Gošća Točke na tjedan bila je Rushan Abbas, ujgursko-američka aktivistica i zagovornica iz Istočnog Turkestana, koji kineske vlasti službeno nazivaju autonomnom oblašću Xinjiang. Osnivačica je i izvršna direktorica neprofitne udruge Campaign for Uyghurs.

Ovaj razgovor vodimo na dan početka Olimpijskih igara u Kini. Koliko zadovoljni možete biti razmjerima bojkota? Znamo da je SAD započeo diplomatski bojkot, neki su se pridružili, neki nisu…

Diplomatski bojkot najmanje je što se može učiniti. Barem su se neke zemlje pridružile SAD-u, ali nedovoljno ih je. I dalje deseci i stotine zemalja svoje lidere i dužnosnike šalju na ceremoniju otvaranja te promatraju kako Xi Jinping, kineski komunistički režim i NR Kina svijetu pokazuju svoj prestiž, moć i propagandu dok aktivno provode genocid nad mojim narodom. Dakle, vrlo je frustrirajuće gledati kako Međunarodni olimpijski odbor svijet dovodi u ovu situaciju. Pozivali smo na premještanje Igara iz Kine ili njihovo odgađanje i pronalaženje boljeg rješenja. Ali MOO nas je u potpunosti ignorirao, čak se nije uključio ni u kakav dijalog s nama. Kažu da se ne mogu baviti političkim pitanjima, ali kada promotrite situaciju, događa se golema ljudska tragedija. Kad govorite o milijunima ljudi, tri do četiri milijuna ljudi u koncentracijskim logorima, a milijuni drugih šalju se u kampove za prisilan rad kao robovi… Ujgurske žene prisiljavaju na sterilizaciju, pobačaje, prisilno im stavljaju kontracepcijske spirale. Ujgursku djecu oduzimaju roditeljima i šalju u državna sirotišta. Što od navedenoga zvuči kao političko pitanje? To je pitanje humanosti, na kušnji su savjest svijeta i ljudskost, ali iznevjerili smo ih. MOO ih je svakako iznevjerio, kao i oni lideri koji odlaze u Peking i gledaju kako Xi Jinping najavljuje te Igre. To se dogodilo u nedavnoj povijesti, prije nekih 70-80 godina na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine kad je Hitler u nacističkoj Njemačkoj provodio Holokaust, ubijao ljude. Hitler je morao pokazati svoj prestiž i moć te legitimizirati Holokaust i ljudsku tragediju. Zakleli smo se da se to nikad više neće ponoviti, ali događa se nama pred očima.

Spomenuli ste 2-3 milijuna…

Tri do četiri milijuna, ili čak više.

Tri do četiri milijuna ljudi zatvoreno je u koncentracijskim logorima. Zvuči nevjerojatno da danas, 2022. godine, izgovaramo frazu “koncentracijski logori”. Kako dobivate informacije o onom što se ondje događa i što se zapravo događa?

Imamo nepobitne dokaze. Prije svega, imamo tri skupine dokumenata kineske vlade koji su procurili. U njima se opisuje situacija i kako ciljaju Ujgure te kakve okrutne prakse provode u tim logorima. Nadalje, imamo očevice iz logora. Imamo bivše zatvorenike koji su držani u tim koncentracijskim logorima, no pušteni su jer imaju sreću što posjeduju putovnice drugih zemalja ili su u bračnoj zajednici s državljanima drugih zemalja. Isto tako, imamo satelitske snimke. A i neki su novinari obavili sjajan posao tako što su razotkrili te koncentracijske logore. Govorimo o 3-4 milijuna ljudi, što odgovara cijelom stanovništvu Hrvatske koje se nalazi tamo negdje. Zamislite da cijelo stanovništvo ove zemlje pošalju u koncentracijske logore pred našim očima, i to u informacijskom dobu!

Što se ondje događa?

Prema riječima bivših logoraša, ljude se podvrgava okrutnoj i snažnoj indoktrinaciji, pranju mozga, trpe psihičko i fizičko mučenje. Uskraćuje im se hrana, voda i san. Nadalje, daju im se nepoznati lijekovi, ne znamo čemu služe. Žene koje su bile u logorima kažu da im se nakon uzimanja tih lijekova prekinuo ili poremetio menstrualni ciklus. Isto tako, ljudi nisu koncentrirani, ne razmišljaju o svojim obiteljima, postaju kao strojevi, kontroliraju im tijela. Postoje i neki koji su preminuli odmah nakon što su pušteni iz logora. Jedan od mojih kolega sa sveučilišta u logoru je proveo godinu i pol. Pušten je u prosincu… Ispričavam se, u listopadu 2019. godine i preminuo je tri tjedna poslije. Bilo je i nekoliko stipendista koji su studirali u SAD-u i inozemstvu. Dogodila se ista stvar, bili su u logoru, a nakon što su pušteni, preminuli su.

