Ljubljansko "Delo" u glavnom komentaru o tužbi Slovenije pred sudom u Strasbourgu navodi kako je to za Ljubljanu jedna od zadnjih prilika da riješi dugogodišnji zaplet oko Ljubljanske banke Zagreb, pri čemu do sada nije bila sretne ruke, ali se istodobno u komentaru pita zašto se za to nisu odlučile ranije vlade.
U tužbi protiv Hrvatske koju je u četvrtak podnijela Europskom sudu za ljudska prava (ECHR) u Strasbourgu Slovenija nastoji dokazati da je Hrvatska sistematski kršila pravo nekadašnje Ljubljanske banke Zagreb na naplatu svojih potraživanja, te traži kompenzaciju od 360 milijuna eura, ali bi jedan od razloga tužbe mogao biti i pokušaj da se dođe do nagodbe uz posredovanje tog suda, navode u petak pojedini slovenski komentatori, a neki objavljuju i pojedinosti iz tužbenog zahtjeva.
Ljubljanska banka (LB) je 2007. godine na sud u Strasbourgu predala tužbu za naplatu duga od tvornice šećera IPK Osijek, ali se sud proglasio nenadležnim zbog pravila da države ili tvrtke u vlasništvu države na tom sudu ne mogu podnositi tužbe nego da to mogu pojedinci koji smatraju da su im kršena ljudska prava, navodi ljubljanski “Dnevnik”, ali dodaje da je ovaj put na tužbi Slovenije protiv Hrvatske radio širi tim stručnjaka, pripremajući je godinu i pol dana.
Iako su neki pravnici u Sloveniji skeptični prema mogućnosti da sud uzme u razmatranje tu tužbu, ministar pravosuđa Goran Klemenčič kazao je kako su slučajevi da na Sudu za ljudska prava država tuži državu rijetki, ali da su mogući i dopustivi, te da bi sud slučaj mogao riješiti za dvije godine.
Klemenčič ne sumnja da će se sud u ovom slučaju za naplatu potraživanja proglasiti nadležnim, ali istodobno daje do znanja da će već sama tužba dovesti do medijacije, posredničke uloge ECHR-a u spomenutom predmetu, navodi u prilogu ljubljanski list.
Pojedinosti iz slovenske tužbe prenosi poslovni list “Finance” koji pojašnjava da je Ljubljana sa svojim potezom požurila kako ne bi propustila šestomjesečni rok za tužbu u Strasbourg nakon što je hrvatski ustavni sud 30. ožujka ove godine donio konačne presude u slučaju tužbi Ljubljanske banke pred hrvatskim sudovima oko svojih tražbina od tvrtke Chromos Agro, Privredne banke Zagreb (PBZ), poduzeća Zagrebački jež, presudivši da LB nema aktivni legitimitet u Hrvatskoj za podizanje takvih tužbi.
Slovenija njome zahtijeva da sud Hrvatsku osudi zbog kršenja međunarodnih konvencija koje se odnose na ljudska prava, zaštitu imovine i suđenje u razumnom roku, da se s tim kršenjima prestane i da se Sloveniji dosudi odšteta.
Među navodnim kršenjima koja je Hrvatska učinila kad je riječ o akcijama Ljubljanske banke u Hrvatskoj za naplatu starih potraživanja su, prema navodima lista “Finance” su: da je Hrvatska od 1991. onemogućavala LB-u poslovnu aktivnost jer je zamrznula njene račune, da je izazivala odugovlačenje sudskih postupaka u kojima je LB sudski nastojala naplatiti dugove svojih vjerovnika, pri čemu su mnogi završili u stečaju, da je sprječavale sudske ovrhe za naplatu tražbina, te da je dopuštala da se na hrvatskim sudovima Ljubljanska banka pojavljuje kao stranka koju se tuži, dok ona sama nije praktično mogla učinkovito voditi postupke u kojima je sama bila stranka koja tuži druge.
Ljubljansko “Delo” u glavnom komentaru o tužbi Slovenije pred sudom u Strasbourgu navodi kako je to za Ljubljanu jedna od zadnjih prilika da riješi dugogodišnji zaplet oko Ljubljanske banke Zagreb, pri čemu do sada nije bila sretne ruke, ali se istodobno u komentaru pita zašto se za to nisu odlučile ranije vlade.
Osim toga, upitno je je li za rješavanje te tužbe dobro izabran Europski sud za ljudska prava i zašto se Cerar za internacionalizaciju slučaja odlučio tek nakon što je Slovenija na istom sudu izgubila slučaj sa starim štedišama Ljubljanske banke koje sada mora isplaćivati, navodi se u komentaru.
Možda je bilo bolje oko slučaja lobirati u Europskoj komisiji ili tužbu uputiti na Sud EU-a u Luksemburgu, razmišlja komentator “Dela”.
Tužbu je za vodeći slovenski dnevnik komentirao i poznati bankarski stručnjak France Arhar, bivši guverner središnje banke i nekadašnji predsjednik mješovitog povjerenstva koje je nastojalo riješiti zahtjeve starih štediša Ljubljanske banke u Hrvatskoj.
Arhar je za “Delo” kazao da je osnovni problem zbog kojega je došlo do tužbe to što se stari štediše Ljubljanske banke sada namiruju nakon što im je za pravo dao Europski sud za ljudska prava, dok je s druge strane Ljubljanska banka onemogućena da dođe do svojih potraživanja u Hrvatskoj.
“Nadam se da će nova vlast u Hrvatskoj na to pitanje imati drukčiji pogled. To bi bilo vrlo poticajno jer se stvar vuče već četvrt stoljeća. Bilo bi pozitivno ako bismo našli jedno normalno poslovno rješenje”, kazao je Arhar koji ne isključuje mogućnost eventualne nagodbe između dviju strana, kako bi se i pitanje tražbina Ljubljanske banke napokon riješilo.