U Hrvatskoj godišnje oko devet tisuća građana umire od srčanog zastoja. Procjenjuje se da od svih srčanih zastoja koji se dogode, samo pet do deset posto osoba preživi.

“Prije tri godine u jednoj osnovnoj školi u Zagrebu postavili smo defibrilator i educirali dosta djelatnika jer je tu školu pohađala djevojčica s teškom bolesti, brugada sindromom koji u bilo kojem trenutku može izazvati srčanu smrt. U dvorištu škole jednom prolazniku se dogodio srčani zastoj, domar škole započeo je reanimaciju i koristio defibrilator. Hitna pomoć je došla vrlo brzo, za nekih osam do devet minuta, i taj je čovjek nakon osam dana izašao iz bolnice”, ispričala je za N1 koordinatorica kampanje “Oživi me” Zaklade Hrvatska kuća srca Ivana Portolan Pajić jedan od primjera uspješnog spašavanja života jer je bio prisutan laik koji zna pružiti pomoć oživljavanja i dostupan defibrilator.

Nažalost, kako dodaje, znatno više je primjera s tragičnim krajem. Da više ljudi zna pomoći taj bi broj smrtnih slučajeva bio daleko manji, ističe.

Može se dogoditi bilo kome, bilo kad i bilo gdje

Predrasuda je, naglašava, da se srčani zastoj događa starijim bolesnim osobama, može se dogoditi i mladima.

“Srčani zastoj može se dogoditi bilo kome, bilo kad i bilo gdje. Svi smo više puta bili svjedoci da se to događalo sportašima gdje postoje velika opterećena srčanog mišića. Najviše u nogometu, košarci, vaterpolu i kod plivača”.

Objašnjava da se srčani zastoj događa na bolesnom srcu, prividno zdravom zbog neke neotkrivene nasljedne bolesti srca ili zbog nekog iznenadnog događaja. Također, uzrok mogu biti i enormne vrućine kakve su ovih posljednjih tjedana.

“Ljudi ne piju dovoljno tekućine. Dolazi do širenja krvnih žila, padanja krvnog tlaka i sve to može ubrzati rad srca i dovesti do teških aritmija koje dovedu srce do srčanog zastoja. Zato posebno treba paziti na zdravlje za vrijeme ovakvih temperatura koje su šok za naš organizam. Velika razlika u temperaturi unutarnjih prostora gdje se koristi klima od vanjskog isto može štetiti srcu kao i kad ljudi jako zagrijani ulaze u more ili hladne rijeke”, poručuje.

Slučajni prolaznici prvi su u prilici pomoći

Navodi da se čak 80 posto srčanih zastoja događa izvan bolnice, najčešće na ulici, na poslu ili kod kuće. Stoga su upravo slučajni prolaznici ti koji su prvi u prilici pomoći unesrećenoj osobi.

“Hitna medicinska pomoć u prosjeku dolazi između devete i trinaeste minute, a u ruralnim sredinama dolazi i kasnije. Osoba sa srčanim zastojem treba pomoć u prvih nekoliko minuta jer tijelo ostaje bez opskrbe kisikom i hranjivim tvarima te za nekoliko minuta osoba umre. Zato će prvi pomoći slučajni svjedok pa je jako važno da građani znaju prepoznati srčani zastoj i započeti postupak reanimacije”, poručuje.

Važan uređaj koji pomaže u oživljavanju je vanjski automatski defibrilator koji bi se trebao nalaziti, kako objašnjava, na svim javnim mjestima gdje postoje velika okupljanja ljudi. Procjenjuje se da bi trebao biti jedan defibrilator na 2000 stanovnika, čak i više, a Hrvatska ih ima svega između 700 i 800. U Zagrebu ih je oko 70 i nisu sto posto na javnim mjestima.

Naime, koristiti ih može, navodi, samo osoba koja je prošla edukaciju pa se nalaze u ljekarnama, na nekim okretištima tramvaja, trgovačkim centrima, u Domu sportova i Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Međutim, kako kaže, pitanje je koliko se ljudi njima zna koristiti.

“Ljudi su sada svjesniji koliko je važno znati postupak oživljavanja”

Upravo iz ovih razloga Zaklada Hrvatska kuća srca pokrenula je prije osam godina projekt “Oživi me” kako bi što veći broj građana naučili pružiti prvu pomoć oživljavanja.

