Suci Ustavnog suda, Lovorka Kušan i Andrej Abramović, imali su izdvojeno mišljenje po pitanju pokliča “Tako mi Bog pomogao” koji se izgovara priliko predsjedničke prisege. Ustavni sud, naime, donio je presudu da taj poklič ne ugrožava sekularni karakter Republike Hrvatske.
Suci su pismeno obrazložili svoje neslaganje, a mi ga donosimo u cijelosti.
VEZANE VIJESTI
“Nažalost, ne možemo se složiti s mišljenjem većine da se u ovom predmetu ne prihvate prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 49. stavka 3. Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj 22/92., 42/92. – ispravak, 72/97., 69/04. – odluka Ustavnog suda, 99/04. – ispravak odluke Ustavnog suda, 44/06., 24/11. i 128/14. – u daljnjem tekstu: ZoIPRH/92).
Radi se o odredbi ZoIPRH/92-a koja propisuje sadržaj svečane prisege koju predsjednik Republike Hrvatske, obvezujući se na vjernost Ustavu, polaže pred Ustavnim sudom, a prigovori predlagatelja odnose se na rečenicu kojom ta svečana prisega završava i koja glasi: “Tako mi Bog pomogao.” (u daljnjem tekstu: osporeni dio prisege).
Za razliku od većine sudaca, smatramo da su prigovori predlagatelja osnovani te da je propisivanje osporenog dijela prisege protivno Ustavu.
Člankom 40. Ustava svakomu se jamči sloboda savjesti i vjeroispovijedi te slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja. Prema članku 41. Ustava sve su vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države.
Po našem mišljenju osporeni dio prisege ima vjerski sadržaj. U obrazloženju odluke većine sudaca ne kaže se ništa o nekom drugom sadržaju, značenju, smislu ili svrsi koju bi osporeni dio prisege mogao imati (povijesne ili društvene okolnosti, tradicija i sl.), osim što se općenito govori o ceremonijalnoj prirodi cijele prisege.
Svečana prisega je javno, ozbiljno i svečano dana riječ kojom izabrani predsjednik deklarira načela kojih će se držati u obnašanju svoje dužnosti te su stoga svi dijelovi prisege jednako važni, a od osobe koja daje prisegu očekuje se da jednako ozbiljno shvaća i čvrsto stoji iza svake izgovorene riječi. Prisega je mnogo više od “samo svečanog ceremonijalnog akta” koji bi pored važnih i ozbiljno mišljenih riječi mogao sadržavati i manje važne ili “samo ceremonijalne” riječi.
Izabrani predsjednik prisegom potvrđuje i obvezuje se obavljati svoju dužnost u javnom interesu u skladu sa svojim najboljim sposobnostima. Činiti obavljanje javne dužnosti ovisnim na bilo koji način o djelovanju iz područja vjere smatramo izravno suprotnim ustavnom principu odvojenosti države od vjere.
Ustavom zajamčena sloboda vjeroispovijedi sadrži i slobodu neispovijedanja vjere. Slobodno javno očitovanje vjere sadrži i pravo svake osobe da se javno ne očituje o svojim vjerskim uvjerenjima.
Uključivanje u sadržaj svečane prisege predsjednika Republike Hrvatske rečenice “Tako mi Bog pomogao” protivno je načelu jednakosti svih vjerskih zajednica pred zakonom i načelu odvojenosti vjerskih zajednica od države, jer pretpostavlja (i stvara dojam da je poželjno) da je izabrani predsjednik pripadnik vjerske zajednice čiji pripadnici, između ostalog, i spornom rečenicom izražavaju svoju vjeru.
Prema mišljenju većine, osporeni dio prisege nije u direktnoj ili indirektnoj vezi s bilo kakvim religioznim opredjeljenjem izabranog predsjednika. To je točno samo utoliko što taj dio prisege izabrani predsjednik treba izgovoriti bez obzira na svoje vjersko uvjerenje, ali je za pitanje ustavnosti irelevantno. S obzirom na sasvim jasan vjerski sadržaj tog dijela prisege, on je u vezi s vjerskim opredjeljenjem izabranog predsjednika, kakvogod ono bilo. Za izabranog predsjednika koji je vjernik i onoga koji to nije, osporeni dio prisege ne bi imao isto značenje, ali je u oba slučaja on u izravnoj vezi s njihovim vjerskim uvjerenjima – u prvom slučaju izabrani predsjednik izgovara riječi koje su u skladu s njegovim vjerskim uvjerenjima, a u drugom izabrani predsjednik stvara privid da ima vjerska uvjerenja koja zapravo nema. Osim toga, i u slučaju da postoji izbor osporenog dijela prisege ovisno o vjerskom uvjerenju izabranog predsjednika, radilo bi se o protuustavnom ograničenju slobode vjeroispovijedi i javnog očitovanja vjerskih uvjerenja, jer bi se time izabrani predsjednici doveli u situaciju da se samim izborom da li će izgovoriti osporeni dio prisege ili ne, javno očituju o svojim vjerskim uvjerenjima.
Zato smatramo da zakonska obveza prisege vjerskog sadržaja predstavlja ograničenje gore navedenih ustavnih prava i sloboda za koje ne postoji nikakav legitiman cilj. Stoga smatramo da je članak 49. stavak 3. ZoIPRH/92-a u osporenom dijelu protuustavan”, stoji u obrazloženju sudaca.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
