U Novom danu gostovala je komunikacijska stručnjakinja Ankica Mamić.
Da je sve moguće kada je u pitanju politička trgovina vidimo u Splitu. Kako komentirate koaliciju HDZ-ova Andre Krstulovića Opare i Željka Keruma s obzirom na sve ružne riječi izrečene u kampanji?
U lovu na birače je kao kod osvajanja žena, u kampanji se puno i svašta priča kako bi se osvojili birači. Kerum će sigurno u koaliciju s HDZ-om, njihovi birači su slični u razmišljanju, nema tu puno razmimoilažanja, mislim da će oformiti jednu stabilnu Skupštinu.
Kako vidite rasplet situacije u Zagrebu, suradnju Bandića s HDZ-om, Brunom Esih i Zlatkom Hasanbegovićem?
Bandića nikada ne treba podcijenjivati, njegov kapacitet za slaganje većine i njegove pregovaračke sposobnosti. No, Bandić prvi put ima tvrd orah pred sobom, Esih i Hasanbegović su pokazali da su tvrd orah i da ih se ne može kupiti sitnim funkcijama, oni inzistiraju na svjetonazorskim pitanjima. Mislim da će Bandiću s njima biti teže nego što je do sada bilo, ali mislim da će on naći svoj put. Oko Bandića je uvijek zanimljivo, ali naći će način da oformi većinu.
Preduvjet suradnje je bila politička ucjena oko promjena Trga maršala Tita. Hoće li mu to podilaženje štetiti u budućnosti?
Što je za Bandića dugoročno dobro, to je jedna duga tema… Njegovi su ciljevi pragamatični. Ovi će ići do kraja sa svojim zahtjevima, jer nisu htjeli ni pregovarati dok im se ne ispuni preduvjet. Mislim da taj Bandićev potez neće imati velike reperkusije na njegov uspjeh.
Je li sve moguće u hrvatskoj politici?
U politici je uvijek i svugdje sve moguće, Hrvatska po tome nije izuzetak. U zadnjih 20 godina demokaracije imali smo snažnije lidere, ali što se ide dalje prema današnjem vremenu, to blijedi.
Je li to pozitivno ili negativno?
To je teško reći, jer mi ne istražujemo stanja našeg drušva, nešto se radi na Institutu Ivo Pilar, ali ta istraživanja nisu dovoljna da bi opisala naše ciljeve i što želi naša država. Tako da se ne zna ni to oko lidera je li to dobro ili loše. No, sigirno je loše što to kod građana izaziva zgađenost politikom, sve ih je više koji apstiniraju na izborima. Pošteni ljudi ne žele ni blizu politike, tako dobivamo negativnu selekciju u strankama. U našoj politici su ljudi čija imena ne možemo ni zapamtiti, bez ikakvog su iskustva, a to će sve više utjecati na to da će ljudi manje izlaziti na izbore, sve je veća apatija u društvu.
Može li HNS u koaliciji s HDZ-om sačuvati svoje principe?
HNS je osnovan kao narodna stranaka, ja sam bila mala od kužine Savki Dabčević Kučar, radila sam za nju one poslove koje nitko nije htio. Do promjene je došlo kad su došli Čačič i Pusić, tada je stranka dobila taj svjetonazorski liberalni spin. Ovdje nije sporna ta suradnja s HDZ-om, ovdje je sporno to što je HNS bio na listi Narodene koalicije, potpisao je sporazum sa SDP-om, obavezali su se da neće koalirati s HDZ-om, to je problematično.
Kako bi Dabčević Kučar reagirala na koliciju HNS-a s HDZ-om?
Ona je bila izuzetno časna žena, ona takav potez nikada ne bi odobrila.
Hoće li HNS-u biti problem djelovati unutar Plenkoviće Vlade?
Dio HNS koji je ostao u Vladi je tehnokratski dio HNS-a, a onaj svjetonazorski se izdvojio s Mrak Taritaš i Pusić, bit će im problem komunkacija, jer misle da će moći mijenjati partnera. Oni će gubiti podršku birača, s HDZ-om će se uvijek sigurno dogovoriti jer nemaju drugog izbora. HNS će morati pristati na sve kako bi opstao u Vladi, to je za njih jedini način političkog preživljavanja. HNS će nastojati da traje suradnja do zadnje sekunde.
Može li uspjeti Čačićev projekt formiranja političkog centra o kojem u zadnje vrijeme govori?
Mislim da je to moguće, Čačić je čovjek nestvarne energije i potencijala, čim je došao u Županiju najavio je suradnju s dvije susjedne županije. Regionalnon suradnjom može dobiti izbornu bazu iz koje se može nacionalno širiti, ali za to treba jedan izborni ciklus. To nije nemoguće. Jedan jak lider bi mogao okupiti taj blok.
Je li moguće da se spoje Čačićevi Reformisti i HNS?
To bi bilo dobro rješenje za sve.
Znači moguć je povratak Čačića na čelo stranke?
Ja mislim da bi to bilo dobro. To bi omogućilo i jednima i drugima da bolje funkcioniraju, ne postoji problem koji bi se tome popriječio.
Kako je premijer Plenković komunicirao presudu arbitraže sa Slovenijom, koliko je bio uspješan u toj komunkiaciji, ali i drugim kriznim situacijama poput krize u Agrokoru ili u najavi vraćanja INA-e u ruke države.
Moram reći da je u svim tim temama bila loša komunikacija prema građana, posebno mi smeta to oko priče kod Slovenije, RH se pokazala potpuno neaktivnom. Mislim da je RH ima fantastičnu poziciju u trenutku kada smo vidjeli da je duboko proces kontaminiran, ali nakon toga smo prestali bilo što činiti. Potpuno je nevjerojatno da Njemačka traži implementaciju procesa koji je duboko kontaminiran. Taj kompleks malog naroda bar od Slovenije ne bismo smjeli imati. I Slovenija je loše komunicirala, i Slovenija i RH su trebale tražiti suradnju, a ne se služiti ucjenama i pritiscima. Mislim da su s obje strane komunikacijski odnosi bili izrazito loše vođeni.
Što se može očekivati sljedećih mjeseci?
Provokacije su već počele, slovenski policijski brod je upao u hrvatske teritorijalne vode. Kako će Vlada reagirati mi ne znamo, jer naša Vlada ne komunicira s javnošću.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.