Usprkos protivljenju velikog dijela stanovnika Trnjanske Savice, Društva arhitekata Zagreba, Hrvatskog društva krajobraznih arhitekata te brojnih građana Zagreba, ipak je izdana lokacijska dozvola za gradnju crkve bl. Alojzija Stepinca u parku na Savici, veličine hotela Esplanade.
Po ovom se pitanju ponovno oglasila inicijativa “Čuvamo naš park”. čije priopćenje prenosimo u cijelosti:
Dozvola, za sada nepravomoćna, izdana je u najkraćem mogućem roku. Za one koji nisu vidjeli projekt ili nisu vješti u čitanju nacrta, površina koju zauzima kompleks crkve i župnog dvora s unutarnjim trgom otprilike je jednaka površini bloka hotela Esplanade u Zagrebu!!! Ovdje ne govorimo o skromnoj građevini već o raskošnom kompleksu pastoralnog centra koji uključuje crkvu sa 420 sjedećih mjesta, župni ured, dvije dvorane, ured Caritasa, stanove za župnika, vikara i domaćicu , servisne prostore – garaže, spremišta, sanitarije, stubišta i već puno puta spominjani zvonik visine 45,3 metra čiji je vrh „perforiran radi bolje čujnosti zvona“ (projektna dokumentacija).
Odbijeno dvjestotinjak prigovora građana
Bandićevoj administraciji bila su potrebna samo dva dana da odgovori na dvjestotinjak zaprimljenih prigovora, koji su, dakako, svi redom odbačeni. Odbijeni su uz štura ili nikakva obrazloženja koja daju naslutiti da ih nitko nije ozbiljno razmotrio. Napominjemo da se ne radi o tipskom, općenitom prigovoru na predloženu lokaciju crkve, već o ozbiljnim prigovorima na proceduru, kao i na sam projekt koje su sastavljali sudski vještaci, pravnici, arhitekti i krajobrazni arhitekti, dakle ljudi od struke.
Međutim, samo izdavanje lokacijske dozvole tek je posljednja u nizu sumnjivih radnji koje je Grad proveo vezano uz gradnju župne crkve na Savici.
Problematične izmjene GUP-a i sumnjive zamjene zemljišta
Sve je započelo prije više od deset godina kada je u jednoj od brojnih promjena GUP-a ovaj prostor (uz još nekoliko sličnih u Zagrebu) potiho preimenovan u iznimku urbanog pravila. Time je administrativno omogućena gradnja praktički bez ikakvih kriterija, iako se radi o zelenoj površini kakve svi planovi čuvaju i štite.
Tijekom zadnjih izmjena GUP-a u siječnju 2016. Gradski ured za imovinsko pravne poslove i imovinu podnio je zahtjev da se dio parka od oko 4500 m2 (iz zahtjeva nije jasno koji dio) preimenuje u zonu D8, što je prostor namijenjen isključivo za gradnju sakralnih građevina, ali i taj prijedlog nije usvojen.
Grad poskrivećki tražio prenamjenu u D8 (isključivo vjerki sadržaj)
2007. godine, nedugo nakon izmjene GUP-a kojom je omogućena gradnja u parku, između Grada Zagreba i nekoliko zagrebačkih župa potpisana je vrlo sumnjiva nagodba gdje se zemljišta mijenjaju bez procjene njihove tržišne vrijednosti, po principu kvadrat za kvadrat. Temeljem te nagodbe i uz određene uvjete koji zasad još nisu ispunjeni (između ostalog i dobivanje pravomoćne lokacijske dozvole), Župi bl. Alojzija Stepinca za gradnju župne crkve dodijelila bi se parcela površine 4448 m2 na prostoru parka.
Upitna provedba natječaja, te opstrukcije u postupku izdavanja lokacijske dozvole
2013. godine Grad novcem poreznih obveznika raspisuje treći po redu pozivni natječaj za izgradnju crkve i župnog dvora u parku. Nakon provedenog natječaja prva nagrada nije dodijeljena. Dodijeljene su dvije jednakovrijedne druge, te treća nagrada. Protivno tada važećem Pravilniku o natječajima i usprkos preporuci ocjenjivačkog suda, za daljnju razradu poslužio je trećenagrađeni rad arhitekata Bašića, Pedišića i Velasco Farrere, iako su u obrazloženju rezultata navedeni mnogi negativni aspekti tog projekta („…dominirajući u odnosu na sadržaje i funkciju parka u cjelini“, „visina zvonika prenaglašena i predominantna u postojećem urbanom okruženju“).
Konačno, ideja gradnje crkve u parku trebala je biti realizirana i ozakonjena tihim izdavanjem lokacijske dozvole. Dakako, u vrijeme godišnjih odmora, kada su susjedi, odnosno stranke u postupku dobrim dijelom odsutni ili barem manje budni. Poziv na uvid za oko 280 susjeda koji imaju pravo prigovora obješen je na stablo, određen je tek jedan jedini termin za sve, a dokumentacija koju se Grad obvezao dostaviti, uručena je nepotpuna.
Ništa od svega navedenog, pa niti dvjestotinjak uloženih prigovora, nije bilo prepreka za izdavanje lokacijske dozvole.
Kojim se to interesima vodi Grad?
Postavlja se pitanje zašto se gradonačelnik Bandić toliko zauzeo za izgradnju crkve baš u parku, iako u neposrednoj blizini postoje druge prikladnije lokacije za gradnju? Zašto, kada je i veliki broj vjernika sa Savice protiv uništenja dijela parka i nema ništa protiv neke druge adekvatne lokacije? Zašto, kada brojni stručnjaci (arhitekti, urbanisti i krajobrazni arhitekti) i strukovne udruge kažu da je to pogrešno mjesto za bilo kakvu građevinu? Zašto, kada je Vijeće gradske četvrti također protiv izgradnje u parku? Zašto je gradonačelnik odbio razgovarati s vodstvom inicijative „Čuvamo naš park“ kako bi se pronašlo rješenje koje bi zadovoljilo sve zainteresirane strane? Kome je to onda u interesu? Što se skriva iza takvih nepopularnih, neargumentiranih i nejasnih poteza? Vjerujemo da gradonačelnik Bandić ima odgovore na sva ova pitanja.
Brzina kojom je izdana lokacijska dozvola govori kako se prvi čovjek grada nije odlučio na dijalog i traženje najboljeg rješenja za sve, nego na grubu i brutalnu demonstraciju moći. Poruka je jasna – bez obzira na sve prigovore, lokacijska dozvola bit će izdana jer je tako davno odlučeno. Mišljenje stanovnika Savice, struke, sumnje na zakonitost postupaka i procedura, sve je to nebitno ako nije po volji čovjeka koji već godinama vlada Zagrebom kao svojim feudom.
