Bioraznolikost ili biološka raznovrsnost je pojam koji se koristi za označavanje raznolikosti svih bića na Zemlji, odnosno cijelog ekosustava. U ta bića se ubrajaju i životinje, biljke, gljive i mikroorganizmi u zemlji. Postoje različiti ekosustavi, na primjer na Antarktici, u tropskim prašumama, u Sahari, u prašumama centralne Europe u kojima dominira bukva ili u raznim morskim ili priobalnim regijama diljem svijeta.

Ti životni prostori pružaju nama ljudima mnogo toga nužnog za život, kao što su voda, hrana, čist zrak ili lijekovi. Ekosustavi su povezani ciklusi lančanih reakcija u okviru kojih se “proizvode” spomenute stvari – a svaka promjena u jednom dijelu ekosustava rezultira promjenama u ponašanju cjelokupnog sustava. Ako neka vrsta izumre, onda se u najgorem slučaju može desiti da doslovce nestanu i “proizvodi” ili “usluge” za koje su te vrste odgovorne u prirodi, piše Deutsche Welle.

Ovisnost o prirodi

Drugim riječima, bez algi ili drveća nema kisika. Bez insekata koji oprašuju biljke, teško bismo mogli bilo što uberati ili požnjeti. Više od dvije trećine svih poljoprivrednih usjeva, među kojima su i razne vrste voća, povrća, ali i kakao ili kava, ovisi o prirodnim oprašivačima, na primjer insektima. A trenutno je ugrožen opstanak oko trećine svih vrsta insekata na Zemlji, prijeti im izumiranje.

Iako mi ljudi ne možemo preživjeti bez ovih usluga koje pruža priroda, generalno smatramo da je sasvim normalno da priroda postoji i da se te usluge podrazumijevaju, kaže Dave Hole, stručnjak za ekološku genetiku, koji je s timom napravio istraživanje za Conservation International. Sudeći po toj studiji, do 70 posto svjetskih usjeva, odnosno plodova iz prirode, direktno ili indirektno ovisi o netaknutim polderima i mangrovima, među ostalim i zbog toga što ova vlažna područja štite biljke od poplava.

Ugrožena raznolikost vrsta

Savjet UN-a za bioraznolikost (IPBES) procjenjuje da na Zemlji postoji najmanje osam milijuna vrsta i da bi do 2030. do milijun vrsta moglo nestati. Zauvijek. Već u ovom trenutku razmjere gubitaka u pogledu raznovrsnosti vrsta su ogromne. Otprilike svakih deset minuta neka vrsta zauvijek nestane. Prema znanstvenicima trenutno se nalazimo u šestom globalnom ciklusu masovnog izumiranja vrsta.

Samo u Njemačkoj broj letećih insekata pao je za tri četvrtine između 2008. i 2017. Prema IPBES-u broj divljih sisavaca je smanjen za 82%. Broj životinja i biljaka koje žive u slatkovodnim područjima u proteklih 50 godina smanjen je za 83 posto na cijeloj Zemlji, a u Centralnoj i Južnoj Americi je smanjen čak za 94 posto, pokazalo je istraživanje ekološke organizacije WWF.

Čovjek odgovoran za izumiranje vrsta

Znanstvenici su jednoglasni u ocjeni da je stopa izumiranja vrsta danas i do 100 puta veća nego što bi bila – da na taj proces nije bilo utjecaja čovjeka. Kao razloge navode poljoprivredu, krčenje šuma, prekomjerni ribolov ili trovanje prirode širenjem invazivnih vrsta od strane čovječanstva.

Elizabeth Maruma Mrema, izvršna tajnica UN-ove konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD), kaže za DW sasvim jasno: “Ljudska aktivnost je prouzročila pogoršanje situacije u kojoj se nalazi 97 posto globalnog biodiverziteta.”

Brojke s kojima ona barata su zastrašujuće.

Trenutno je 75 posto poljoprivrednog zemljišta degradirano, baš kao i 66 posto površine oceana, 58 posto močvara je ugroženo ili je već nestalo, a polovina svih koraljnih grebena je već izumrla. Mrema naglašava da ove brojke ne uključuju količinu plastičnog otpada koja se nalazi na površini Zemlje, odnosno u morima i oceanima širom sveta.

Opasnost za Zemlju i čovjeka

“Sve veći gubitak našeg prirodnog kapitala najveća je opasnost za čitavo čovječanstvo”, upozorava Klement Tockner, generalni direktor njemačkog društva Senckenberg i profesor znanosti o ekološkim sustavima: “Jednom kada se izgubi, izgubljeno je zauvijek.”

Kada iz ekosustava nestane neka vrsta, on ne kolabira odmah, već se mijenja.

“Što se više smanjuje broj vrsta, to je sustav podložniji poremećajima”, objašnjava Andrea Perino iz Njemačkog centra za integrativna istraživanja bioraznolikosti (iDiv) Sveučilišta Halle-Jena-Leipzig. Kao i kod klime, u ekosustavu postoje trenuci kada se cijeli sustav mijenja, kritični trenuci nakon kojih više nije moguće vratiti prijašnje stanje. U tim trenucima počinje nezaustavljiv razvoj, kaže Dave Hole.

Jedan primjer za to je amazonska prašuma. Nakon ekstremne sječe šuma preostale dijelove prašume je sve teže oporaviti. A to onda povećava rizik da će izumrijeti cijela prašuma. A tropske prašume poput Amazone su dom za oko dvije trećine svih vrsta koje poznajemo u svijetu, one su izuzetno važne za svjetsku klimu.

Bez značajnih kontramjera za zaustavljanje gubitka bioraznolikosti, prirodni preduvjeti za život ljudske vrste će nestati neviđenom brzinom, a to može imati dugoročne posljedice u svim segmentima života, piše DW.

50 posto globalnog BDP-a direktno ovisi o prirodi, kaže Mrema. “Mi uništavamo prirodu, iako o njoj ovise naši prihodi, naša hrana, naše zdravlje, zrak koji udišemo.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.