U Bruxellesu je ovoga tjedna Europska komisija predstavila Bijelu knjigu o budućnosti europske obrane i planu naoružavanja Europe u novonastalim geopolitičkim odnosima.
Predviđeno je “krpanje” rupa u obrambenoj sposobnosti kako bi Europa bila spremna za eventualni rat, ponajprije zbog sigurnosnih prijetnji iz Rusije, ali i uzdrmanog euroatlantskog savezništva nakon dolaska Donalda Trumpa na čelo SAD-a.
Plan iz Bijele knjige je da do 2030. godine Europska unija izgradi snažnu europsku obrambenu poziciju. To podrazumijeva ponovno naoružavanje (plan ReArm) za koje će inicijalni fond težiti 150 miijardi eura, a u konačnici se očekuje da će ulaganje u naoružavanje doseći čak 800 milijardi eura.
Cilj je snažnija vojna proizvodnja
I Hrvatska je kao članica EU-a dio tog plana. Nedavno je iznova pokrenuta ideja o gradnji tvornice streljiva (Hrvatska je među malobrojnim zemljama koje ne proizvode streljivo), a u srijedu je ministar obrane i potpredsjednik Vlade Ivan Anušić održao sastanak s predstavnicima Hrvatske udruge poslodavaca, Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR) i agencije Alan o mogućnostima hrvatske obrambene industrije u sklopu plana ReArm Europe.
“Cilj nam je osnažiti vlastitu proizvodnju, a ne samo modernizirati vojsku putem ugovora sa stranim zemljama. Naravno, ono što ne možemo proizvesti sami, i dalje ćemo nabavljati iz inozemstva”, rekao je Anušić nakon tog sastanka.
A kakve kapacitete Hrvatska ima u tom području, što bi mogla proizvoditi i koju nišu u širem okviru europske vojne industrije zauzeti, pitali smo ekonomskog analitičara Damira Novotnyja. On napominje da je Hrvatska u predtranzicijsko doba, prije osamostaljenja, imala relativno snažnu vojnu industriju.
HS Produkt, Šestan-Busch, Đuro Đaković…
“Tvornica Đuro Đaković u Slavonskom Brodu proizvodila je tenkove, a sada proizvodi borbena vozila. Imamo i poduzeća koja su u stanju proizvoditi lako naoružanje. Štoviše, imamo nekoliko poduzeća koja uživaju međunarodnu reputaciju – karlovački HS Produkt (koji proizvodi jurišne puške i poluautomatske pištolje, nap.a.) tvrtka je svjetskoga glasa kao i Šestan-Busch iz Preloga u proizvodnji šljemova i zaštitne opreme. Za razliku od drugih zemalja jugoistočne Europe, Hrvatska ima relativno vitalnu vojnu industriju s proizvodnjom borbenih vozila, jurišnih pušaka, šljemova i opreme za vojnike. Defintivno ne bismo krenuli od nule. Imamo neku osnovnu industrijsku infrastrukturu koju bi trebalo unaprijediti i pronaći parntere u EU s kojima bi dijelili znanja”, kazao je.
Novotny ističe da bi se relativno brzo mogla pokrenuti proizvodnja onoga što dosad nismo proizvodili.
“Javnost je već poznato da se razgovara s potencijalnim strateškim partnerima o proizvodnji streljiva. Riječki Torpedo bio je proizvođač granata za topništvo, tako da tradiciju imamo”, dodao je.
“Imamo podlogu i za uzlet brodogradnje”
Moguće je i oživljavanje brodogradnje.
“Nekoliko domaćih brodogradilišta u stanju su podići proizvodnju sa sadašnjih niskih razina na višu i postati proizvođači vojnih plovila. Ne baš razarača, ali plovila srednjega ranga svakako. Remontno brodogradilište Viktor Lenac u Rijeci već je radilo remonte vojnih brodova, uglavnom američke mornarice. U svakom slučaju, imamo podlogu za novi uzlet te industrije”, kaže Novotny.
Vojna industrija snažan je i važan dio gospodarstva jer iz nje dolazi većina tehnoloških inovacija koje ulaze i u civilnu primjenu.
“Čitav niz patenata i inovacijskih tehnologija, naročito komunikacijskih – od GPS-a nadalje, testirane su u vojnoj industriji, ponajprije američkoj”, naglašava Novotny.
“Europa može dosegnuti tehnološku razinu SAD-a”
On smatra da ne stoji teza kako Europa u vojnoj i obrambenoj industriji ne može bez SAD-a.
“U vojno-obrambenom smislu Europa može u kratkom vremenu dosegnuti tehnološku razinu kakvu ima SAD. Ne, naravno po volumenu jer neće Europa graditi velike nosače aviona niti nuklearne podmornice, ali u čitavom nizu područja vojne industrije može doći do najviših tehnoloških razina. Ljudi koji dobro poznaju vojnu industriju kažu da su, recimo, švedski borbeni zrakoplovi Gripen pa i francuski Rafalei superiorniji u odnosu na američke F-16 i F-21. U području visokih vojnih tehnologija Europa ima dovoljno znanja i uz veća ulaganja može ih unaprijediti”, smatra.
A ako se ponovno promijene geopolitički odnosi i ne bude potreban opseg proizvodnje vojne industrije u okivirma do kojih se sada širi, Novotny kaže da se ona lako može prilagoditi civilnoj industriji. Naveo je i nekoliko primjera.
“Njemačka industrija podjednako kavlitetno proizvodi i vojna i civilna vozila. Talijansko brodogradilište Fincantieri u Trstu, odnosno Monfalconeu u stanju je proizvoditi vrlo sofisticirane vojne brodove, ali i luksuzne turističke brodove. Dobar primjer je i avionska industrija. Airbus je danas superioran američkom Boeingu ili ruskom Tupoljevu.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare