Bijeli sljez ljekovita je biljka koja se koristi i u pučkoj i u znanstvenoj medicini. Svi njezini dijelovi su ljekoviti, a učinkovitost ovisi o sadržaju sluzi (30 do 35 posto).
Kod bijelog sljeza, koji je višegodišnja biljka, korijen ima slatkast okus i sadrži sluz. Najprije mu se oblikuje lisna rozeta okruglih listova, a zatim uspravna stabljika, visoka i do 2 m. U pazušcu listova stvaraju se bijeli cvjetovi, sastavljeni od pet latica.
Ova biljka najbolje uspijeva na rahlom i vlažnom tlu. Duge suše mu ne pogoduju. Može se posijati u rano proljeće, najbolje u ožujku. Za dobivanje ljekovitog pripravka korijen se vadi u kasnu jesen ili u rano proljeće. Najprije se pere, guli, reže i suši. List i cvijet beru se tijekom vegetacije više puta, ali se ne smije ubrati više od trećine listova kako korijen ne bi izgubio na kvaliteti, piše Novi list.
Crni sljez je trajna zelen s dobro razvijenim podzemnim i nadzemnim dijelovima. Korijen je slabo razgranat, mesnat i vretenast. Stabljika naraste i više od metar u visinu, obla je i razgranata, više ili manje dlakava, pri dnu često odrvenjela. Po 2-4 velika pravilna cvijeta izbijaju iz lisnih pazušaca, a sastavljeni su od pet blijedoružičastih ili ljubičastih latica na kojima se ističu tamnije pruge. Biljka cvate od svibnja do rujna.
Od najstarijih vremena sljez je služio kao ljekovita biljka i povrće. Mladi listovi u svježem stanju sadržavaju oko 120 mg C vitamina, 18 mg karotena, bogati su željezom i kalcijem. Mogu se prirediti kao varivo slično špinatu ili dodati juhama od povrća. Cvjetovi se mogu dodavati miješanim salatama ili koristiti za ukrašavanje mesnih i ribljih jela. Sjemenke su se nekad koristile kao afrodizijak.
Kod crnog sljeza ljekoviti su korijen, listovi i cvjetovi. Korijen se vadi u proljeće ili jesen, dok se listovi i cvjetovi skupljaju u vrijeme cvatnje. Listovi se beru sa što kraćom peteljkom, i samo ako su potpuno zdravi, tj. nemaju po sebi smeđe mrlje nastale obolijevanjem sljeza od hrđe. Svi dijelovi biljke sadržavaju sluzi, a u listovima se nalaze još i trjeslovine i flavonoidi. Biljne sluzi lokalno djeluju na kožu i sluznicu te sprečavaju i ublažavaju upale u probavnom traktu. Cijela je biljka bez mirisa, a okus je sluzav. Nakon sušenja listovi baš i nemaju ugodan okus.
Priprema čaja
Pripravljanje čaja: dvije čajne žlice suhih, usitnjenih listova i cvjetova preliti s 2,5 dl hladne vode i ostaviti nekoliko sati uz povremeno miješanje, a zatim procijediti. Prije uporabe napitak se može lagano zagrijati, i ako se pije za tegobe dišnih organa, zasladiti medom.
Važno je napomenuti da se zbog sluzi, koja je najvažnija ljekovita tvar ove biljke, čaj priprema hladnim postupkom i da jedino na taj način njegova djelotvornost dolazi do izražaja.
Kod promuklosti se grglja mlaki čaj više puta dnevno. Obloge čaja koristimo kod upala na koži, suhe kože te svrbeža kože u starosti. U pučkoj medicini crni sljez se koristi za toplu kupelj kod gangrenoznih rana nastalih zbog proširenja vena. Listovi i cvjetovi preliju se kipućom vodom i ostave poklopljeni pola sata. Kupelji se provode tri puta dnevno, a svaki put se priprema svježi oparak, piše Novi list.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!