Najuspješniji redatelj regije, osvajač najvećih svjetskih filmskih nagrada, član američke i europske filmske akademije, dobitnik francuskog ordena Vitez umjetnosti i pisanja, ranije član službenog žirija festivala u Cannesu, Danis Tanović bio je gost Pressinga.
Nagrade ga ne motiviraju, već ga motivira ljudi gledaju filmove.
“Lijepo je dobiti nagradu jer to olakšava posao. Nije se jednostavno baviti filmom, film je jako skupa stvar, a nagrade pomažu. Pomažu vrsti filmova koje ja radim. Ali jedan žiri odluči jedno, a drugi bi možda odlučio drugo“, rekao je Tanović i dodao da kada je prvu godinu bio u Cannesu, tamo su bili i braća Cohen i David Lynch.
“Izgleda neprimjereno da se ja s njima natječem”, smatra on.
Na pitanje zašto mu slava nije udarila u glavu, redatelj je odgovorio: “Možda kućni odgoj, možda jer sam iz Sarajeva gdje postoji poseban tretman. Otac sam petero djece, muž i sin. To su mi funkcije možda i važnije od redateljske. Volim svoju privatnost, volim popiti kavu na miru sa svojim prijateljima. To je život. Svojoj djeci sam najpotrebniji. Supruga i ja smo sada u drugom planu. Bar jednom tjednom imamo obiteljski ručak i to je svetinja do koje držim, a ostalo koliko stignem.”
VEZANE VIJESTI
Prije osam godina se vratio iz Pariza u Sarajevo.
“Ne žalim za Parizom kao gradom i ne nedostaje mi. U Sarajevu je jednostavnije i za djecu jer je sve jako blizu. Sarajevo ima svojih lijepih stvari. Kriminala i korupcije ima svuda u svijetu“, rekao je Tanović.
Prestao je gledati televiziju, jer smatra da zatupljuje i uništava čovjeku život.
“U posljednjem filmu postoji svijet koji je na krovu, koji je vidljiv, koji stalno potenciraju mediji i gdje je stalno konflikt. Zatim ima donji dio gdje ljudi jedva sastavljaju kraj s krajem. Zar je važnija tema je li je Gavrilo Princip bio terorist ili borac za slobodu od onoga što će ljudi jesti ili gdje će im djeca završiti sutra. To je meni mnogo bitnija tema od svih ostalih“, mišljenja je dobitnik Oscara.
U Pressingu je kazao da on i obitelj žive lijepo, ali da čim izađe na ulicu vidi i drugu stranu.
“Jutros gledam silne automobile poredane ispred Hotela Europa, a preko puta godinama sjedi žena i prosi da bi preživjela.“
Zašto stalno vraćanje u prošlost, ne samo u BiH već u cijeloj regiji?
“Zato što se stalno bavimo nacionalizmom. Stalno se bavimo tuđim, a skoro nikada vlastitim. Svi bi trebali početi prvo od sebe i pozabaviti se samim sobom. U Francuskoj su bili strašniji ratovi nego ovdje. Zamislite Francuze i Nijemce da počnu raspravljati o tome. Ovdje kada govore o Kosovskom boju kao da je bilo jučer, a ne prije 500 godina. Živjeti nam je zajedno, jedni pored drugih. Volio bih da živimo zajedno jedni s drugima. Ideja Jugoslavije, koja se raspala, je ideja današnje Europe“, odgovorio je Danis Tanović.
Može li ponovo biti suživota?
“Suživot postoji. Bili smo u Njemačkoj i sjedili zajedno s redateljima iz Hrvatske, Srbije, Makedonije i Slovenije. To je potpuno normalno. Treba shvatiti da je period od 1991. do 1995. nenormalan. Inztitiranja na nacijama i nacionalnim strankama je vraćanje u prošlost. Povijest ostavimo povjesničarima jer postoje podaci. Makar u ime naše djece je potrebno da gledamo u budućnost“, mišljenja je Tanović.
Jesmo li se pomakli iz završne scene filma Ničija zemlja u kojoj vojnik Armije BiH leži na mini dok se svi ostali prave da je sve uredu?
“Postoji više odgovora na to pitanje. Danas su cijela Europa i svijet na mini. Ja živim u Sarajevu devet godina i stvari se pokreću. Možda se ne živi sigurnije, ali danas se u Sarajevu može sve napraviti.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
