Koncert za pola milijuna Hrvata

No i ovo što je dobila, bilo je sasvim dovoljno jer ljudima u svijetu vjerojatno je prilično rubno zvučala vijest da je neki pjevač u toj zemljici srušio rekord u brzini prodaje velikog broja ulaznica za svoj koncert.
Ovdje, kod kuće, vijest se već samom logikom brojki neminovno nominirala za događaj godine. A brojke su uistinu ozbiljne. Tih 280 i nešto tisuća ulaznica prodanih za manje od 24 sata pa onda još skoro isto toliko u još 24 sata zajedno daju pola milijuna.

Svaki osmi stanovnik ide na koncert

Pa obožavali Thompsona, prezirali ga ili posve ignorirali, nemoguće je ostati ravnodušnim na činjenicu da će u Hrvatskoj, zemlji koja strelovito gubi stanovništvo i gdje se svaki duži red pred blagajnom percipira kao masovni skup, jedan pjevač okupiti 13 posto stanovništva na istom mjestu u isto vrijeme. Kao da u SAD-u na koncert Taylor Swift dođe 44 milijuna ljudi.

Tih 13 posto Hrvata bit će zgurano na 47 hektara površine Hipodroma i još 10 dokupljenih hektara okolnih površina. Tamo će tog dana biti skoro svaki osmi stanovnik Hrvatske.

Sve te činjenice čine taj estradno-politički događaj prvorazrednim i nadmašuju sve dosadašnje skupove još od vremena dolazaka pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku devedesetih godina prošloga stoljeća.

Povratak u devedesete

I sama zvijezda te buduće večeri, Marko Perković Thompson, čovjek je iz prošlosti. Iz devedesetih.

Iz vizure svoje stare publike, održao je na životu estetiku i poetiku ratnih i poratnih devedesetih koju će jedni zvati domoljubnom, drugi nacionalističkom treći čak i ustaškom, ovisno iz kojeg političkog i ideološkog rova gledaju. Iz vizure ovdašnjih milenijalaca i GenZ-ovaca, to što Thompson pred njima restaurira estetiku i poetiku devedesetih vjerojatno im je manje važno od činjenice da je ponegdje i ponekad bio zabranjivan. I da ga sportaši vole.

Lozinka: Ima on i lijepih pjesama

U zadnjih desetak godina približno toliku masu ljudi na jednom mjestu uspijevali su okupiti jedino sportaši vraćajući se s velikih natjecanja ovjenačani zlatima, srebrima i broncama "zlatnog sjaja". Pola milijuna ljudi, doduše raštrkanih po širem središtu Zagreba, dočekalo je nogometaše nakon osvojenog drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Slično je bilo i četiri godine kasnije, kada su se s broncom vrnuli iz Katara, a donekle tako i u veljači na dočeku rukometaša, srebrnih na Svjetskom prvenstvu.
Upravo se na tom dočeku Thompson vratio u javnost nakon dužeg izbivanja i otad je krenula nova euforija oko njega koja će kulminirati koncertom na Hipodromu te njegovom praktički službenom tranzicijom u estradni i politički mainstream. On, naime, uživa sve manje prigušeni respekt i politički umjerene desnice kao i umjerene ljevice koje svoju suzdržanu naklonost uvijek otključavaju istom lozinkom: "Ima Thompson i lijepih pjesama". Drugim riječima: samo da nije onih "Čavoglava". A bez "Čavoglava" ne bi bilo ni samog Thompsona, barem ne ovakvog.

Je li država mirna, sređena i dosadna?

A ako jedan koncert i prije nego što je održan konkurira za događaj godine zbog broja ljudi koji će ondje biti, ispada da nam je država mirna, sređena i dosadna.

Sve se teže prisjećamo nekog iole masovnijeg prosvjednog skupa kod nas. Ako se neki i dogodi, jedva dobaci do desetak tisuća sudionika. A kad se skup raziđe, više se ne ponovi.

U Beogradu, primjerice, pola milijuna ljudi prosvjeduje protiv korumpiranog režima. A u Zagrebu isto toliko ljudi sprema se na koncert.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.