Energetičar Igor Grozdanić gostujući na N1 je ponovno kazao da je nužno napraviti energetsku strategiju, a onda razmišljati što treba napraviti s HEP-om i Inom, s kojom država nije dobro gospodarila.

Naveo je da postoji strategija iz 2002. koja je zastarjela. Kaže i kako postoje planovi da se HEP širi u regiji, ali i da toj tvrtki trebaju ulaganja, oko čega se struka u potpunosti slaže.

“Tih 25 posto će biti premalo za 49 posto Ine. Stvarno mislim da u HEP-u, ako se već ide u IPO, treba vidjeti je li to dobar trenutak i dio novca se treba vratiti kroz investicije u HEP”, kazao je.

Na pitanje koliko je Ina devastirana, kaže da nije toliko koliko se priča.

“Ona ima svoju vrijednost i potencijal razvoja i rasta, na ovom, ali i širem tržištu. Ona je uvijek bila globalna – od Angole ’60-ih do Sirije. Danas je Ina isto u Egiptu i nastoji uzeti nove koncesije na drugim tržištima. Treba uložiti u rezerve, koje su devastirane. S druge strane, rezerve nafte u RH nisu loše, ali ih proizvodnja, na žalost, ne prati”, kazao je.

Na pitanje o stavu Davora Šterna da je Ini potreban strateški partner u pojedinim segmentima poslovanja, odgovara da je to moguće, no naglašava da on je vjerojatno mislio na partnera u proizvodnji i istraživanju plina, no svakako smatra potrebnim partnera kada je riječ o rafinerijama.

“Tu država nema novca. Zato smo 2002. godine ušli u to; država nije imala novca i bio joj je potreban. No, država je tu napravila gaf, jer novac nije uložila u Inu ni njene rafinerije”, kazao je Grozdanić.

Može li Ina samostalno djelovati na tržitu, upitan je zatim.

“Mislim da Ina mora postati cjelovita energetska kompanija te izaći i na tržište električne energije”, navodi on. To nije uspjelo zbog MOL-ovog modela upravljanja. Smatra da joj treba strateški partner, ne nužno domaći, ali netko poput HEP-a, kako bi svoj plin, kada je jeftiniji na tržištu, davala u proizvodnju struje.

Hoće li i drugi veliki igrači pokušati se dokopati Ine, odnosno je li Ina dovoljno zanimljiva drugim velikim igračima, upitan je te odgovara potvrdno.

“Zbog tržišta, istraživanja i Rijeke odnosno izvoza te Janafa, jeste i što se tiče nafte i plina. Rusi, da, žele svoj udio na ovom tržištu”, kazao je.

Na pitanje što će biti ako se MOL zaista odluči prodati dionice, a prijave se i drugi igrači te napumpaju njihovu cijenu, Grozdanić kaže da Vlada ima sve mehanizme da bi podigne koncesijske naknade na proizvodnju u Ini, može se proglasiti i neprijateljsko preuzimanje. Podsjeća i na izjavu Slavka Linića koji kaže da se 50 posto Ine može zakonski preuzeti, mada ne vjeruje da će do toga doći.

“Ako je Vlada odlučila ući u proces, naći će se argumenti da MOL izađe iz priče”, navodi on.

Mogu li se premijeri Viktor Orban i Andrej Plenković naći i razgovarati o tome, upitan je zatim. Grozdanić smatra da to ne bi bio problem u smislu sukoba interesa, pogotovo zato što država treba i mora imati kontrolni paket u lokalnoj energetskoj, odnosno naftnoj kompaniji.

Smatra i da u Hrvatskoj ima dovoljno stručnjaka da osmisle energetsku strategiju, u prvom redu je tu Institut Hrvoje Požar. Trebalo bi ući u Inu i ozbiljno je procijeniti te osmisliti koja je njena budućnost na ovom tržištu, a to mogu napraviti naši konzultanti, navodi on.

Rafinerija Sisak ima budućnost

Rafinerija Sisak se može, primjerice, dignuti na proizvodnju od milijun tona godišnje, što znači održavanje radnih mjesta i energetsku tranziciju. Za zagrebačko tržište je najjeftinija za dostavu nafte, a nafta sa domaeg tržišta je definitivno uvijek najjeftinija, naglašava on. Riječka rafinerija bi ostala izvozna, mada je treba modernizirati.

Komentirao je i ekploziju plinskih postrojenja u Siriji, odnosno sabotažu Ininih postrojenja od strane ISIS-a.

“Podzemlje je netaknuto i mislim da to nije toliko veliki šok, s obzirom na sadašnje stanje”, kaže Grozdanić. Ne vjeruje, doduše, da će se Ina vratiti u Siriju u iduće tri do četiri godine. To nije gorjelo kao svojevremeno u Iraku, kada su ondje gorjela naftna postrojenja, ističe, i šteta nije bitna za kompaniju ovdje.

Sljedeće pitanje je bilo s kim bi Hrvatska trebala pregovarati o povratku polja u Siriji, navodi da bi trebalo pregovarati i s režimom i pobunjenicima, ali prije svega sa trenutnom vlašću.

“No, pitanje je želi li on pregovarati s nama, budući da je Ina izašla iz Sirije zbog politike EU”, kazao je, dodajući i da Hrvatska ne može više računati ni na obeštećenje.

Upitan je za kraj i kako se može osmisliti strategija prelaska na obnovljive izvore energije, budući da su oni prilično skupi.

“Cijena energetske tranzicije je sve manja i manja. Ina se neće baviti proizvodnjom vjetroelektrana, ali ona ima stručnjake s područja geotermalne energije i geotermalnih elektrana. U to bi mogla ući i sama bez strateškog partnera”, kaže on.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.