Što Kinezi kažu, koje je opravdanje za ovo?

U početku, kad smo razotkrili koncentracijske logore, u potpunosti su to poricali, govorili su da ne postoje.

Da nije istina?

Tako je, da nije istina i da nemaju nikakve logore. A zatim, kad smo imali neoborive dokaze i kada je jedan kineski student iz Vancouvera objavio satelitske snimke, a i kad su novinari obavili sjajan posao u otkrivanju ovoga, rekli su da se radi o kampovima za “reedukaciju”. A zatim su rekli da su to logori u kojima se Ujguri educiraju kako bi postali normalna ljudska bića. Zamislite samo, tadašnji kineski veleposlanik, bilo je to u proljeće 2019. godine, Cui Tiankai, kineski veleposlanik u SAD-u, dao je intervju CNN-u, možete ga potražiti na stranici CNN-a… Rekao je sljedeće: “Ujgure u tim kampovima za reedukaciju pokušavamo pretvoriti u normalne ljude.” Možete li vjerovati? Zbog naše etničke pripadnosti, rase, jezika kojim govorimo i naše jedinstvene kulture, u očima kineskih komunističkih vlasti mi smo u principu nešto abnormalno.

Možete li nam nešto reći o vašoj osobnoj priči? Znate li sudbinu svoje sestre?

Vrlo sam glasna u pogledu kršenja ljudskih prava koje kineske vlasti provode nad mojim narodom. Kad su se pojavile priče o ovim logorima, cijela obitelj moga supruga nestala je do ljeta 2017. godine. Dakle, govorila sam o slučaju obitelji moga supruga dok sam govorila o milijunima ljudi koji su nestajali u koncentracijskim logorima. 5. rujna 2018. godine održana je panel-rasprava na Institutu Hudson, jednom od trustova mozgova u Washingtonu, na kojem sam bila jedna od panelistica. Panel se snimao i dostupan je na YouTubeu. Govorila sam o uvjetima u tim koncentracijskim logorima i kineskim genocidnim politikama prema mom narodu. Navodila sam priče o suprugovoj, mojoj obitelji, suprugovim sestrama i njihovim muževima, njegovu bratu i njegovoj supruzi, 14 njegovih nećaka i nećakinja… Svi su nestali! Ukupno 24 ljudi iz njegove obitelji. Dakle, govorila sam o tome, a šest dana poslije moja je vlastita sestra oteta iz svog doma. Ovo je moja sestra. Od njezina nestanka sa sobom nosim njezinu sliku, prosvjedujem, pišem pisma, vrlo sam aktivna na društvenim mrežama. Svugdje gdje se pojavim vidjet ćete i sliku moje sestre. Nosim njezinu sliku. Međutim, kineski državni mediji, kineska mreža Global Times objavila je članak u kojem se navodi da je moja organizacija Campaign for Uyghurs separatistička organizacija. I rekli su da je Rushan Abbas ukrala tuđu fotografiju… Ovo je moja sestra! Rekli su da sam ukrala tuđu sliku i da tvrdim da je to moja nestala sestra te da širim glasine o kineskim vlastima. To je bilo u prosincu 2019. godine. Godinu dana poslije, na Božić 2020. godine, doznali smo da je osuđena na 20 godina zbog terorizma. Pogledajte je! Ona je umirovljena liječnica, vrlo tiha, draga osoba. Nema nikakve veze ni s kakvim radikalizmom, islamom ni terorizmom. Njezin je jedini zločin to što je u srodstvu sa mnom. Kada samo to čuli, održali smo konferenciju za medije. Nakon toga su neki kongresnici zahtijevali od kineskih vlasti da je odmah oslobode. O tome se mnogo izvještavalo u medijima. Pa je jedan od novinara Reutersa o mojoj sestri pitao Wanga Wenbina, glasnogovornika kineske vlade. No na njegovu sramotu, samo je rekao da je Gulshan Abbas optužena u skladu s važećim zakonom. Sasvim je ignorirao to što su rekli da ne postoji i kako su me pokušali demonizirati i diskreditirati govoreći da sam lažljivica i da sam ukrala tuđu fotografiju te da sam lagala u vezi s Kinom.

Jeste li na neki način razočarani reakcijom muslimanskih zemalja u pogledu ujgurskog pitanja?

