ovo-ono... Imat će trošak od barem 3.000 eura da bi svako jutro ažurirala podatke koji će biti isti kao što su bili jučer ujutro."

"U podne dobijem robu, a ne prodajem je do ujutro"

Još apsurdniji primjer iznosi iz vlastitog iskustva.

"Meni dovezu robu u 12 sati. U dućanu sam, taman imam vremena i do 13 sati napravim primku. Do 15 sati teta Mara, koja radi u mom dućanu, složi tu robu na police. No toj robi se promijenila cijena. I što sad? Neću je prodavati do sutra ujutro u 8 dok ne stavim nove cijene na internet. Eto to je... glup, gluplji, najgluplji", kaže.

A na koncu - pita se naš sugovornik - ima li kupac kad uđe u dućan uopće vremena i volje čitati sve cijene ispisane ispod proizvoda po koji je došao.

"Žena vas je nazvala da kupite umak za tjesteninu. Jurite s posla na kojemu imate milijun problema, usput ste pokupili dijete iz vrtića, mobitel vam stalno zvoni, a vi bi u trgovini trebali studirati tri cijene ispod proizvoda i računati je li taj umak ovdje jeftiniji nego tamo. Od ljudi pravimo luđake", ogorčeno govori predsjednik saveza udruga malih trgovaca.

Tri tisuće artikala, a fali jedna etiketa...

U početku je, kaže, vladao opći kaos među malim trgovcima zbog isticanja sidrenih cijena no vremenom su se svi morali uhodati. Potom priča anegdotu iz svoje trgovine.

"U dućanu imam tri tisuće artikala. Moram nazvati čovjeka koji mi radi informatičku podršku. On kaže kako se zbog sidrenih cijena sve postavke moraju promijeniti da bi funkcioniralo kao prije. Pa onda treba prilagoditi ispis etikete koja sada mora biti 1x3 centimetra umjesto 1,7x2,5 centimetra. Puno natezanja, ukratko. Pa kada je sve bilo pripremljeno, donio sam tih 3.000 isprintanih etiketa u trgovinu, a moje djelatnice kada su to vidjele iste sekunde su počele vrištati: Ima posla, nemaju vremena, dolaze kupci... I sve to stoji. No nekako smo i tu razinu prešli, sve sam ih počastio. A onda, dva tjedna kasnije vidim - sad lupam bezveze - da ispod sredstva za čišćenje u crvenoj boci stoji etiketa, a ispod onog u zelenoj boci je nema. Pala je, izgubila se, netko ju je ukrao... tko zna? A da je došao inspektor, minimalna kazna bila bi 3.000 eura."

"Umjesto da budem kreativni trgovac, ja sam administrator"

Kramar kaže kako priča da će isticanje sidrenih cijena pomoći u borbi protiv inflacije - ne stoji. Troškovi su neizbježni i prelit će se na cijene. No ne samo to.

"Najgore od svega je što ljudima - malim trgovcima, poduzetnicima, obrtnicima - to stvara gorčinu u želucu i postaju bezvoljni i manje ambiciozni raditi ovaj posao. Mnogi mi kažu da više nemaju živaca i snage provoditi te državne mjere. Umjesto da mi dopuste da budem kreativni trgovac, tjeraju me da budem kreativni administrator jer se moram snalaziti radeći i posao koji ne znam raditi. Država bi trebala brinuti o zakonskim okvirima, o tome jesmo li platili poreze, a ne opterećivati nas suvišnim poslovima", zaključio je.