Slavni kanadski autor: Ne volim bogataše. Zbog silnog bogatstva posve su izgubili dodir sa stvarnim životom

Martel smatra da je bijes, emocija koja pokreće i Homerovu "Ilijadu", danas jednako aktualan kao u antičko doba. Kao jedan od primjera naveo je američkog predsjednika Donalda Trumpa i društvo koje, prema njegovu mišljenju, sve više obilježavaju ljutnja, strah i osjećaj nesigurnosti.

U romanu "Ničiji sin" Martel se odmiče od uobičajenih povijesnih priča o kraljevima, vojskovođama i velikim junacima. Umjesto toga, odlučio je ispričati priču iz perspektive običnog čovjeka.

"Bilo mi je strano pisati iz perspektive elite. Kao da pišem roman iz perspektive Jeffa Bezosa ili Elona Muska. Zašto bih to želio? Svi smo zajedno u istom velikom čamcu", objasnio je pisac u Morani Kasapović u emisji "Razgovor s razlogom".

Roman prati klasičnog filologa koji na Oxfordu istražuje fragmente papirusa, a zatim donosi priču o Trojanskom ratu. Martela je posebno iznenadilo što je "Ilijada", jedno od temeljnih djela zapadne književnosti, usredotočena na bijes, a ne na slavu i junaštvo.

"Počiva na srdžbi i na tome što se događa kada ona izmakne kontroli. Pomislio sam kako je neobično da naša civilizacija počinje upravo takvom pričom", rekao je.

Upravo ga je ta tema potaknula na pisanje romana. Smatra da o bijesu treba govoriti i danas, osobito zato što je riječ o emociji koja često proizlazi iz dubljih osjećaja, poput straha i nesigurnosti.

Zašto Amerikanci glasaju za Trumpa?

Govoreći o američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, Martel je ocijenio da se njegova politička popularnost ne može razumjeti bez uvida u nezadovoljstvo američkih građana. Prema njegovu mišljenju, velik dio tog bijesa proizlazi iz goleme nejednakosti u raspodjeli bogatstva.

Ukazao je na milijardere koji raspolažu nezamislivim bogatstvom, dok se pripadnici srednje klase suočavaju s visokim troškovima zdravstvene skrbi, problemima u obrazovanju i sve težim životnim uvjetima.

"Ljudi se pitaju zašto žive tako loše u jednoj od najbogatijih zemalja svijeta. Zato su ljuti", smatra Martel.

Dodao je da Trump ne nudi konkretna rješenja za njihove probleme, ali prepoznaje i koristi njihov osjećaj nezadovoljstva. Njegove poruke o ponovnom uspostavljanju američke veličine, smatra pisac, oslanjaju se na duboko ukorijenjen osjećaj da je zemlji nešto oduzeto.

Martel pritom upozorava da političke priče ne moraju nužno počivati na činjenicama kako bi imale snažan utjecaj.

"Trump laže, ali njegovim biračima to nije važno jer im pripovijeda veliku priču – priču o osjećaju zakinutosti", rekao je i dodao da se takvim narativima nije moguće suprotstaviti samo provjeravanjem političkih tvrdnji. Potrebno je razumjeti strahove i osjećaje na kojima se temelje te ponuditi uvjerljivu alternativu.

"Ne volim bogataše"

Martel se osvrnuo i na problem koncentracije bogatstva, istaknuvši kako društveni sustav ne bi smio biti oblikovan tako da najbogatijima omogućuje daljnje povećavanje imovine, dok siromašnima ne pruža dovoljno prilika.

Iako je zahvaljujući uspjehu "Pijeva života" i sam stekao znatno bogatstvo, otvoreno je kritizirao porezne povlastice za najimućnije.

"Zašto bih plaćao manji porez? Postoje različiti načini na koje bogati postaju još bogatiji. Zato kažem da ne volim bogataše. Nepravedno su bogati", poručio je.

Smatra da bi najbogatiji trebali plaćati veće poreze te da pretjerano bogatstvo šteti ne samo društvu nego i samim ljudima koji ga posjeduju. Kao primjer je naveo Elona Muska i Jeffa Bezosa, za koje smatra da su zbog golemog bogatstva izgubili dodir sa stvarnim životom.

Mitovi oblikuju društva, čak i kada nisu povijesno dokazani

Govorio je i o ulozi mitova u oblikovanju kolektivnog identiteta. Martel je istaknuo kako postoje priče koje služe zabavi, ali i one koje imaju mnogo dublji utjecaj na ljude i društva. Kao primjer naveo je Trojanski rat. Iako ne postoje pouzdani dokazi o desetogodišnjem ratu ni o postojanju svih junaka iz "Ilijade", ta je priča postala jedan od temelja grčke civilizacije.

Sličnu ulogu, smatra, imaju i vjerske priče te nacionalni mitovi. Osvrnuo se i na Kanadu, zemlju koja je, unatoč velikom teritoriju i različitostima među stanovništvom, uspjela izgraditi zajednički identitet. Usporedio ju je s bivšom Jugoslavijom, ocijenivši da nije uspjela stvoriti priču koja bi povezala različite narode i dugoročno održala zajednicu.