Ljubo Jurčić, ekonomski analitičar i bivši ministar u SDP-ovoj vladi, gostovao je u Novom danu i govorio o planu Vlade da od MOL-a otkupi čitav udio dionica Ine.
Je li Hrvatska u ovom trenutku uopće spremna za arbitražu, odnosno za žalbu? Treba li uopće i dalje ulaziti u sve to?
Vjerojatno sva pravna sredstava treba iskoristiti u interesu države. Prema informacijama dostupnima iz javnosti, u ovaj arbitražni proces ušlo se bez dovoljne pripreme toga procesa, a pitanje je i kako pripremiti ovu žalbu. Da su ovdje bila dva privatna partnera, do arbitraže ne bi došlo. Apsolutno nije bilo nikakve ozbiljne pripreme, isplati li se u to ući ili ne. Ja sam sudjelovao u 2 arbitražna postupka u vrijeme mog mandata. Kad sam postao ministar, vidio sam da smo izvan naše nuklearke. Iskoristio sam sve mogućnosti, napravio pripremu i dali smo Slovence na arbitražu i postavili se kako bi mi odlučili da smo arbitražni suci. U ovom arbitražnom procesu nisam baš primijetio, prema javno dostupnim informacijama, da je Hrvatska ušla dobro pripremljeno u ovaj proces i mislim da je više bilo na podlozi emocija, nego na pravnoj, tehnološkoj, ekonomskoj, financijskoj podlozi. Gledajući iz pozicije Hrvatske, treba gledati svaku mogućnost da se to okrene u svoju korist.
VEZANE VIJESTI
Tko bi trebao pokrenuti žalbu?
U svakom slučaju Vlada, koja može angažirati odvjetnički ured ili agenciju koja se time bavi, i s potpredsjednicima Vlade i eventualno ministrima dogovoriti žalbeni postupak. Nije nužno da Ministarstvo gospodarstva ili pravosuđa to radi, oni su de facto upravo tijelo. Postavlja se pitanje može li se uopće žaliti, nismo vidjeli presudu, je li tamo dogovoreno da će obje strane prihvatiti stav arbitražnoga suda.
Hrvatska je najavila žalbu, kako vi vidite najavu Vlade da preuzme dionice MOL-a. Je li učinjen ijedan korak?
Moja prva izjava je bila da se takve odluke ne smiju donositi na emocionalnoj razini. Političku odluku može donijeti Sabor, ali on to nije donio, Vlada to nije napravila. Vladajuća stranka može pokrenuti ovakvu odluku, ali ona je protiv Zakona o privatizaciji Ine, jer je u Saboru prihvaćen Zakon o privatizaciji Ine, ne o nacionalizaciji Ine. Trebalo je proces sasvim drugačije pokrenuti. Sve se odluke moraju obrazložiti.
Vlada i premijer i ministrica Dalić kao arhitekti ideje u Saboru ne bi dobili podršku, jer su svi izrazili alternativna rješenja oko HEP-a?
Da, oni su išli na lijepe oči ili sentiment, ali kad dođete u Sabor, tamo su razumni ljudi, bez obzira što mi mislili. Suvremene države su se razvile na parlamentarizmu kako bi se u proces odlučivanja svi uključili, a odluka bila kvalitetnija. U ovom je slučaju više negativna ideja o prodaji dijela HEP-a, nego što je pozitivna odluka o kupovini Ine.
Koji je od četiri predstavljena modela najrealniji?
HEP se u ovo apsolutno ne smije miješati. HEP nije firma niti proizvod koji se drži na tržištu, osnovan je kao fundamentalno infrastrukturno rješenje za proizvodnju električne energije za potrebe hrvatskoga društva. Ako uzmemo u obzir da Hrvatska uvozi još 30 posto dodatne energije, znači da HEP nije još ostvario svoju ulogu. S druge strane, zašto bi HEP to radio, a nemamo studije opravdanosti uzimanja Ine natrag. Tržište naftnih derivata u Hrvatskoj se smanjilo, jer su se uključili strani igrači. Tržište se sa šest milijuna tona smanjilo na 3,5 milijuna tona. Uzimanje Ine treba tehnički, financijski i ekonomski opravdati, a te studije nema. Ovdje nema minimalnog prijedloga.