“Jedini postupak kojim se može spriječiti smrt od srčanog zastoja je brzo pozivanje hitne medicinske pomoći i započinjanje oživljavanja. Rana reanimacija i neodložna defibrilacija unutar jedne do dvije minute pokazala se kao učinkovita mjera s visokim postotkom preživljavanja ugroženih osoba, a spašavanje života u ovom slučaju obavljaju laici prije dolaska tima hitne medicinske pomoći”, objašnjava koordinatorica projekta Portolan Pajić.

U suradnji sa studentskom udrugom Studentska Ekipa Prve Pomoći (StEPP) godišnje provode 12 edukacija, šest prije ljeta i šest nakon ljeta, a jednu takvu nedavno su održali u Zagrebu. Odaziv građana je izvrstan, uvijek ima netko tko bi htio pristupiti edukaciji, kaže.

Smatra da su ljudi sada svjesniji koliko je važno znati postupak oživljavanja i pružiti pomoć kod srčanog zastoja nego što si bili prije deset godina.

“Na ovu prvu javnu edukaciju koju smo imali prvi put nakon dvije godine zbog pandemije bio je veliki odaziv građana koji su bili zainteresirani. Tako smo tijekom tog jutra educirali više od 200 građana o postupcima oživljavanja i pružanja prve pomoći kod gušenja”, govori.

Dosad su educirali više od 6000 građana, a edukacije su provodili i u drugim većim gradovima. U prosjeku su godišnje educirali između 600 i 1000 ljudi te se nadaju da će to biti moguće i ovom novom razdoblju.

“Građani su svjesni, ali ponajprije su svjesni toga da ne znaju pravilan postupak prve pomoći. Većina ih se sjeća nečega s polaganja prve pomoći kod polaganja vozačkog ispita. Svjesni su da ne znaju kako treba, da nisu vježbali i žele naučiti kao bi bili sigurniji”, objašnjava.

Često ih motivira, dodaje, ako su u svom okruženju čuli za slučaj iznenadne srčane smrti ili ako imaju osobu koja ima neku kardiovaskularnu bolest pa da joj neće znati pomoći. Na edukacije dolaze i osobe koje rade u zvanjima gdje je znanje iz oživljavanja čak i potrebno kao što su kineziolozi u različitim sportskim društvima, instruktori, turistički vodiči, djelatnici škola koji imaju dijete s teškom kardiovaskularnom bolesti.

“To su jako motivirani ljudi kojima nije problem potrošiti dva do tri sata svog vremena i naučiti postupak oživljavanja. Od njih vrlo često dobivamo povratne informacije kad su iskoristili stečeno znanje”, ističe.

“Važno je što prije prepoznati srčani zastoj”

Na edukacijama, kao što je bila ova u Zagrebu, građani prije svega nauče što je srčani zastoj. Kad srčani mišić prestane raditi, odnosno srce više ne istiskuje krv u krvne žile tijelo ostaje bez opskrbe kisikom. Na nedostatak kisika najosjetljiviji organ je niski mozak koji već nakon četiri minute počinje propadati.

“Prve minute su ključne za spašavanje unesrećene osobe. Zato je važno što prije prepoznati srčani zastoj, utvrditi da je osoba u nesvijesti, da ne diše, pozvati hitnu pomoć, ostati na vezi s dispečerom i započeti s reanimacijom”, naglašava.

Reanimacija se provodi, kako objašnjava, na dva načina, a prvi je masaža srca dok ne dođe hitna. Brzinom sto do sto dvadeset puta u minuti se vrše pritisci na sredinu prsnog koša što se zove oživljavanje rukama. Drugi način koji su građani naučili je oživljavanje uz umjetno disanje i korištenje defibrilatora. Trideset puta masira se srce nakon toga su dva upuha i tako se to ritmično ponavlja sve dok netko ne donese vanjski automatski defibrilator ili dok osoba ne pokaže znakove života. Također su naučili kako osobu koja je prodisala staviti u bočni položaj te kako napraviti pravilno heimlichov hvat u slučaju gušenja.

