Ugledni hrvatski znanstvenik, Ivan Đikić, komentirao je odluku Sveučilišta u Augsburgu, koje je zaključilo da bivši ministar Pavo Barišić nije plagirao svoj doktorski rad.
Đikićev dopis prenosimo u cijelosti.
“Informaciju o ovom članku primio sam sinoć kasno i radi informiranja javnosti prilažem sve dostupne informacija koje su mi do sada poznate:
VEZANE VIJESTI
Osobno nisam upoznat sa službenim detaljima odluke istražnog povjerenstva Sveučilišta u Augsburgu, a očigledno nije niti gospodin Barišić jer ih nije objavio ili ih je primio ali ih ne želi javno objaviti. Stoga prije donošenja bilo kakvih javnih zaključaka treba pričekati objavljivanje službene odluke istražnog povjerenstva Sveučilišta u Augsburgu, a koja će sadržavati i obrazloženje donesenog stava.
Prema dosadašnjim spoznajama glavni problem u izradi doktorata gospodina Barišića jest kopiranje i prevođenje paragrafa iz njegovog magisterija te objavljenih znanstvenih radova u Hrvatskoj za izradu njegovog doktorata u Njemačkoj, a bez citiranja originalnog izvora istih članaka unutar doktorata. Na taj način je stekao dvije akademske titule: magisterij i doktorat za skoro identični znanstveni doprinos. Takav postupak, poznat pod nazivom “autoplagijat”, nije u skladu s etikom u znanstvenom radu, jer se objavljeni izvorni znanstveni rad neistinito prikazuje još jednom kao izvorni znanstveni rad.
Sveučilište u Augsburgu u svom postupanju u vezi s nepoštenjem u znanstvenom radu oslanja se na preporuke Deutsche Forschung Gemainschaft (DFG). U preporukama DFG-a nije obrađen autoplagijat kao vrsta neetičnog postupka u znanosti, u čemu DFG kasni za najnovijim europskim dokumentima o znanstvenoj čestitosti. Shodno tome, pismo predsjednice Sveučilišta u Augsburgu, prof. dr. Sabine Doering-Manteuffel, a na temelju kojeg je napisan ovaj članak u JL, nigdje niti ne spominje odluku o autoplagijatu gospodina Barišića. Zašto onda gospodin Barišić u svim izjavama stalno spominje autoplagiranje te zašto je u naslovu napisano da Barišićev rad nije autoplagijat? Gospodin Barišić namjerno ističe autoplagiranje kao glavnu temu u hrvatskim medijima jer zna da za to ne može biti okrivljen u Njemačkoj. No u isto vrijeme izbjegava govoriti o konkretnim problemima s necitiranjem prije objavljenih radova koje su uočeni u izradi njegova doktorata.
Gospodin Barišić je već nekoliko puta iznio u javnost informacije o “njemu poznatom identitetu” osoba koje su ga prijavile Sveučilištu u Augsburgu. Identitet prijavitelja ili “zviždača” u etičkim postupcima zaštićen je na sveučilištima u Njemačkoj, kao i u mnogim drugim demokratskim zemljama koje su odane poštivanju etičkih vrijednosti. Gospodin Barišić, javnim objavljivanjem imena prijavitelja, s pozicije ministra u veljači 2017., kao i sadašnjim javnim istupima opetovano pokazuje svoje nepoznavanje osnovnih principa akademske etike, a da o nedostatku njegove brige za budućnost etičkih postupaka u Hrvatskoj, kao bivšeg ministra znanosti i obrazovanja, niti ne govorimo. Naime, čuvanje identiteta prijavitelja u uskom krugu osoba odgovornih za provođenje etičkih postupaka je neophodna kako bi osobe koje uoče nepravilnosti mogle bez straha za svoj profesionalni i privatni život prijaviti svoju sumnju u neetičko djelovanje te tako osiguravati vjerodostojnost znanosti i doprinositi kontinuiranoj izgradnji kvalitetnijeg društva.
Sličan medijski pristup bio je kod potvrđenog plagiranja američkog filozofa Schlessingera od strane gospodina Barišića. Prijavu za plagiranje koju su protiv Barišića 2011. podnijela četvorica filozofa Sveučilište u Splitu je odbacilo bez ikakva obrazloženja, no nakon što je Schlessinger i osobno potvrdio da je njegov rad plagiran, tadašnji ministar Barišić se osobno ispričao Schlesingeru zbog navodne tipografske pogreške. Nakon toga je i Saborski odbor za etiku u znanosit potvrdio da je taj rad gospodina Barišića prema etičkim normama plagijat. nakon toga je doslo do napada od strane gospodina Barišića na članove odbora koji su utvrdili postojanje plagijata. Stoga mislim da je i u ovom slučaju grešaka u izradi doktorata potrebno da Sveučilište u Augbsburgu javno obznani svoje nalaze i tek nakon toga ćemo moći reći postoje li etičke greške u izradi doktorata gospodina Barišića ili ne.
Odgovornost novinara u demokratskim društvima, prilikom objavljivanja članaka, neizostavno uključuje uvažavanje prava osoba, koje su u članku spomenute ili činjenično napadnute, na iznošenje njihovog mišljenja ili dodatnih činjenica kao odgovora na iznesene tvrdnje. Bilo bi mi jako drago da sam bio kontaktiran of gospodina Körblera za izjavu prije objavljivanja ovog članka u kojem je izneseno nekoliko grubih uvreda i neistina o mom razgovoru s premijerom RH te motivima i djelovanju u borbi protiv plagiranja u Hrvatskoj. Objavljivanje moje izjave u istom članku omogućilo bi pravovremeno, a ne zakašnjelo, te balansirano, a ne jednostrano, informiranje građana. Umjesto od strane gospodina Barišića insceniranih napada i uvlačenje politike u akademski život, gdje joj nije mjesto, imali bi raspravu o konkretnim greškama kod izrade doktorata gospodina Barišića te konkretnoj odluci Sveučilišta u Augsburgu.
O svim dodatnim detaljima javnost će biti obavještena čim budem u mogućnosti dobiti i proučiti službene informacije sa Sveučilišta u Augsburgu”, napisao je Đikić na svom blogu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
