Marko Vučetić je stalni djelatnik Državnog hidrometeorološkog zavoda i cijenjeni autor koji se u svojim radovima uvijek referirao na tzv. primijenjenu meteorologiju.

Za nautičare je napisao ‘Vrijeme na Jadranu‘, u kojem je sa spoznajama znanosti spojio svoja hvarska ribarska i mornarska iskustva, za zemljoradnike već godinama priprema prognoze u kojima često koristi svoje dječačke i mladenačke težačke godine provedene u polju i vinogradu. Radio je i na proučavanju utjecaja meteo uvjeta na požare. Upravo ta simultana upućenost na kompjuterske izračune, sinoptičke karte, ali i zbiljske životne situacije poput plovidbe, ribanja ili jematve i branja maslina, čine ga posebno zanimljivim sugovornikom.

Pogotovo u danima kad mediji u potrazi za što većem brojem klikova svakog dana ‘ispucaju’ neki novi senzacionalni naslov u stilu ‘oluja stoljeća’, ‘nevera koju ne pamte ni najstariji’… Koliko uopće znamo o tome što se događa s vremenom? Naime, za bilo kakvu sigurnu procjenu nisu dovoljne samo trenutne impresije, nego studiozan rad koji se temelji na opservacijama prijašnjih naraštaja. Kakvo je, smješteno u taj širi kontekst, bilo ovo ljeto, meteorolog Vučetić odgovara novinaru Tportala:

Nerazumijevanje klime i klimatskih promjena

‘Ponekad u medijima, valjda u nedostatku drugih vijesti, već i vremenske promjene postaju senzacija za naslovnice. Na žalost u takvim napisima ‘potkradaju’ se pogreške, nestručnost pa i neznanje, što samo pridonosi nerazumijevanju klime i klimatskih promjena, a gotovo svaka ljetna nevera proglašava se prekretnicom. Prije svega, da bi se uočile i potvrdile klimatske promjene, potrebno je barem 100 godina kontinuiranih meteoroloških mjerenja i motrenja. Na sreću, imamo, i mi u Hrvatskoj meteorološke nizove i dulje od tog razdoblja. Čak su nam i postaje za te potrebe dobro raspoređene, jer pokrivaju različite klimatske zone. To su Zagreb-Grič, Osijek, Gospić, Crikvenica, Hvar pa i Požega, sve su to postaje s meteorološkim podacima koji se protežu na više od 100 godina, a neke i više od 150 godina. I zaboravlja se da je klima prosječno stanje atmosfere na nekom području, a dobije se iz duljeg niza motrenja i mjerenja, obično je to 30 godina. Zato nam treba više tih tridesetogodišnjih razdoblja da bi ‘uhvatili’ klimatske promjene’, kaže Vučetić i dodaje kako se podaci o vremenu ovoga ljeta tek statistički moraju obraditi kako bi pridonijeli spoznaji mijenja li se klima ili ne.

‘Ipak, ne treba do tada čekati i sami vidimo i osjećamo da je došlo do promjena, a ponegdje i do velikih promjena koje treba ‘zahvaliti’ promjenama klime, odnosno, globalnom zagrijavanju. Gledajući prirodu oko sebe ‘otvorenim’ očima, sami se možemo uvjeriti da su se neke stvari, odnosno, ponašanje životinja, vegetacijski ciklusi kod biljaka, ali i ponašanje i potrebe čovjeka, uvelike promijenile i to u jednom kratkom roku, u prosječnom (50-ak godina) čovjekovom vijeku’, ističe Vučetić, napominjući da je domaća priča o ‘hrvatskom ljetu 2015.’ nedjeljiva od opće priče o globalnom zagrijavanju.

‘Ono što u ovome trenutku znanstvenike najviše zabrinjava je topljenje polarnih ledenih kapa, napose na Sjevernom polu, o čemu svjedoči i aktualni posjet američkog predsjednika Baracka Obame Aljaski. Već je općepoznata činjenica da nastavak otapanja ledenih kapa prijeti uzdizanjem razine mora i potapanjem mnogih uzmorskih krajeva. Također, ubrzano zagrijavanje oceana i mora pridonosi uzdizanju razine mora (svako tijelo koje se zagrijava se širi!). Dakako, neće svi loše proći. Vjerojatno će područja gdje danas vladaju led i hladnoća postati žitnice, a današnje žitnice vjerojatno suhe i vruće pustinje’, kaže Vučetić i naglašava kako se već sada može pretpostaviti da i Hrvatsku očekuje slični scenarij.

Kako će izgledati buduća vremenska karta Hrvatske?