U Hrvatskoj samo 10 posto građana zna pružiti prvu pomoć

Zaklada Hrvatska kuća srca zalaže se za sveobuhvatnu edukaciju jer to je, kako tvrdi, jedini način da se postigne edukacija većeg broja stanovništva koja će biti kontinuirana. Uzor su im Finska i Švedska u kojima 60 posto građana laika zna pružiti prvu pomoć. U Hrvatskoj samo 10 posto građana zna pružiti pomoć.

“Ono što nažalost nismo uspjeli u Hrvatskoj, ali nadam se da hoćemo, to je sveobuhvatna edukacija koju bi trebalo provesti putem škola, ali i kroz lokalne zajednice. Preživljavanje od srčanog zastoja izvan bolnice je pet do deset posto dok je je primjerice u Finskoj visokih 40 posto. To su rezultati kakve priželjkujemo, oni naravno ne mogu nastati preko noći, potrebno je puno sustavnih edukacija i tu bi najbolje bilo uvesti novu vrstu edukacije već u osnovne škole pa onda i u srednje”, poručuje.

Vrlo je lako reći da je, navodi, potrebno osobi pritisnuti prsni koš pet do šest centimetara da bi se masiralo srce, ali dok se to ne isproba na edukativnoj lutki ne znate kako se to radi. Zato treba provoditi i više puta na lutkama da bi se stekla vještina i ne samo iz pružanja pomoći za srčani zastoj već i za neka druga stanja koja su vrlo česta u životu kao što je infarkt, epileptični napad, krvarenje, ubod.

“To su sve znanja iz prve pomoći koju bi naša djeca mogla naučiti kroz obrazovanje”, smatra.

Kako bi krenuli u tom smjeru na jesen počinju provoditi pilot projekt “Škola sa srcem” putem kojeg će deset škola iz Bjelovara, Varaždina, Pakraca i Zagreba omogućiti edukaciju edukatora i pokloniti lutke kako bi novi edukatori u svojim školama mogli educirati djelatnike i učenike.

“Možemo educirati najviše deset škola da vidimo rezultate. Tražimo one koji su motivirani dalje educirati svoje djelatnike i učenike. Od početka našeg programa škole su vrlo zainteresirane”, naglašava.

Dodaje da su u Zakladi 2016. godine imali edukaciju djelatnika iz različitih škola koji su se samoinicijativno prijavljivali. Dali su im lutke s kojima su dalje u školama mogli provoditi edukacije i tako se rodila ideja za projekt.

Žele nadležnim institucijama predložiti da naprave zajedno jedan nacionalni program oživljavanja, edukacije građana o postupcima oživljavanja i korištenja defibrilatora. Isto tako se zalažu za povećanje broja dostupnih defibrilatora na javnim mjestima kao i broja građana laika koji znaju njima upravljati.

Kaže kako će do kraja godine rasporediti 25 defibrilatora za potrebe Zagreba i okolice te Sisačko-moslavačke županije koje im je poklonila jedna svjetska fondacija prepoznavši njihov rad i zatražila da uređaje rasporede na potresom pogođena područja, a uz svaki defibrilator osigurat će i edukaciju.

Kada će i hoće li Hrvatska postići standard Finske i Švedske da najmanje 60 posto građana laika zna pružiti prvu pomoć teško je procijeniti, navodi.

“Te zemlje su provodile edukacije više od nekoliko desetljeća. Potrebno je jako puno ulaganja u edukaciju građana pa je vrlo teško procijeniti kad bi mogli dosegnuti njihov standard. Vjerojatno se broji u desecima godina, ali treba započeti što prije. Mi smo započeli, ali samo smo dvije udruge, Zaklada i studenti, koje provodimo podizanje svijesti malog broja građana. Potrebno je provoditi u svim županijama, postoje zavodi i gradska društva crvenog križa i svi oni mogu provoditi edukacije, ali treba pronaći sredstava za provođenje. Važno je uključiti i medije, pogotovo televizije koje bi prikazivale naše instrukcijske videe. Mislim da bi to ljude dodatno zainteresiralo”, zaključila je koordinatorica kampanje “Oživi me” Zaklade Hrvatska kuća srca Ivana Portolan Pajić.

Iz Zaklade su napravili nekoliko instrukcijskih videa koji pokazuju kako pravilno pružiti prvu pomoć, oživljavanje samo rukama te umjetnim disanjem i korištenjem defibriliratora. Više možete pogledati na stranici projekta Oživi me.