Kako bi Hrvatska mogla preživjeti, u slučaju energetske krize?
Imate velikih zemalja koje uopće nemaju svoje naftne kompanije. Mi ne možemo zadovoljiti svoje potrebe vlastitom proizvodnjom. U razvijenim zemljama postoji regulacija, onaj koji dođe trgovati s naftnim derivatima mora imati od tri do šest mjeseci zalihe nafte za trgovanje. S druge strane, nije nužno da država ima kompaniju u svom vlasništvu, može imati fakultete i institute, koji će kontrolirati tu situaciju.
Kako komentirate objavljenu cijenu, o kojoj je izvijestio MOL, tvrdeći da ne može prodati za manje od uloženog, a to je 1,9 milijardi dolara?
Na prve pregovore se ide s prvim zahtjevom, to će biti ulog, onda prosječna kamata koju bi ostvarivali da su se stavili na kapitalno tržište i, po našem ugovoru, trebali su se odreći dividende na 3 godine, nisu smjeli otpuštati radnike. Trebalo bi napravii analizu tko je koliko napravio u ovom vremenu. Imali su gubitak potencijalnog tržišta iz ovog ugovora. Tri su stvari koje će odrediti cijenu – kamata, zarada i propuštene mogućnosti.Ovisi o hrvatskoj strani kako će se pripremiti za te zahtjeve.
Čini se da su svi argumenti na poziciji MOL-a…
Ponavljam, kad bi se radilo o dva privatna partnera, emocije ne bi igrale ulogu. Budući da političar nije uložio nijednu kunu, nego želi javnosti pokazati da se bori za nacionalne interese. MOL ima dionice koje je kupio, emocije se maknu na stranu i vidi se što je konretni, praktični interes MOL-a i Hrvatske. Kad bi se to stavilo na normalan način, apsolutno ne bi bilo problema s dogovorom.
Kako vidite osnivanje Savjeta, u kojemu su ministri iz Vlade?
Taj savjet je u sukobu sam sa sobom, jer kako će ministar predložiti prijedlog koji je protiv prijedloga predsjednika Vlade, koji je usto i predsjednik Savjeta? Tu smo ušli u blokadu slobodnog mišnjelja. Njihov glavni zadatak će biti da opravda taj prijedlog, makar on objektivno možda i neće biti dobar. Najbolje je formirati savjet po pravnim referencama, matematički, da se vide ekonomski, energetski i financijski aspekti. U ovom trenutku smo krenuli krivim putem.
Je li ikako moguće dati 25 posto dionica HEP-a za 49 posto dionica Ine? Je li to ekonomski održivo bez povećanja javnog duga?
Ne, povećat ćemo javni dug, a prodajemo imovinu. Dug vraćate prodajom imovine, što smo mi čitavo vrijeme radili otplaćivanjem dubioze, i prodajom Ine i Plive i banaka. Kad bi se taj proces nastavio, Hrvatska bi bila bez svoje imovine.
Je li izvediv prijedlog HNS-a, o stvaranju energetskoga holdinga?
Sve je izvedivo, samo je pitanje računice, koliko to vrijedi u Ini i ima li i to pozitivan rezultat. Što je strategija HEP-a, što je strategija Janafa i Plinacroa – raditi struju, LNG ili naftu? Moraju gledati koliko se to uklapa u njihovu strategiju. Moraju ponovno prekalkulirati svoju strategiju i vidjeti kako se njihov cilj uklapa oko kupovine Ine.
A prijedlog SDP-a oko prijenosnih kredita?
Ako je pozitivna procjena povrata Ine u hrvatske ruke, onda je to najjednostavnije rješenje javni dug, on nije sam po sebi štetan, ako je novac za koji se on povećava koristan.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
