Djeca Sirijke Umm Raghad nemaju toplu odjeću niti peć kako bi se zagrijali tijekom oštre zime u Siriji pa spaljuju ostatke smeća kako se ne bi smrznuli.

“Svakog jutra probudim se i vidim da moja djeca nisu kraj mene” rekla je Umm Raghad za AFP u logoru za raseljene u sjeverozapadnoj pokrajini Idlib.

“Izlaze rano kako bi prikupili ostatke plastike s ulica, torbe i potplate cipela”, rekla je majka troje djece, lica napola prekrivenog debelim crnim šalom.

Zima donosi tragediju sjeverozapadu Sirije, domu više od 3 milijuna ljudi, od kojih je gotovo polovica raseljena zbog rata koji traje čitavo desetljeće i uzrokovao je smrt nešto manje od pola milijuna ljudi.

U improviziranim logorima u posljednjoj velikoj pobunjeničkoj enklavi u zemlji, ulice postaju blatne, u šatore curi kiša, a stanovnici umiru od hipotermije ili u požarima uzrokovanim nesigurnim metodama grijanja.

Ratna udovica Umm Raghad preselila se u logor Kafr Arouk prije tri godine kako bi pobjegla od borbe u drugim dijelovima pokrajine Idlib.

Oštra zima neizdrživa je za njezinu obitelj koja nema dovoljno novca niti za najosnovnije potrepštine, rekla je Umm.

“Ne mogu si priuštiti da kupim peć ili da prehranim djecu,” rekla je Umm Raghad.

“Mojoj djeci je hladno. Nemaju prikladnu odjeću.”

“Preživljavanje”

Snijeg i temperature ispod nule nisu neobične za sjeverozapadnu Siriju.

Humanitarne agencije često pomažu u toplinskoj izolaciji šatora i osiguravaju deke i odjeću, ali donatorska sredstva teško idu ukorak s rastućom potražnjom.

Prema UN-ovoj agenciji za izbjeglice UNHCR, ove godine potrebno je 182 milijuna dolara za financiranje rastućih potreba zimi diljem Sirije, ali je samo polovica iznosa osigurana.

U logoru Kafr Arouk, najjednostavinja peć postavljena u ceradnom šatoru Umm Raed privlači desetke ljudi koji se žele ugrijati.

Prošle je godine skupina ljudi donirala grijalicu za Umm Raed, čijih osmero djece uključuje troje sa posebnim potrebama.

Ova 45-ogodišnjakinja ne može platiti ugljen ili drva, pa se mora zadovoljiti ostacima koje skupljaju djeca Umm Raghad i drugi susjedi koji satima pretražuju blatnjavi teren kampa.

“Svi susjedi se okupljaju u mom šatoru kako bi bili na toplome,” rekla je za AFP. “Stvori se gužva kada se okupi 15 ljudi naguranih u jedan šator, gdje jedu i piju i sjede.”

Prošlog su mjeseca su iz organizacije Liječnici bez granica, koja pruža podršku desecima logora na sjeverozapadu Sirije, upozorili da nesigurne metode grijanja dovode ljude u veći rizik od obolijevanja od respiratornih bolesti i komplikacija povezanih s udisanjem dima.

“Bolesti dišnog sustava dosljedno su jedno od tri najčešća oboljenja prijavljena u našim ustanovama na sjeverozapadu”, stoji u priopćenju.

Dim

Umm Mohammad, izbjegla prije devet godina iz sjevernog grada Alepa, među onima je koji ugrožavaju svoja pluća kako bi se ugrijali.

U svom šatoru u logoru u Idlibu, majka troje djece pali grančice i papir u maloj peći koja ispušta bijeli dim.

“Miris je jak i ima puno dima”, rekla je.

“Jučer su me počela boljeti prsa i htjela sam otići liječniku, ali si to nisam mogla priuštiti.”

U blizini je Abu Hussein gledao kako grupa djece okružuje vatru na otvorenom na koju su bacali najlonske vrećice i komade drva.

Kada zapalimo vatru unutra, gdje je gužva i dim i ima puno djece, to dovodi do gušenja”, rekao je 40-godišnji otac 10-ero djece za AFP.

Abu Hussein, koji je prije četiri godine pobjegao sa sela u pokrajini Hama, rekao je da jedva može kupiti drva za ogrjev, a kamoli lijekove za respiratorne bolesti.

“Najjeftiniji lijekovi na recept koštaju oko 50 do 60 turskih lira (20-ak kuna), ali… nemam posao niti pristup pomoći”, rekao je.

Povrh toga, njegov šator prokišnjava, zbog čega kiša kapa na njegovu djecu dok spavaju, rekao je.

“Ponekad ostanemo budni cijelu noć… stavljamo plastične vrećice da im kiša ne pada na glavu.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.