"Osjećam se užasno tužno. Jer roditelji koji su za nas djecu, osobe s teškoćama i invaliditetom dali cijeli svoj život, dakle žrtvovali su svoj posao, svoje karijere, za nas da bismo mi postali uspješni ljudi... I kad im se desi tako nešto, dakle najgori period u njihovom životu, smrt njihovog djeteta... umjesto da su tu institucije, oni nas sputavaju. Ali mi im poručujemo: Samo to radite, ali mi ne odustajemo, mi smo borci koji se uvijek bore za svoja prava. Hvala vam."
Ovako govori Laura Soče. Slijepa je i ima cerebralnu paralizu. Završila je fakultet i danas je prvostupnica teologije.
Ali više od ičeg drugog Laura je borac. Borac za prava osoba s invaliditetom i njihovih obitelji. Lauri su ova država i njene institucije u petak još jednom opalile šamar, odbivši prijedlog da roditelji njegovatelji dobiju naknadu 6 + 6 nakon što im umre dijete i da ne moraju odmah sutradan na burzu rada.
Dok ovo govorim iza mene možete pogledati koji su zastupnici bili za to da se odbije ovaj prijedlog zastupnice Anke Mrak Taritaš. Njih 76 – točno onoliko koliko vladajuća većina ima.
I da su HDZ-ovci poslušni stranački vojnici nikoga ne iznenađuje. Ali što ćemo s koalicijskim partnerima? Gdje je tu obraz? Recimo, Dariju Hrebaku iz HSLS-a, koji je znao biti i protiv Vladinih prijedloga. Ovaj put čvrsto za Vladu – odnosno protiv pomoći njegovateljima. Ili recimo Boris Milošević, bivši potpredsjednik Vlade iz SDSS-a zadužen za ljudska prava. Ljudska prava. Milošević prima plaću u Saboru dok se brani od USKOK-ovih optužbi za namještanje poslova. Milošević je bio protiv naknade za njegovatelje. Ili Furio Radin – potpredsjednik Sabora? Protiv naknade njegovateljima. Ono što je najtužnije u cijeloj priči, prijedlog bi prošao i bez njihovih glasova. Ispada da im je bilo važnije pokazati da Plenković ima većinu za što god poželi, nego sačuvati zrno obraza.
I da budemo jasni – ova bitka traje šest godina i ovo joj je treći ministar socijalne skrbi. Cjelovito rješenje koje se obećava, sada od 1. srpnja, točno toliko dugo se obećava. Šest punih godina. Zašto ne daju, nema nekog logičnog obrazloženja. Kako što se pisalo proteklih dana, to je iznos jednak šteti koju pijani župan Dekanić napravi na službenom autu. Ili proračun jednog od bezbroj Vladinih ureda samo za reprezentaciju, ručkove, večere…
Čini se da se ipak radi o nečem drugom, o nelagodi da se s običnim ljudima dijeli nešto što dužnosnici smatraju ekskluzivno svojom privilegijom, povlasticom. 6 + 6 ne može biti za svakoga, za neku majku ili oca Maru ili Maroja. Ne, to je samo za dužnosnike da im bude lakše sabrati se i tugovati nakon što izgube fotelju.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare