Svjetlosno onečišćenje rastući je globalni problem. Europa doslovno svijetli iz svemira. Ovo je astronomski, ekonomski, sigurnosni i zdravstveni problem.
Hrvatske ekipa znanstvenika sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva na čelu s prof.dr.sc. Dubravkom Babićem pronašla je način kako preciznije pratiti i analizirati svjetlosno onečišćenje.
Prof. Babić, docenti Josip Lončar i Josip Vuković gostovali su u emisiji Tajne svemira urednice Tee Blažević.
Znanstvenici su najprije otkrili kako su došli na ideju na trebaju razviti modul i krenuti s novim projektom.
Suradnja s ESA-om
“Sve je startalo krajem 2017.godine, ja sam taman doktorirao, okupilo se nas nekoliko na Zavodu, htjeli smo uvesti neko novo područje na Zavodu, naći neki novi perspektivni put kojim svi zajedno možemo ići. Imali smo dobar “background” u području bežičnih komunikacija. Čuli smo kako strana sveučilišta lansiraju satelite, no misli smo da je to izvan našeg dometa, no dogodio se taj trenutak u kojem smo shvatili da to možemo i mi”, istaknuo je Lončar te dodao da nije vrijednost u tome da Hrvatska lansira satelit, već je važno početi razmišljati izvan okvira i razvijati nove tehnologije.
Projekt je financirala Europska svemirska agencija, o suradnji je progovorio prof. Babić: “Hrvatska je u postupku da postane članica ESA-e, oni dolaze dva put godišnje i imaju info day, nove projekte nude. Prije dvije godine smo s njima pričali i čuli interes. Prijavili smo se za projekt, učili kako ESA radi, koja je terminologija, što oni hoće vidjeti, jako smo puno naučili. Njima se svidjela ideja o satelitu koji će davati informacije po noći.”
Docent Vuković istaknuo je da ovakav projekt svakako može pomoći finaliziranju pristupanja Hrvatske Europskoj svemirskoj agenciji: “Ovakav projekt podupire postepenost prilaženja ESA-i, oni žele da se svakih pet godina povisi razina članstva, prodube veze, poveća financiranje.”
Razvoj LPCM modula
Uređaji i sateliti u niskoj zemljinoj orbiti prate svjetlosno onečišćenje, no podaci o udjelu pojedine vrste izvora svjetlosti u globalnom svjetlosnom onečišćenju niti su poznati, niti su dostupni. Tu će pomoći LPCM modul koji je razvila hrvatske ekipa, konačno razvijen proizvod predali su Europskoj svemirskoj agenciji.
“U ESA-u je otišao prototip, još će proći neko vrijeme dok mi to razvijemo, sve probleme riješimo, da se hardware napravi da se modul može staviti na satelit” istaknuo je prof. Babić.
Modul će pratiti svjetlosno onečišćenje koje raste. Uglavnom smo prešli na LED rasvjetu, koja je energetski učinkovitija, ali doprinosi onečišćenju u plavom dijelu spektra. Ali kako je LED rasvjeta učinkovitija, ljudi si mogu priuštiti veću potrošnju, vidimo i sve veći broj LED displaya” naglasio je Lončar.
“Ovakvim globalnim mjerenjima mogla bi se steći globalna slika o svjetlosnom onečišćenju, i na razini nekih država i globalno. Kad naš modul bude u satelitu u niskoj orbiti, 100-ak km iznad zemljine površine, on će dnevno 15-ak puta proći oko zemlje i snimiti razne dijelove zemlje, dobit ćemo globalnu sliku. Moći ćemo pratiti kako je svjetlosno onečišćenje u pojedinim dijelovima svijeta, ali nadamo se vidjeti i kako se mijenja, da li se izvori svjetlosti pojačavaju, smanjuju, da li se mijenja njihova karakterizacija, hoće li u nekom trenutku doći do koraka da se usprkos ekonomskom razvoju zaustavi rast svjetlosnog onečišćenja ili čak i smanji. Smanjenje je moguće promjenom rasvjete koja će stvarati snop prema zemljinoj površini, prilagođavanjem temperature svjetlosti da to ne bude toliki udio plavog svjetla, kao i dinamičkom regulacijom. ” istaknuo je docent Vuković.
Trenutačno se snima samo ukupno svjetlo. Naš modul, naša ideja je bila da uzmemo veći dio spektra i to napravimo tako da možemo dati informaciju koji tip svjetla se pojavljuje. Ja bi tako iz satelita mogao reći da u Zagrebu ima 20% visokotlačnih natrijevih lampi, 50% LED-ica.” objasnio je prof. Babić.
“Htjeli smo da bude kompatibilan sa CubeSat formatom, s time smo krenuli u razvoj, no polako se odmičemo od CubeSat standarda zbog zahtjeva za pouzdanosti pojedinih komponenti sustava na puno nižoj razini od one koju mi želimo i koju ESA želi.” nadovezao se Vuković.
Prva faza projekta je završena, no sad treba izraditi modul od materijala koji mogu izdržati uvjete lansiranja i opstanak u svemiru. Lansiranje je moguće 2026.godine. ESA je zainteresirana i dalje za suradnju, pregovori naše ekipe znanstvenika su u tijeku. Vjerojatno će trebati odraditi još dva projekta s ESA-om.
No nije niti ideja nešto brzo lansirati, složili su se znanstvenici. Puno važnije je da se stvar završi kvalitetno, po standardima, nego preskakati korake, kako im i nalaže Europska svemirska agencija. Modul se podatke pohranjivati u svoju memoriju, proslijediti satelitu koji će komunicirati sa zemaljskom postajom i uz udaljeni pristup moći će se pristupiti tim podacima, analizirati ih.
U svakom slučaju, sjajna budućnost je pred hrvatskim timom s FER-a koji u planu imaju i izgradnju satelita. Ovo samo potvrđuje, Hrvatska ima fantastične znanstvenike te uz dobru podršku, može razvijati svemirsku tehnologiju poput svjetskih velesila.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!