Prisilivši svijet da osvijesti problem svakodnevnog spolnog zlostavljanja žena, pokret #MeToo prerastao je u društvenu revoluciju povijesne važnosti. Njegovo nasljeđe još se procjenjuje.
Počelo je jednim tvitom: 15. listopada 2017. američka glumica Alyssa Milano pozvala je žene da podijele svoja iskustva o spolnom zlostavljanju pod sloganom „Me too”. U roku od godine dana, taj ‘hashtag’ upotrijebljen je više od 19 milijuna puta, po Istraživačkom centru Pew, čime se to pitanje popelo na vrh globalne agende.
Naravno, pokret se oslanjao na desetljeća feminističke borbe – čak i sam izraz „Me Too” bio je deset godina star, a prva ga je počela koristiti aktivistkinja Tarana Burke iz Bronxa kako bi pomogla žrtvama zlostavljanja.
Pokret je dobio zamah nakon istrage New York Timesa o filmskom producentu Harveyju Weinsteinu koji je, pokazalo se, godinama silovao i napadao žene, mnoge iz filmske industrije, i prolazio nekažnjeno.
No, mnogim moćnicima iz industrije zabave stiglo je vrijeme za naplatu.
Kevin Spacey je izbačen iz serije “Kuća od karata”, a film Ridleyja Scotta „Sav novac svijeta” snimljen je iznova kako bi ga se zamijenilo drugim glumcem.
Otjerani su čelnici Amazonovih studija, Fox Newsa, CBS-a i Vox Medija.
Slijedili su glumac James Franco, operni pjevač Placido Domingo, komičar Louis C.K., modni fotograf Terry Richardson, celebrity chef Mario Batali – ni tjedan dana ne bi prošao da neko slavno ime ne bi završilo na stupu srama.
Najozbiljnije optužbe dovele su do zatvora za do tada nedodirljive kao što su bili “američki tata” Bill Cosby, pjevač R. Kelly i moćni financijaš Jeffrey Epstein. Pritisak se proširio i izvan industrije zabave zahvativši političare, sportske zvijezde i velike tehnološke tvrtke poput Googlea i Ubera.
Revolucija
Snaga pokreta bila je u tome što je učinio vidljivim ono što se događalo posvuda. „Pokret #MeToo je pokazao da su spolno i seksističko nasilje svakodnevna realnost”, rekla je Sandrine Ricci, sociologinja sa Sveučilišta u Quebecu u Montrealu. „Pokret je omogućio ljudima, posebno žrtvama, da bolje razumiju što im se dogodilo”.
Epicentar je bio u SAD-u, ali naknadni potresi bili su globalni.
Kad bi se zlostavljanje otkrilo, bilo ga je gotovo nemoguće ignorirati, bilo da je riječ o srbijanskom profesoru glume Branislavu Lečiću optuženom za silovanje, zlostavljanju ultraortodoksnih čelnika u Izraelu ili skandalu „seks za ocjene” na marokanskom sveučilištu.
Istraživanje centra Pew pokazalo je da je trećina #MeToo tvitova u prvoj godini bila napisana na neengleskom jeziku – sedam posto na afrikanerskom jeziku, četiri posto na somalskom – a to ne uključuje regionalne varijante kao što su #YoTambien na španjolskom ili #BalanceTonPorc (prokažite svinju) na francuskom.
„Ljudi su se iznenadili – nisu znali koliko je spolno zlostavljanje često”, rekla je Hillevi Ganetz sa Sveučilišta u Stockholmu. „Dan za danom u javnost su izlazila svjedočanstva, bilo je poražavajuće”, dodala je. „To je bila revolucija i to je bilo divno”.
Otpor
Protureakcija je bila gotovo trenutačna. Pokret #MeToo ciljao je ponašanje koje se često teško može dokazati na sudu pa su se pojavile optužbe da se ljude „otkazuje” bez poštene istrage.
Neki su ga kritizirali da je označio kraj flertanju, da bi mogao oduzeti napetost spolnoj privlačnosti. Francuska filmska ikona Catherine Deneuve istupila je protiv „puritanske” crte pokreta tvrdeći da bi mogao žene pretvoriti u „vječne žrtve”.
Debata je neizbježno utonula u kaljužu kulturnih ratova na internetu, kao što je bilo militantno zauzimanje strana u suđenju između Johnnyja Deppa i Amber Heard ranije ove godine.
Trotjedni nestanak kineske teniske zvijezde Peng Shuai nakon što je optužila bivšeg zamjenika premijera Zhang Gaolija da ju je silio na seks pokazao je do koje mjere otpor može ići.
No, čak u Francuskoj, u kojoj se masovno prosvjedovalo zbog spolnog zlostavljanja, predsjednik Emmanuel Macron imenovao je najmanje trojicu ministara za kojima se vuku optužbe za spolno zlostavljanje.
Rješenje još daleko
Dok se početni efekti pokreta smiruju, došao je red na tešku zadaću poticanja društvenih promjena. „Još smo jako daleko od rješenja”, rekla je Florence Rochefort iz francuskog Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja. Budući da je svijet pogođen ekonomskom i klimatskom krizom, tajming nije dobar za rješavanje društvenih problema, dodala je.
Zakoni protiv silovanja postroženi su na mnogim mjestima, poput Švedske i Španjolske.
Poduzeća širom svijeta uvela su tečajeve za zaposlenike i više ne skrivaju pod tepih pritužbe u tom smislu.
Time’s Up, neprofitna organizacija koja se bori protiv zlostavljanja u filmskoj industriji, osniva panel stručnjaka koji će razmatrati pritužbe, kao što postoje tijela za liječnike, nastavnike i druge profesije.
Takve ideje imaju dvije svrhe – osiguravaju jasan mehanizam koji će poticati ljude da istupe, ali se i suprotstavljaju onima koji tvrde da se optužene proglašava krivima bez poštenog suđenja. „Želimo izbjeći suđenja u medijima”, rekla je predsjednica britanskog ogranka te organizacije Heather Rabbatts. „To nikome ne pomaže”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.