Apsolutno! Izuzetno sam razočarana jer kad sagledate cijelu priču, u pitanju nisu samo ujgurska kultura i etnički identitet, nego se radi o tome da je Kina u ratu s islamom, Kina vodi rat protiv njihove vjere. Međutim, mnogi lideri većinski muslimanskih zemalja odlučili su da im je važniji novac, a ne njihova vjera. Kad se negdje na Zapadu pojavi nešto protiv islama, ti lideri vrlo brzo osuđuju te zemlje. Primjerice, jedan svećenik u Floridi rekao je da će spaliti primjerak Kurana i sve muslimanske zemlje poslale su narod na ulicu i prosvjedovale, a u Iranu su izdali fetvu i pozvali na pogubljenje tog svećenika. E, pa kineske vlasti spaljuju sve primjerke Kurana! Spaljuju Ujgure, pokraj koncentracijskih logora grade krematorije, no naša kultura ne prakticira kremiranje. Kineske vlasti šalju muškarce iz redova Han Kineza u domove Ujgura da spavaju s ujgurskim ženama, u njihovim domovima! Podvrgavaju ih seksualnom zlostavljanju. Što se dogodilo s tim muslimanskim liderima? Kineske su vlasti u vlastitim medijima objavile da su u domove Ujgura poslale 1,1 milijun Han Kineza da žive s njima, nadziru ih i prate njihove svakodnevne aktivnosti te im na kraju daju ocjenu. Većina je muškaraca u koncentracijskim logorima ili ih pak šalju u kampove za prisilan rad, gdje rade kao robovi, a većina žena i djevojaka kod kuće trpi seksualno zlostavljanje u vlastitu domu! Nikad u povijesti čovječanstvo nije svjedočilo takvom zlostavljanju. Ako ljude odvode u zatvore ili ih vlasti nekamo odvode i zlostavljaju, to je jedno. Ljudi barem imaju vlastiti dom u koji se mogu vratiti i gdje mogu plakati ili osjetiti spokoj na nekoliko sati. No Ujgurima je čak i to oduzeto!

Kakva je trenutačna situacija u Turskoj u pogledu ujgurske zajednice? Znamo da je postojao snažan pritisak kineskih vlasti da se ljudi odande izruče. Prema informacijama kojima raspolažete, što se trenutačno događa?

Kineske vlasti vrše pritisak na turske vlasti da ratificiraju zakon o izručenju. Kineske su vlasti to već učinile, ali turske nisu. Zapravo, Turska je jedina većinski muslimanska zemlja koja poteže ujgursko pitanje. Čine to u okviru UN-a i Organizacije islamske suradnje, a i predsjednik Erdogan također to čini. Pružili su dom više od 60 tisuća Ujgura. Dosad nikoga nisu poslali natrag, nadam se da i neće. Zapravo, vjerujem da neće jer je turska vlada, za razliku od drugih većinski muslimanskih zemalja, svjesna ovog problema.

I za kraj, da zaključimo razgovor… Spomenuli ste da je Kina u ratu s islamom. Što je vaša poruka međunarodnoj zajednici i što je konačni kineski vanjskopolitički cilj?

Kineskim je vlastima svaka religija prijetnja jer žele da ljudi budu odani samo kineskom režimu, kineskoj autoritarnoj vlasti. Demokraciju smatraju prijetnjom. No ne ograničavaju se samo na ono što rade Ujgurima, u Hong Kongu, Tibetu i Južnoj Mongoliji. Njihov je cilj na međunarodnoj razini sljedeći: ono što čine Ujgurima žele primijeniti na cijeli svijet. U principu, ne ratuju samo s islamom, nego i sa slobodom i demokracijom. Pogledajte što rade, manipuliraju, kontroliraju diljem svijeta. Neki od vodećih medija ne izvještavaju o ujgurskom problemu. A zašto? Zbog pritiska kineskih vlasti. Mnoge slavne osobe iz Hollywooda obično dižu glas protiv bilo kakve društvene nepravde. A gdje su sad kad su tijela ujgurskih žena bojišnica ovog genocida? Odvode ujgursku djecu! Gdje su sve te slavne feministkinje i ljudi koji bi trebali stati u obranu prava djece? Disneyland i MOO suučesnici su u tome. Kina manipulira i Ujedinjenim narodima kao drugi najveći donator. Kad pogledate, cijeli se svijet vrlo svojevoljno odriče slobode govora i slobode općenito. Stoga je moja poruka međunarodnoj zajednici sljedeća… Ovo vam je posljednji poziv. Ako ne ustanete i smjesta ne zaustavite Kinu, pogledajte Ujgure i vidjet ćete budućnost svijeta. Pogledajte s čime se Ujguri u Kini suočavaju i zamislite svijet koji ćete ostaviti djeci i unucima. Jer to je slika koju vam je Kina namijenila, plan koji vam je Kina namijenila. Na kocki nije samo budućnost Ujgura nego i slobodnog svijeta. Morate ustati i dići glas. Tišina više nikoga ne štiti, ne štiti svijet.