Parlamentarni izbori su za nama, kliče se rekordnoj izlaznosti, prognozira se tko bi mogao oformiti vladu, kako i s kim.
Može li se ono što se dogodilo na biralištima u Hrvatskoj gledati odvojeno od onoga što se događa na razini cijele Europe? Mogu li hrvatske građanke i građani na izborima za Europski parlament u lipnju, pokazati da su jedanaest godina nakon članstva u Uniji, nakon covida, nakon ruskog napada na Ukrajinu, nakon ulaska u eurozonu i Schengen, nakon sveukupne spoznaje o sebi na kontinentu i u volatilnom svijetu, napokon razumjeli što je Europska unija i zašto su izbori za Europski parlament važni?
Hrvatska, posljednja članica Europske unije, na europskom izbornom frontu može se pohvaliti sramotnom statistikom. U tri izborna ciklusa u kojima su od ulaska u Uniju sudjelovali, građani i građanke Hrvatske nisu premašili izlaznost od 30 posto. Oni koji su dakle dobili mandat za briselske klupe ondje dakle sjede i bez pretjeranog demokratskog legitimiteta, ali, što je još poraznije, i bez pretjeranog interesa birača za meritumom eurozastupničkog posla, kao i Hrvatske u europskom kontekstu.
Nisam naišla ni na jedno istraživanje koje bi razjasnilo ovaj trend, no, iskreno se nadam da bi krizne godine koje smo preživjeli, mogle osvijestiti važnost europske dimenzije hrvatske politike, pa samim tim i izbora.
Prema najnovijem Eurobarometru, posljednjem istraživanju prije izbora za Europski parlament u lipnju, u Hrvatskoj 61 posto građana kaže da ih zanimaju europski izbori, što je 4 postotna boda više u odnosu na jesen 2023. te čak 24 postotna boda više u odnosu na razdoblje uoči zbora 2019. godine. Velika većina građana (83 posto) smatra da Hrvatska ima koristi od EU članstva, što je više od europskog prosjeka, koji iznosi 71 posto. Velika većina ispitanih smatra da je izlazak na europske izbore još važniji u aktualnim geopolitičkim okolnostima. Prema Eurobarometru, birači u Hrvatskoj u kampanji prioritetno očekuju raspravu o jačanju gospodarstva i stvaranju novih radnih mjesta (46 posto) te borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti (45 posto). Slijede budućnost Europe (27 posto), obrana i sigurnost EU-a (26 posto), borba protiv terorizma i organiziranog kriminala (25 posto), poljoprivreda i djelovanje protiv klimatskih promjena (po 22 posto), javno zdravstvo (21 posto), vladavina prava te autonomija EU-a u području industrije i energetike (po 20 posto).
Migracije i azil kao važnu temu uoči izbora izdvaja 16 posto ispitanika. Jednako toliko i prava potrošača. Digitalizacija je prioritet za njih 15 posto, a za 13 posto rodna ravnopravnost kao i humanitarna i razvojna pomoć. No, vrijeme za predaju lista za EU parlament već curi, no, barem javno, nije poznato da je ijedna stranka ili koalicija listu predala. Zbog parlamentarnih izbora, stvaranja koalicija, pregovora i dogovora, postoji velika bojazan da bi i kampanja za EU izbore, ali i ozbiljna rasprava o temama i politikama koje će krojiti kontinent u slijedećem razdoblju ponovno ostati ili na margini javnog interesa ili u javnosti potpuno posvojena i usvojena samo od strane aktualnog premijera, koji se, kao jedan od veterana koji sjede u Europskom vijeću, pozicionira i kao mogući king-maker na europskoj razini nakon izbora u lipnju.
Trend koji je u Europi vidljiv i na nacionalnim izborima, kao i u projekcijama za budući saziv europskog parlamenta, jest rast desnih stranaka. Posljednja izborna projekcija Politica pokazuje da skupine ID (Identitet i demokracija, koja među ostalom uključuje i Nacionalno okupljanje Marine Le Pen, Slobodarsku stranku Geerta Wildersa, austrijsku Slobodarsku stranku i njemački AfD) i ECR (Europski konzervativci i reformisti, u kojima su Fratelli D’Italia Giorgie Meloni), zajedno imaju samo osam do devet mandata manje od najjače političke grupacije EPP-a. Iako Socijaldemokrati stabilno stoje kao pojedinačno druga najjača politička opcija u Europi, te je vrlo vjerojatno očekivati da će dosadašnja većina Pučana, Socijaldemokrata i Liberala uspjeti formirati većinu, sveukupna politička slika Europe zasigurno se mijenja.
U vremenu geopolitičkih previranja, gdje se sigurnost i obrana stavljaju kao prioriteti kontinenta koji stoji pred brojnim drugim izazovima, od migracija, energetske samostalnosti, industrijske konkurentnosti, održive poljoprivrede, klimatskih promjena, u složenim okolnostima, Europa bi za građanke i građane Hrvatske trebala i morala biti na pameti i na glasačkom kalendaru. Europa investira u kampanje za poticanje izlaznosti, strahuje se od stranih utjecaja, dezinformacija, govori se o temama toliko dalekim od hrvatskog političkog prostora. Ako i ovaj, četvrti put za redom oni koji imaju pravo glasa, pošalju zastupnike u briselske klupe s manje od 30 posto izlaznosti, općem hrvatskom barometru, koji je na parlamentarnim izborima pokazao normalniju razinu tlaka, živa bi opet mogla opasti u teško stanje pretkliničke europske demokratske smrti na njezinoj periferiji zvanoj Hrvatska.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!