Globalna mliječna industrija se mijenja. Konkurencija alternativne hrane koja nije proizvedena od životinja, poput sintetičkog mlijeka, sve je veća te sa sobom nosi i nove izazove.
Za sintetičko mlijeko nisu potrebne krave ili druge životinje. Može imati isti biokemijski sastav kao i životinjsko mlijeko, ali se stvara korištenjem nove biotehnološke tehnike poznate kao “precizna fermentacija” koja proizvodi biomasu uzgojenu iz stanica, piše u članku za The Conversation Milena Bojović sa Sveučilišta MacQuarie u Australiji, prenosi Zimo.hr.
vezana vijest
Više od 80 posto svjetske populacije redovito konzumira mliječne proizvode. No, sve su glasniji pozivi da se hrana životinskog podrijetla zamijeni nekom drugom. Sintetičko mlijeko nudi proizvod bez brige za emisije metana ili dobrobit životinja. Iako dobro zvuči, mora prevladati još mnoge izazove i zamke kako bi postalo ravnopravna i održiva alternativa mlijeku životinjskog podrijetla.
“Moje nedavno istraživanje ispitalo je megatrendove u globalnom sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda. Mlijeko na biljnoj bazi i, potencijalno, sintetičko mlijeko, pokazalo se kao ključni poremećaj na tom tržištu”, ističe Bojović.
Isti okus i izgled kao normalno mlijeko
Za razliku od sintetičkog mesa, koje se teško može uskladiti sa složenošću i teksturom životinjskog mesa, Bojović kaže da se sintetičko mlijeko reklamira kao da ima isti okus, izgled i osjećaj kao i normalno mlijeko.
Sintetičko mlijeko nije znanstvena fantastika – već postoji. U SAD-u, na primjer, tvrtka Perfect Day isporučuje proteine bez životinjskog porijekla napravljene od mikroflore, koji se zatim koriste za izradu sladoleda, proteinskog praha i mlijeka. U Australiji, startup tvrtka Eden Brew razvija sintetičko mlijeko u Werribeeju u Victoriji. Tvrtka cilja na potrošače koji su sve zabrinutiji zbog klimatskih promjena, a posebno zbog doprinosa metana iz krava, piše Bojović navodeći neke primjere.
CSIRO je navodno razvio tehnologiju iza proizvoda Eden Brew, dodaje Bojović. Sam proces počinje s kvascem i koristi “preciznu fermentaciju” za proizvodnju istih proteina koji se nalaze u kravljem mlijeku, pojašnjava australska znanstvenica.
CSIRO tvrdi da ti proteini daju mlijeku mnoga od njegovih ključnih svojstava i doprinose njegovoj kremastoj teksturi i sposobnosti pjenjenja. Minerali, šećeri, masti i arome dodaju se proteinskoj bazi kako bi se dobio konačni proizvod.
U Australiji, tvrtka All G Foods je u kolovozu prikupila 25 milijuna australskih dolara, kako bi ubrzala proizvodnju svog sintetičkog mlijeka, kaže Bojović. U roku od sedam godina, ta tvrtka želi da njezino sintetičko mlijeko bude jeftinije od kravljeg.
Radikalno drugačiji sustavi prehrane
Ako industrija sintetičkog mlijeka može ostvariti ovaj cilj u cijelosti, potencijal za poremećaj mliječne industrije je velik. To bi moglo usmjeriti čovječanstvo dalje od tradicionalne stočarske poljoprivrede prema radikalno drugačijim sustavima prehrane, piše Bojović.
Izvješće o budućnosti mliječnih proizvoda iz 2019. godine pokazalo je da će do 2030. američka industrija precizne fermentacije otvoriti najmanje 700.000 radnih mjesta, napominje australska znanstvenica.
“Industrija sintetičkog mlijeka mora eksponencijalno rasti prije nego što postane znatna prijetnja mlijeku životinjskog podrijetla. To će zahtijevati puno kapitala i ulaganja u istraživanje i razvoj, kao i novu proizvodnu infrastrukturu kao što su spremnici za fermentaciju i bioreaktori”, smatra Bojović.
Naravno, tradicionalna mliječna industrija neće uskoro nestati, ističe Bojović.
Izazovi i nedostaci
Sintetičko mlijeko, ipak, nije lijek za sve. Iako tehnologija ima ogroman potencijal za poboljšanje okoliša i dobrobiti životinja, dolazi s izazovima i potencijalnim nedostacima.
Primjerice, alternativni proteini ne predstavljaju nužno izazov korporatizaciji ili homogenizaciji konvencionalne industrijske poljoprivrede, navodi Bojović. To znači da bi veliki proizvođači sintetičkog mlijeka, kako kaže, mogli izbaciti niskotehnološke ili male mljekare iz igre.
“Štoviše, sintetičko mlijeko moglo bi dodatno istisnuti mnoge ljude iz globalnog sektora mliječnih proizvoda. Ako tradicionalne mljekarske zadruge u Australiji i Novom Zelandu prijeđu na proizvodnju sintetičkog mlijeka, na primjer, gdje to ostavlja proizvođače mlijeka?”, pita australska znanstvenica.
Kako sintetičko mlijeko bude dobivalo na popularnosti, Bojović kaže da se moramo čuvati od ponavljanja postojećih nejednakosti u trenutnom prehrambenom sustavu.
Tradicionalni mliječni sektor mora prepoznati da je na vrhuncu ključne promjene. Suočen s višestrukim prijetnjama, trebalo bi maksimalno povećati društvene koristi od mliječnih proizvoda životinjskog podrijetla i minimizirati njihov doprinos klimatskim promjenama, zaključuje Bojović.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!