Još uvijek se analiziraju posljedice pokušaja puča koji je Jevgenij Prigožin poksrenuo u Rusiji, a ruski predsjednik Vladimir Putin uspio ugušiti uz pomoć bjeloruskog prijatelja Aleksandra Lukašenka.
Kako za New York Times piše Mikhail Zygar, ruski novinar koji je autor knjige “Rat i kazna: Putin, Zelenski i put do ruske invazije na Ukrajinu”, Putin više nema kontrolu kakvu je imao prije pobune.
Kako piše Zygar, Putin se i dalje ponaša kao ranije i vjeruje da ima kontrolu te da pobuna nije nimalo promijenila političku situaciju u Rusiji. No, ruski predsjednik se vara.
Putin je sam kriv
Ne samo da je atmosfera oko Putina bitno drugačija, već postoji i rastući apetit za promjenama – čak i među onima koji su bliski predsjedniku. Za mnoge s kojima je Zygar razgovarao, sustav vladavine Putina jednostavno ne može opstati još dugo.
Putin je sam kriv što je dopustio da situacija izmakne kontroli. Prvo, ohrabrio je gospodina Prigožina, prešutno mu dopuštajući da naveliko regrutira – čak i iz zatvora – za rat u Ukrajini i da zauzme istaknutu poziciju na bojnom polju, posebno u borbi za Bahmut.
Obračun na relaciji Prigožin-Putin nije bio strogo vojnički. Prigožin se postavio kao protuteža ruskom ministru obrane Sergeju Šojguu i vojnim generalima te se pobrinuo da oni ne postanu previše popularni.
Kad je Prigžin počeo kritizirati vojno vodstvo, a često je to činio eksplicitno i uz psovke, ruski predsjednik nije učinio ništa da to zaustavi. No, to je ubrzo postalo problem.
Na valu stečene popularnosti, Prigožin je sve više kritizirao Šojgua, a Putin nije reagirao. Prigožin se nakon toga počeo ponašati kao da vodi izbornu kampanju – sastajo se s potencijalnim pristašama i kritizirao je vojnu kampanju. Izvori bliski Putinu kažu da se on mjesecima nije sastajao s Prigožinom.
Putin je lako mogao spriječiti pobunu
Ova šutnja je bila presudna. Početkom lipnja, kada se šojgu pokušao obračunati s privatnim vojskama na način da ih prisili da potpišu ugovore s ruskom vojskom, Prigožin nije mogao stupiti u kontakt s Putinom kako bi se pobunio. Rečeno jezikom ruske birokracije, to označava najviši stupanj nemilosti.
Izvor blizak predsjedniku rekao je Zygaru da je Putin lako mogao spriječiti pobunu da je samo razgovarao s Prigožinom ili da je barem nekog iz administracije uputio da to učini. Umjesto toga, bez pristupa Kremlju i strahujući od gubitka svoje autonomije, Prigožin je pokrenuo ustanak.
No, i to je naprasno okončano. Za Prigožina to označava kraj njegove političke i vojne karijere. Da je još malo pričekao, stvari bi možda bile drugačije. Umjesto toga, nakon dogovora u kojem je posredovao Lukašenko, šef Wagnera je poslan u Bjelorusiju. Navodno je u planu egzil u Srednjoafričku Republiku, gdje Wagnerova skupina ima vojnu bazu.
Slijedi čistka
Situacija je jednako ozbiljna i za samog Putina i bit će potrebno puno vremena da se ispere sjećanje na pobunu. Za očekivati je čistku, počevši od generala Sergeja Surovikina, bivšeg zapovjednika ruskih snaga u Ukrajini koji je navodno unaprijed znao za pobunu.
No, šteta je već učinjena. Pobuna je desakralizirala gospodina Putina, znatno oslabivši njegov autoritet. Prije ovog vikenda veliki dio ruskog društva, a posebno državni birokrati, vjerovali su da je on uvijek donosio ispravne odluke, da je mnogo lukaviji, mudriji i bolje informiran od bilo koga drugog.
No, događaji koji su se prošlog vikenda zbili u Rusiji pokazali su Putina u najgorem mogućem svjetlu: slab, kolebljiv, nesposoban za kontrolu. Samo je on kriv za ovo što se dogodilo, što je svima jasno osim njemu, piše Zygar za NYT i dodaje da je vrijeme da se Rusi počnu pripremati za ono što dolazi nakon Putina.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare