U emisji Izvan okvira kod Mašenke Vukadinović gostovali su predsjednik Udruge Eko Kvarner, Vjeran Piršić i sociolog s Fakulteta Hrvatskih studija koji je doktorirao na temi zbrinjavanja otpada, Ivan Perkov.

Najprije je Piršić komentirao današnje društvo:

“Ja nisam sociolog, ja sam glupi matematičar i kada vidim što radimo s civlizacijom i resursima, ja sam očajan. Ponašamo se potpuno iracionalno. Mi još uvijek živimo američki san 50-ih godina, što prije nešto proizvedi, kupi, potroši i baci i ta neodrživot civilizacije koja nas programira da svake dvije godine moramo imati novi mobitel, atuo, TV… Ja sam informatičar po vokaciji, moje računalo je 13 godina staro, samo već 10 puta pojačano”, rekao je i osvrnuo se na plastičnu ambalažu:

“O tome da ne govorimo, kažu da će tri stvari uništiti našu civilizaciju: klimatske promjene, mikroplastika koja će postati nanoplastika i pandemija”.

Piršić: Naša generacija i generacija naših roditelja skoro je uništila planet

Sociolog Perkov komentirao je povećanje količine otpada:

“Vi odlično dijagnosticirali problem povezujući ekonomski sektor i stvaranje otpada. To se najviše vidi kada pratite dijagrame BDP-a i količine otpada po glavi stanovnika. Što se više proizvodi, kupuje i baca, to više otpada ima. Zanimljivo je proučavati kako se kretala količina optada u Hrvatskoj. Ekonomski razlog ovog je potrošačko društvo, ono koje je naviknuto na to da zadovoljava vlastite lažne potrebe, prije svega tu je sumanuto kupovanje stari koje nam zapravo ne trebaju”.

Što s navikama?

“Zašto se ne bi pomijenile? Moramo samo imati televizije koje neće propagirati lobotomiju s truskim serijama, Big brotherima, nogometom… Instagram sa sponzorušama da ne govorimo. Moramo početi učiti mladu generaciju da je naša generacija, generacija naših roditelja skoro uništila planet. Moramo promijeniti paradigmu.

Imamo li izbora? Ako ne promijenimo navike, možemo li sačuvati planet? Odgovor je ne”, rekao je Piršić.

U nastavku je govorio o Krku koji je odvajanje otpada započeo još 2006. godine:

“Ako mogu reći, imam dosta rakursa gledajući taj problem, kao građanin, kao čovjek koji ima turističku agenciju kao i ekološki aktivist. Sociolozi koji su radili terenska ispitivanja kažu da smo uspjeli zbog 3 razloga. Prvo, sustav gospodarenja otpadom nije tehnički problem komunalca nego je to civilizacijski iskorak lokalne zajednice, mi građani, svjesni svoje odgovornosti za taj predivan otok, smo promijenili navike da bismo ga sačuvali za generacije koje dolaze. Drugo, taj su projekt vodili najsposobniji menadžeri. Većina ljudi koji vode komunalce u Hrvatskoj su nepsosobni, onaj koji nije spososabn ga Gradsko vijeće dobije komunalac ili turističku zajednicu. Treće, podržali su ga ljudi koji su lokalno utjecajni, uklučujući crkvu.

Mene je teško preodgodjiti, ali djecu je lako. Djeca koja dođu u vrtić prvi dan, u vrtu imaju medu, delfina i žabu i razvrstavaju otpad. Zadnji podatak je 60%, idemo na 80%, ali morate razumjeti nas ima 20.000 po zimi i 120.000 po ljeti i onda kada dođu ovi koji ne znaju razdvajati, zovu ih barbari, recimo ovi vikendaši iz Zagreba, pokvare nam postotak. Još jedna bitna stvar, Krk je počeo sa sustavom 2006. godine nakon 6 godina promišljanja i to samo tada napravili suprotno nacionalnoj strategiji”, objasnioje Piršić.

Perkov: Treba se maknuti od tog puta traženja krivaca i tko lovi u mutnom

Perkov je govorio o samom sustavu i strukama te o svom istraživanju:

“Prije svega, važno je znati da na taj sustav utječe cijeli niz struka. Nepoštivanje struka svih vrsta, to je osnovni problem i na to su upozoravali i sami političari koji sami ne poštuju. Ja u svom istraživanju nisam išao ustanoviti tko su krivci nego sam išao istražiti što se može poboljšati. Moja osnovna teza je bila da je stvaranje otpada društveno pitanje. Zašto? Zato što se događa svakom od nas, otpad je sveprisutan i neizbježan proizvod života i naše postupanje s njime ovisi o tome u kakvom društvu živimo i prilagođavamo se društvenim obrascima ponašanja. Bilo je zanimljivo uočiti koje ključne skupine na taj sustav utječu.

Tu sam koristio postojeće tipologije, ali sam ih pokušao prilagoditi ovom problemu, imamo političke aktere, ekonomske, stručne i civilne, ja sam dodoao i medijske jer smatram da su mediji jako važni u slanju poruka svih ovih aktera prema društvu. Puno zanimljivih nalaza je bilo. Činjenica da su u istraživanju sudjelovali sve ti akteri budi nadu da bi svi oni mogli sudjelovati u nekoj inicijativi”, rekao je.

Ističe i kako društveni problemi imaju takvu prirodu da su globalni, ali se u svakom od sustava manifestiraju na različite načine. “Treba se maknuti od tog puta traženja krivaca i tko lovi u mutnom. Vjerojatno toga ima, ali nisam se time bavio”, kaže.

