VIDEO / Nevidljiva prijetnja s neba: FPV dronovi teroriziraju ukrajinske gradove

Ovi mali, ali vrlo učinkoviti dronovi postali su izvor straha i terora za lokalno stanovništvo.

Ruski "safariji na civile"?

Primjeri napada na civile su već poznati i tragični. U Hersonskoj oblasti ruski dron bacio je eksploziv i usmrtio jednogodišnje dijete. U Nikopolju, gradu u Dnipropetrovskoj oblasti, dron je pogodio automobil u kojem se nalazila obitelj, a među ozlijeđenima je i četverogodišnja djevojčica. U Donjeckoj oblasti, u Pokrovskoj zajednici, FPV dronovi su u centru grada ranili dvoje starijih ljudi.

Takvi slučajevi nisu izolirani, a redovito se javljaju izvještaji o tzv. "safarijima" koje Rusi organiziraju kako bi namjerno ciljali civile.

Dva razloga za prijetnje FPV dronova

Stalna prijetnja FPV dronova rezultat je dvaju ključnih razloga. Prvi je da su Rusi značajno povećali broj ovih dronova u svojoj opremi. Drugi, možda i važniji razlog, jest tehnološki napredak u upravljanju dronovima, posebno primjena repetitora koji omogućuju upravljanje dronovima na velikim udaljenostima od nekoliko desetaka kilometara, prenosi Ukrainska pravda.

To znači da će i gradovi poput Sume i Harkiva uskoro postati mete ovih napada.

U takvoj situaciji Ukrajina mora razmotriti ozbiljne korake u zaštiti svojih gradova od ove vrste terora. Potrebna je sveobuhvatna rasprava među vojskom, obrambenom industrijom, državnim tijelima i lokalnim vlastima kako bi se pronašlo trajno i učinkovito rješenje, koje bi se primijenilo u svim naseljenim mjestima. Iako su neke mjere već poduzete, one zasad nisu dovoljne da učine fronte grada sigurnim za civile.

Potrebna automatizirana zaštita

Stručnjaci iz obrambene industrije slažu se da je potrebna automatizirana zaštita s jedinstvenim kontrolnim centrom.

Takav sustav omogućio bi braniteljima gradova da prate putanju kretanja dronova i na daljinu aktiviraju sustave za njihovo ometanje u specifičnim dijelovima grada. Na primjer, u gradu Nikopolju, koji se prostire na površini od oko 10x10 kilometara, nužno je precizno odrediti zone odgovornosti za obranu i uvesti koordinaciju između elektroničkog izviđanja i sustava za ometanje dronova.

Time bi se izbjeglo bespotrebno aktiviranje ometanja koje bi moglo otkriti lokacije obrambenih jedinica ruskoj vojsci.

Pametnim postavljanjem usmjerenih antena moguće je značajno povećati radijus djelovanja ometanja, s oko 300 metara na čak tri kilometra, no za to je neophodno precizno znati odakle dron dolazi. Upravo zbog toga je suradnja između izviđanja i ometanja ključna.

Elektroničko izviđanje i jedinice za podršku trenutno postoje u većini gradova na prvoj crti i svakodnevno prikupljaju podatke o frekvencijama i vrstama signala koje koriste ruski dronovi. No problem je što vojska najčešće ima dovoljno opreme samo za zaštitu vlastitih položaja, dok zaštita civilnih objekata ostaje nedostatna.

Potrebno dodati senzore za zaštitu stambenih dijelova

Kako bi se zaštitili gradovi u cjelini, potrebno je dodati senzore koji bi pokrivali stambene četvrti i središta gradova, kao i postaviti ometajuće uređaje koji bi mogli biti daljinski upravljani i programirani prema potrebi. Ti uređaji trebaju biti kombinacija kupolastih i usmjerenih modela, ovisno o tipu i području koje je potrebno zaštititi.

Koliko su slični Shahed dronovima?

Neke lokalne zajednice već ulažu novac u obranu od Shahed dronova, no sličan pristup i sustav može se primijeniti i na FPV dronove. No same lokalne vlasti ne mogu se nositi s tim problemom bez potpore vojske, koja bi trebala integrirati sustav u svoj nadzor i upravljanje te osigurati tehničku podršku.