‘Suha i vruća ljeta s jadranskog područja proširit će se u unutrašnjost kontinenta. Gorski kotar, napose u višim predjelima, postat će mjesto uzgoja ratarskih kultura (pšenice, kukuruza…). I ovdje će vinogradi biti uobičajena slika krajolika. Nažalost, šumski požari bit će sve češći. S druge strane Slavonija, sadašnja žitnica, bit će sve suša i za uzgoj sadašnjih kultura sve nepovoljnija. Možemo očekivati sve češće i sve izraženije toplinske valove, slično kao ovoga ljeta, ali i nagle promjene praćene jakim nepogodama, napose jakim i obilnim pljuskovima koji neće osjetnije ublažavati vrućinu i sušu jer će voda brzo otjecati površinskim tokovima i pod utjecajem vremenskih uvjeta brzo isparavati’, skicira Vučetić.

Susret s morskim alienom

‘Kao dio svjetskih mora Jadran ne može ostati iznimka kad je zagrijavanje posrijedi. Ovoga ljeta i do 28°C! To je po meni podatak koji nije naišao na veliko zanimanje u javnosti, a jako je zabrinjavajući. Među inim to je također uzrokom dolaska tropskih riba, a vjerojatno i drugih organizama, domaćim ribarima nepoznatih, koje u sebi kriju razne opasnosti (otrov, nametnike, bolesti)’, ističe, dodajući kako je prošlog ljeta i sam imao susret s – morskim alienom.

‘Ribarsko sam dijete i mislio sam kako nema vrste u Jadranu s kojom nisam na ti. Pokazalo se netočnim! Prošle sam se godine susreo s meni nepoznatim rakom u toplome morskome plićaku. Kad sam ga pokušao dohvatiti, pokazao je, iako je bio sićušan, iznimnu agresivnost pa uz neuobičajen oblik i iznimno šarenilo boja, ustuknuo sam pred njim, pomislivši na moguće njegov otrovan ugriz ili ubod. Ove godine ga nisam imao vremena potražiti, ali nisam ga zaboravio’, pripovijeda, dodatno tumačeći još jednu pojavu ovoga ljeta – duge tople noći.

‘Što se tiče toplih noći, donekle je novost njihova dugotrajnost, a prava je novost da se minimalna temperatura zraka (tijekom 24 sata) ne spušta ispod 25°C, a prava senzacija da se ne spušta ispod 30°C! Ovo posljednje dogodilo se, koliko ja znam, samo dvaput od kada postoje meteorološka mjerenja u Hrvatskoj i to 1. srpnja 1994. u Dubrovniku i ove godine 22. kolovoza 2015. u Senju i u oba slučaja je minimalna vrijednost temperature zraka bila 30,8 °C. Zamislite, u pustinjama tijekom dana temperatura se penje iznad 40°C, ali noću morate se i te kako zaogrnuti zbog naglog hlađenja i pada temperature zraka’, dodajući kako je jadranska priča potpuno drugačija.

Što nam je činiti?

‘Nije jednostavno odgovoriti na ovo pitanje. Teško je pojedincu ili čak jednoj državi djelovati i poduzeti korake koji bi ublažili ili smanjili negativno djelovanje klimatskih promjena. Ali ipak, načelno govoreći, postoje tri, četiri stvari na koje treba misliti i pokušati ih sačuvati. To je ZRAK (atmosfera) jer svi moramo disati, ali za njegovo očuvanje (smanjiti onečišćenje) potreban je globalni dogovor. Drugo jeHRANA (preko hrane plodno tlo) jer moramo svi jesti. Tu pojedinačno i kao država možemo puno učiniti. Od odabira i selekcije biljaka koje dobro podnose sušu, vrućinu i dugotrajnu insolaciju do navodnjavanja i raznih drugih tehničko-bioloških rješenja koja će omogućiti biljkama nesmetani razvoj i u otežanim uvjetima’, kaže dodajući kako mu pada na pamet, sada pomalo bizarna ideja: onako kako biljke u staklenicima i plastenicima čuvamo od hladnoće, vjerojatno ćemo ih u buduće morati čuvati od vrućine i dugotrajne insolacije!

‘I dakako izuzetno će biti važno očuvati vodene resurse. VODA bilo da se radi o slatkoj (pitkoj) ili onoj morskoj (slanoj) bit će izuzetno važno imati je dovoljno u svako doba godine. Problem je što se ništa od ovoga, ali i mnoge još druge stvari ne mogu pojedinačno rješavati. Za učinkovito djelovanje treba postojati strategija na državnom nivou koju moraju pokrenuti i odobriti centri političke moći na temeljima spoznaja raznih struka. Ne mogu reći da se na tome u Hrvatskoj ne radi, ali čini mi se da su klimatske promjene brže!‘ zaključuje Vučetić u razgovoru za Tportal.