Piršić se pak prisjetio slučaja prije nego što se na Krku krenulo s odvajanjem otpada, kaže kako je bager išao na odlagalište iznad Njivica i da je propao u svo to smeće te da su iz njega izletjeli štakori.

“Mafija se oduvijek bavila smećem i jedan profesor nam je rekao ako vam netko ponudi rudnik zlata i smetlište, uzmite smetlište. Pitanje je koliko je društvo zrdavo da prepozna patološke devijacije sustava kao što je korupcija i koliko je spremno popraviti. Mi znamo što se događa s otpadom u Zagrebu i to paljenje odlagališta… Mi smo prvo morali politički od 7 općina natjerati dvije da odustanu od starog koncesionara i uzmu novog koji je super. Da, korupcija i politika su glavni generatori akutnog problema”, rekao je o korupciji i otpadu.

Perkov: Prebrzo je 1.7. uvoditi novi model odvoza otpada u Zagrebu

Perkov se osvrnuo na Zagreb i Možemo!:

“Birači su nestrpljivi i to je osnovni problem svih dosadašnjih politika povezanih s otpadom. Očekuju brze rezultate, a u ovom sustavu nema brzih rezutata. Specifičnost Zagreba je da je trenutna politička opcija stvorena unutar civilnog sektora, oni su na toj temi mnogo radili, zaustavili su mnoge štetne projekte, po toj temi su poznati javnosti i sada je u tijeku jedna transformacija vladajuće garniture u Zagrebu iz civilnog sektora u političku sferu. To nije sporost, ali se percipira kao sporost. Naprosto je možda trebalo jasnije iskomunicirati da promjene ne mogu biti preko noći. Ja mislim da je i ovaj 1. srpnja koji je najavljen, prebrz. Onda ako se ne ostvari do 1. srpnja, javnost će se pobuniti.”, kaže, a Piršić se nadovezuje.

Piršić: Razvrstavanje nije nuklearna fizika

“Mi smo na Krku počeli prvi dan s 18% danas idemo na 80%, ali mi smo počeli 2006. Ono što je bitno da smo 2000. godine počeli promišljati sustav, 2002. smo naručili studije, 2004. su bile gotove, a 2006. smo počeli. Razvrstavanje nije nuklearna fizika, treba ljudima objasniti, to se može napraviti i u Mamutici”, veli.

O novim propisima za razdvajanje i plaćanje odvoza te kazne za nepoštivanje, Perkov kaže kako je kršenja zakon i propisa uvijek bilo te da će toga biti i sada.

“Mislim da će problema biti puno više ako se ode naglo u tu odluku i da će žurba prouzročiti kontraefekt. Ljudi se nečime brzo očaraju, ali se i brzo razočaraju ako ne vide rezultate”, veli Perkov i dodaje: “Nakon edukacije, nakon jasne komunikacije, nakon što se omogući da sustav bude posložen, ne možete dgovornost prenositi na građane, ako sustav nije posložen, to ih demotivira”.

Perkov: Glavni problem je što se zakoni ne provode

O problemima prilikom uvođenja novog sustava govorio je i Piršić:

“Bit će diverzije. Ja pamtim, imali smo luđaka u naselju koji je u početku bacao stare akumulatore u bio otpad. On je smatrao da se krše njegova ljudska prava jer mora razvrstavati otpad. Imate 2% idiota, imate dio koji će namjerno raditi diverziju. Ja beskonačno vjerujem Senfu, Tomislavu Tomaševiću znam da preko 20 godina, ali mislim da su trebali pilotirati recimo na Trešnjevci 6 do 9 mjeseci i vidjeti koji su bugovi u sustavu, gdje neće funkcnionirati. Držimo fige da uspije”, kaže.

Perkov je konkretnije govorio o samom sustavu i propisima:

“Imamo nekoliko razina normativnih. Prije svega gradsku, nacionalnu i europsku. Imamo stratešku, plansku i zakonsku na drugoj normativnoj razini. Zakoni i svi normativni akti su korektni, glavni njihov problem je što se ne provode i što samim time gube smisao. Mi smo imali strategiju gospodarenja opadom iz 2005. sve su to profesionalno napravljeni akti, ali problem je u nerealno postavljenim ciljevima i neprovođenju. Strategije se donose konsezualno i nijedna politička opcija ne osjeća odgovornost za njihovu provedbu”, rekao je.

Piršić: Strategije štancamo kao alibi za nesposobnu politiku

Piršić se nedovezao:

“Ja ne pratim toliko taj sraz jer znam da je ovo što na Krku radimo dobro. Hrvatska nije jedinstvena, mi pokušavamo cijelu priču uniformirati, a priča na Jadranu je jedna, a u Zagrebu druga. Mi strategije štancamo kao alibi za nesposobnu politiku. Čini mi se da je glavni sukob spalionica i nespalionica”.

“Stručnjaci su se uglavnom ukopali u rovove, stručnjaci i jedne i druge skupine i rekao bih da se slažu u 80% stvari, ali neki osobni sukobi ih sprječavaju u komunikaciji. Što se događa kada se pokušava impelementirati novi model odlaganja otpada? Lokalne zajednice se uvijek bune. Treba zaokrenuti priču, treba ponuditi nova, suvremena rješenja i ponuditi lokalnim zajednicama da se natječu koja će dobiti neko rješenje da zarade dodatno”, veli Perkov.

A Piršić naposljetku utvrđuje: “Problem je što država ne razmišlja logično. Država treba jednicama lokalne samouprave pomoći ako su prepoznale rješenje stvari”.