Europska komisija donijela je krizni plan za smanjenje ovisnosti o ruskom plinu kojim želi da zemlje članice od kolovoza ove godine do ožujka 2023. uštede 15% svoje dosadašnje potrošnje, odnosno ukupno 12 milijardi kubnih metara plina, a što je ekvivalent 130 LNG tankera.

Kao mjere koje bi se tim povodom poduzimale već se spominje smanjenje preporučene temperature grijanja u stanovima i javnim zgradama, veća učinkovitost, privremeno zatvaranje najvećih potrošača koji nisu od egzistencijalne važnosti za gospodarstvo i društvu, a kao zadnja mjera se navode i redukcije, piše Poslovni dnevnik.

Mađari po svome
Iako EU nikad nije imala zajedničku energetsku politiku, tek je ova kriza pokazala koliko su dijametralni interesi mnogih članica. Mađarska, na čiji energetski sustav je Hrvatska zbog MOL-a i INA-e snažno oslonjena, od početka vodi vlastitu energetsku politiku i stavlja veto na zajedničke odluke o energetskim sankcijama Rusiji.

Štoviše, krajem prošlog tjedna mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto otišao je u Moskvu i zatražio od Vladimira Putina dodatni plin. Trenutačno Mađarska, uglavnom preko Turskog toka, kupuje 5,5-6,5 milijardi kubnih metara plina, a što bi sada trebalo biti povećano za skoro dodatnu milijardu.

Španjolska i Portugal su također objavili da se ne slažu s planom Komisije o energetskoj štednji jer njihovi plinski sustavi nemaju veze s Rusijom. Činjenica je da je plan o uštedama koncipiran kao preporuka, a ne obveza, te svaka zemlja za sebe bi trebala napraviti plan ušteda i držati ga se. Gdje je tu Hrvatska?

Iako naša zemlja uglavnom nije bila među jastrebovima u odnosima s Rusijom, u petak je i Hrvatska stavljena na listu neprijateljskih zemalja, zajedno sa Slovenijom i još četiri zemlje koje dosad nisu bile na njoj.

Teško je procijeniti što to zapravo znači. Prema svim pokazateljima Hrvatska je u relativno komotnoj energetskoj situaciji. Zbog disperzirane energetske infrastrukture – od LNG-a, vlastitih izvora te interkonekcija sa susjedima, nismo preovisni o ruskom plinu.

Prema službenim podacima Hrvatska godišnje troši nešto manje od tri milijarde kubnih metara plina – ekvivalent 30-ak LNG tankera. Od toga oko 21% plina dobavljamo iz vlastite proizvodnje, 57% iz LNG-a te 22% iz ruskih izvora.

Po strukturi potrošnje, 46,3% otpada na kućanstva i malo te srednje poduzetništvo, 27% na termoelektrane te 26% na industriju. Najveći pojedinačni potrošač je kutinska Petrokemija na koju otpada oko 15% ukupne hrvatske potrošnje plina.

Još nije jasno kakve mjere za uštede će uvesti ili predložiti Vlada. Resorni ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović najavio je da će ovog tjedna, vjerojatno na redovnoj sjednici u četvrtak, biti donesen i predstavljen taj plan.

“Ranije smo proglasili rano upozorenje kako bismo krenuli s zapunjavanjem podzemnog skladišta plina, jako puno onoga što je sugerirano iz EU već postoji u našim planovima. Izaći ćemo s preporukama štednje, ali one neće biti “revolucionarne” jer naši ljudi znaju što raditi kada treba uštedjeti energiju, kazao je Filipović. Dodao je da je eventualna redukcija najcrnji i krajnji scenarij.

Umanjiti osnovicu poreza
Crnih scenarija boje se i u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) iz koje očekuju daljnje intervencije Vlade jer, ističu, poslovni sektor više nije u mogućnosti samostalno iznijeti dodatna poskupljenje energenata.

Upozoravaju da će bez takvih intervenicja biti ugroženo ne samo poslovanje pojedinačnih poduzeća, nego i rast cjelokupnog gospodarstva. HUP predlaže da Vlada ograniči cijenu električne energije na maksimalno 150 eura/MWh za sve gospodarske subjekte od 1. kolovoza do kraja godine.

U istom razdoblju bi trebalo ukinuti ili smanjiti mrežarinu i trošarine te razmotriti privremeno smanjenje naknade za obnovljive izvore. U konačnici, HUP traži da se umanji osnovica poreza na dobit za iznos povećanja troška električne energije poduzetnika u odnosu na 2021., piše Poslovni dnevnik.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.