"Prokleti građani, njihova zloća prema načelnicima i županima je takva da se načelnike i župane mora

Ivan Koprić, predstojnik Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu, komentirao je slučaj obiteljskog nasilja požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića, poručujući da taj slučaj pokazuje da su župani i načelnici "potpuno nesmjenjivi".

“Prokleti građani, njihova zloća prema načelnicima i županima je takva da se načelnike i župane mora i izmjenama zakona štititi! Čak i ako tuku svoje žene (ili muževe) i rade svakakve druge stvari koje možda nisu u skladu sa standardima koje dijeli većina građana”, komentirao je Koprić na Facebooku.

Njegov status prenosimo u cijelosti:

“Stabilnost vlasti na svim razinama postala je nova mantra naših vlastodržaca. Jučerašnji slučaj obiteljskog nasilja pokazao je da su župani i načelnici potpuno nesmjenjivi.

Jedina je mogućnost napraviti dovoljan pritisak javnosti koji će ih prisiliti na ostavku. Drugi slučajevi prestanka njihove dužnosti nisu realistični. Prilažem članak Zakona o lokalnim izborima iz kojeg se to lako može zaključiti.

Druga je mogućnost smijeniti ih putem tzv. referenduma za opoziv. U prvom mandatu nakon uvođenja neposrednog izbora (2009.-2013.) mogli su taj postupak pokrenuti građani i vijeće/skupština. No, jednom od izmjena ta je mogućnost vijeću/skupštini uskraćena, jer je 2012. (NN 144/12) ostavljena inicijativa za pokretanje referenduma za opoziv samo, jedino i isključivo građanima. Potrebno je skupiti potpise najmanje 20% ukupnog broja birača u jedinici lokalne samouprave te da nakon provjere potpisa i deugih pretpostavki takav referendum raspiše vijeće/skupština. Zamislite koliko je to težak uvjet, skupiti potpise 20% birača! Tamo gdje je birača 400.000 to znači skupiti baš od birača u toj županiji 80.000 potpisa, datih valjano i pravilno. Nije zato čudno da su samo dva takva referenduma dosad raspisana, u općinama Pribislavec 2011. i Pučišća 2012. Oba su završila neuspjehom jer im se nije odazvao potreban minimalni broj birača.

Ali, to nije sve. Vijeće/skupština može stati ispred načelnika/župana i svojim ga tijelima obraniti! To jest, ako oni ne donesu odluku o raspisivanju referenduma a svi su uvjeti postignuti (20% birača, uredni potpisi, itd.) Vlada raspušta vijeće/skupštinu i raspisuje izbore za novo predstavničko tijelo u toj jedinici. Načelniku odn. županu – ništa, on nastavlja obavljati svoju dužnost kao da ništa nije bilo.
I sad, kao u onoj reklami s noževima, ni to još nije sve! Referendum za opoziv načelnika/župana ne može se raspisati u 12 mjeseci nakon lokalnih izbora, dakle do kraja svibnja 2018. Ni iz kojeg razloga, nitko, ni 20% građana, ma ni 100% njih!

Nedavni nacrt izmjena Zakona o lokalnoj samoupravi, radi onemogućavanja zločestih građana koji su u osam godina uspjeli pokrenuti ali ne i uspješno dovršiti dva referenduma za opoziv u svih naših 576 jedinica, predviđa da se ni u razdoblju od 12 mjeseci prije narednih lokalnih izbora ne može pokrenuti opoziv načelnika/župana jer je njima (načelnicima, ne građanima) potrebna stabilnost da mogu dovršiti mandat kako su željeli i izboriti se za novi kako su naumili, koristeći sva sredstva koja im stoje na raspolaganju, uključujući sredstva javnih proračuna kojima upravljaju.
Prokleti građani, njihova zloća prema načelnicima i županima je takva da se načelnike i župane mora i izmjenama zakona štititi!

Čak i ako tuku svoje žene (ili muževe) i rade svakakve druge stvari koje možda nisu u skladu sa standardima koje dijeli većina građana. To je jedan od razloga koji sam u zadnje vrijeme isticao kao dokaz da je nacrt izmjena Zakona o lokalnoj samoupravi, kojeg se želi donijeti u hitnoj proceduri, krajnja svinjarija i jedan od zadnjih čavala u lijes lokalne demokracije u Hrvatskoj. Nakon toga ostaje samo još ukidanje lokalnih vijeća kao nepotrebnih te prenošenje svih ovlasti na načelnike i župane. Možda i njihovo imenovanje od strane predsjednika Vlade.

Radi stabilnosti vlasti.”