Trošak pokrivanja područja promjera od tri kilometra s jednim postajnim sustavom iznosi oko dva milijuna ukrajinskih hrivnji (oko 50 tisuća eura). Oprema troši vrlo malo energije – otprilike kao električni kuhalo za vodu – pa joj je za rad potrebna tek obična kućna utičnica.

Grad poput Nikopolja, s oko 100.000 stanovnika, trebao bi oko deset takvih postaja.

Ukupno, za potpunu zaštitu od FPV dronova u takvom gradu trebalo bi izdvojiti desetke milijuna hrivnji, pod uvjetom da se ti sustavi pravilno integriraju s postojećim vojnim izviđanjem.

Sustav Atlas - sastoji se od Mirage uređaja i Azimut stanice

Jedan od najvećih izazova je ujediniti različite modele i podmodele elektroničke zaštite u funkcionalan i standardiziran sustav. Ministarstvo strateške industrije zajedno sa 69. Centrom za elektroničku potporu radi na tome da se različite tehnologije povežu u neometani "patchwork" koji će funkcionirati bez sukoba između komponenti.

Postoji i sustav Atlas koji se sastoji od dviju povezanih jedinica: detekcijske stanice Azimut i uređaja za ometanje Mirage. Azimut je pasivni sustav koji kontinuirano prima signale, a Mirage omogućuje selektivno i učinkovito ometanje dronova u zoni zaštite. Taj sustav može raditi na nekoliko frekvencija istodobno, što je posebno važno jer ruski dronovi često mijenjaju frekvencije kako bi izbjegli otkrivanje.

Deset Azimut stanica i 50-ak Mirage urežaja

Za pokrivanje širine od 30 kilometara potrebno je postaviti deset Azimut stanica i pedesetak Mirage uređaja, a ukupni troškovi takve zaštite iznose oko 50 milijuna hrivnji (oko 1.5 milijuna eura). Sustav troši malo energije i može se napajati čak i generatorima, što osigurava trajni rad u kriznim uvjetima.

Stručnjaci iz Piranha Techa ističu kako su do sada pokušaji zaštite bili uglavnom izolirani i nekonzistentni, te kako je nužna suradnja svih tvrtki u Ukrajini koje se bave ovom problematikom kako bi se izradio višeslojni, učinkoviti sustav zaštite gradova.

Prije same implementacije potrebno je detaljno analizirati teren, gustoću naseljenosti i ključne strateške točke svakog grada.

Važan dio sustava mora biti moderan kontrolni centar koji će u realnom vremenu nadzirati stanje svih komponenti sustava i donositi odluke o aktivaciji ometanja.

Takav centar ne bi trebao izgledati kao vojni punkt, već više kao kontrolna soba u metrou ili sustav upravljanja prometom u "pametnim gradovima".

U urbanim sredinama sustavi zaštite još složeniji

U urbanim sredinama zaštita je složenija nego na bojišnici, jer je potrebno uzeti u obzir zbijenost zgrada, civilni promet, bolnice, hitne službe i elektroničke komunikacije. Sustavi zaštite moraju biti skladno integrirani u gradsku infrastrukturu, na krovovima zgrada, komunikacijskim tornjevima i uz osiguranje rezervnih izvora napajanja.

Troškovi ovisno o opsegu zaštite mogu biti vrlo visoki. Za srednje velike gradove s oko 100.000 stanovnika, poput Suma, Nikopolja ili Kramatorska, cijena implementacije višeslojnog sustava može doseći 15 do 20 milijuna dolara, a za veće gradove poput Kijeva ili Harkiva i znatno više.

Iako potpuna zaštita nije moguća, cilj je ometati i neutralizirati do 80 posto prijetnji i na taj način spasiti živote i smanjiti štete.

Investicije u takve sustave nisu samo pitanje sigurnosti već i prilika za razvoj ukrajinske obrambene industrije i tehnološke neovisnosti. Uz to, takav sustav mogao bi se kasnije ponuditi i za izvoz zapadnim saveznicima.