Ledene mumije, oružje, brodovi, kompletna naselja... Mnoga senzacionalna otkrića – a jedno od njih i u Srbiji – mogu se pripisati klimatskim promjenama. Ali postoji i druga strana medalje.
Klimatske promjene rijetko su popraćene nekim pozitivnim nuspojavama. No, kako se čini, barem arheologija profitira od ubrzanog otapanja ledenjaka ili permafrosta, odnosno isušivanja rijeka i jezera.
Posljednjih godina zabilježen je čitav niz arheoloških senzacija koje su stoljećima doslovno bile očuvane u ledu ili onih otkrića koja je voda zaštitila od znatiželjnih pogleda, uništenja ili pljačke, prenosi DW.
Mnoga takva otkrića postala su vidljiva tek nakon što se led otopio. Porast temperature zraka ili vode zabilježen u proteklim desetljećima ima dramatične posljedice i za znanost. Jer, ono što je tisućljećima bilo dobro zaštićeno u hladnoj i vlažnoj klimi, sada je zbog klimatskih promjena izloženo novim uvjetima i prijeti nestanak u vrlo kratkom vremenu.
Blago u ledu
Led, koji očito nije vječan, za čovječanstvo, odnosno za generacije koje slijede, sačuvao je senzacionalne stvari poput “Etsia”, mumije iz kamenog doba otkrivene 1991. Zahvaljujući izvanrednom stanju u kojem se nalazila, istraživači su uspjeli vrlo precizno rekonstruirati kako je “ledeni čovjek” živio prije oko 5300 godina na području Alpa, između Italije i Austrije.
Sve češće arheolozi u planinskim predjelima pronalaze impresivna svjedočanstva o dramama koje su se događale u prošlosti. Nedavno su znanstvenici iz Perua i Poljske predstavili rekonstrukciju mumije “Juanite”, djevojčice stare oko 14 godina, pripadnice plemena Inka, koja je žrtvovana bogovima prije nešto više od 500 godina.
Naime, prakticiranjem krvavog rituala zvanog “capacocha” pripadnici Inka su se nadali zaštiti bogove od prirodnih katastrofa. Smrznuta mumija pronađena je 1995. godine, na više od 6000 metara nadmorske visine, u blizini vulkana Ampato u južnom Peruu. Zahvaljujući otapanju leda i eroziji tla, mumija je pala u krater vulkana. Prije toga se nalazio na lokaciji Inka na nešto višoj nadmorskoj visini.
Blago u permafrostu
U europskim Alpama ili u Skandinaviji sve se češće pronalazi oružje, saonice ili dijelovi odjeće iz rimskog doba ili iz srednjeg vijeka. Zbog dobre očuvanosti tih nalaza stručnjaci mogu doznati mnogo detalja o tome kakav je bio život naših dalekih predaka.
Osobito velik broj otkrića bilježi se na mjestima gdje se permafrost velikom brzinom povlači. Radarske slike Antarktike ispod leda pokazuju drevne riječne bazene. Na Aljasci iznenada izlaze na vidjelo stara naselja. U Sibiru su istraživači otkrili ostatke triju mamuta koji bi mogli biti stariji od tri milijuna godina. Čak je i beba mamuta otkrivena u Kanadi, potpuno očuvana i potpuno mumificirana.
Utrka s vremenom
To su naravno velika, slučajna otkrića, ali vrijeme neumoljivo prolazi. Ono što je danas savršeno očuvano u permafrostu, a radi se o organskim materijalima – za samo nekoliko godina pretvorit će se u tragove boje na tlu.
Otapanje ledenjaka, obilne padaline, ali naravno i podizanje razine mora, pred arheologiju postavljaju potpuno nove izazove. Velika opasnost prijeti, primjerice, brojnim drevnim lučkim gradovima na Sredozemnom moru.
Klimatske promjene se ne očituju samo u obliku otapanja leda ili poplava, one su odgovorne i za strašne suše.
Ekstremne suše
Za arheologe su to djelomično sretne okolnosti, ali za ekosustave i njihove stanovnike to je katastrofa. Riba masovno izumire, polja se više ne mogu obrađivati, nema pitke vode.
U Iraku je, primjerice, 3400 godina star grad iznenada “osvanuo” u akumulacijskom jezeru zbog ekstremne suše. Njemački i kurdski arheolozi imali su priliku nakratko istražiti naselje koje datira još iz brončanog doba. A onda je središte Mitannija, jedne od najtajanstvenijih kultura antičkog doba, ponovno nestalo pod vodom.
U Caceresu, u Španjolskoj, dolmeni, kameni spomenici, iznenada su se mogli vidjeti na lokaciji Guadalperal zbog suše u jednom od rezervoara. To mjesto nazivaju i “španjolskim Stonehengeom”. Spomenik megalitske kulture sastoji se od više od 150 pojedinačnih kamenih blokova, a nastao je prije oko 7000 godina.
Olupine brodova otkrivene su u isušenom koritu rijeke Mississippi u SAD-u. Mnogo ih ima i u Dunavu na dijelu toka kroz Srbiju: za vrijeme rekordnih suša (i niskog vodostaja) na svjetlo dana izronili su brojni njemački ratni brodovi iz Drugog svjetskog rata. Te olupine predstavljaju opasnost za riječno brodarstvo, ali su i opasne jer se u njima još nalazi streljivo, što predstavlja opasnost i za ljude i za okoliš.
Ugrožen opstanak
Razmjere tog problema u svoj svojoj “raskoši” pokazuju i u Brazilu. Zbog velike suše mnoge rijeke u području Amazone su u izvanrednom stanju. Vodostaj rijeke Negro pao je za oko 15 metara od srpnja ove godine na jednoj lokaciji gdje su zbog suše otkrivene prapovijesne rezbarije koje pomalo podsjećaju na današnje emojije, a stare su oko 2000 godina. Trenutačna razina vode najniža je u posljednjih 120 godina. Suša prijeti opstanku tih gravura i samom nalazištu, upozoravaju arheolozi. Ali prije svega prijeti opstanku ljudi koji tamo danas žive.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
.mxf-175x117.jpg)
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!