Pored koliko toliko poznate disleksije – teškoće u učenju čitanja, kod djece u ranom školskom uzrastu nešto rjeđe od disleksije mogu se sresti još dvije teškoće koje također spadaju u grupu specifičnih teškoća u učenju, a nazivaju se disgrafija i diskalkulija.

Sve specifične teškoće u učenju podrazumijevaju grupu problema koji se javljaju kod djece urednih intelektualnih sposobnosti, kaže za portal N1 logopetkinja Neda Milošević.

Disgrafija

Disgrafija ukazuje na teškoću u učenju i uspješnom ovladavanju pisanja slova, riječi, pravilnim smještanjem teksta na papir itd.

„Dakle, osim rukopisa, koji ne odgovara uzrastu, odnosno, postoje problemi na razini grafomotorike, disgrafija se može ispoljiti i u potpuno drugom obliku, a to je da se ispoljava kroz teškoće u pisanom izražavanju – odnosno pisanju sastava. Takva vrsta disgrafije ne mora biti praćena grafomotoričkim smetnjama odnosno rukopis može biti uredan, ali dominantne teškoće otežavaju da dijete svoje misli izrazi pisanim putem“, navodi Milošević.

Ona dodaje da se kod takvog oblika disgrafije obično u osnovi problema pronalaze još ranije teškoće u učenju jezika – razumijevanju i produkciji materinskog jezika.

Disgrafija može biti jezička i/ili nejezička. Nejezički oblik najjasnije je vidljiv kroz probleme s rukopisom, zatim teškoće u vizualnom diferenciranju slova, pamćenju oblika slova.

Kao i sve teškoće, ona se nalazi na nekoj ljestvici od izrazito teških do izrazito blagih i jedva primjetnih. Ovisno o težini problema ona će ‘remetiti dijete’ u praćenju nastave i postizanju obrazovnih uspjeha jer se pismenost smatra ključem učenja, ističe logopetkinja.

„Kroz šalu možemo vidheti i sretne okolnosti. Kako je i samo čitanje i pisanje evolutivno kasnije naučeno tako će prvenstveno oblikovanje slova na papiru evolutivno nestati pa se stječe dojam da će pod utjecajem novih tehnologija svaki čin pisanja biti poput kaligrafije – zna samo ponetko i rijetko tko“, kaže Milošević.

Diskalkulija

Diskalkulija je problem koji se veže za učenje aritmetičkih simbola i razumijevanja aritmetičkih operacija.

Teškoće se ispoljavaju već u ranom uzrastu, kad se dijete počne upoznavati s pojmom broja i elementarnim računskim operacijama. Posljedično, teškoće se posebno ispoljavaju u obrazovnom sustavu jer dijete nije u mogućnosti da „razumije“ matematiku.

„Kao i kod disgrafije, a posebno kod disleksije, uzrok teškoća možemo djelimično pronaći u jezičnim sposobnostima jer dijete često uopće ne može razumjeti konstrukcije poput ‘kvadrat je ispod kruga’, praćenje redoslijeda i uopće slijed je posebno težak, stoga je najčešće prisutna nesposobnost u obavljanju jednostavnih računskih operacija“, navodi Milošević.

Od sve tri moguće prisutne specifične teškoće u učenju – disleksija se pokazala najučestalijom.

„Smatra se da ona pogađa između 10-15 posto populacije. Potom slijedi disgrafija, koja se javlja kod 50 posto osoba s disleksijom, a sveukupno između 5 i 7 posto, i na kraju diskalkulija koja se također može javiti udruženo, ali s ukupnom učestalošću do 5 posto“, ukazuje logopetkinja Neda Milošević.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.