Pokreću li, međutim, jalnuški diletanti „harange“ - odnosno one „indikativne cijele priče“ – samo zato što lažove, prevarante i šovene kandidiraju HDZ i Most, ili zato što HDZ i Most kandidiraju samo lažove, prevarante i šovene?

„Je li Milijan Brkić plagirao diplomski rad, to je hipotetsko pitanje, on ima pravomoćnu presudu Visokog upravnog suda i to je polazišna točka. Indikativno je da je cijela priča krenula onog dana kad smo ga predložili za ministra“, za Vijesti RTL-a objasnio je hrvatski političar, predsjednik HDZ-a i prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko, u svijetu poznatiji kao otac Karamarkova poučka, logičke vratolomije koja je objasnila kauzalitet svijeta i zauvijek promijenila znanost, filozofiju, politiku i pravo.

„Indikativno je da je cijela priča o zločinu u selu Grubori krenula onog dana kad je tamo ubijeno šestoro srpskih civila“, efektno se valjda par dana kasnije na Karamarkov poučak pozvao odvjetnik optuženih u slučaju Grubori – nisam bio u sudnici, pa osnovano pretpostavljam – prije nego je sudac donio jedinu moguću, dakle oslobađajuću presudu. I zaista, koliko god se tužitelj trudio, nije uspio pronaći nijedan jedini javni spomen šestoro ubijenih prije 25. kolovoza 1995., dakle prije nego što su ubijeni.

– Imate li išta od cijele te priče prije 25. kolovoza 1995.? – upitao je odvjetnik optuženih državnog tužitelja. – Bilo šta?

– Ali prije 25. kolovoza ti su civili bili živi i zdravi! – konačno se, uhvaćen u zamku Karamarkova poučka, izlanuo državni tužitelj, istog časa shvativši što je rekao.

– Hvala, nemam više pitanja – trijumfalno se onda odvjetnik okrenuo prema sucu.

Indikativno

Ništa više, eto, neće biti isto nakon što je Tomislav Karamarko, pažljivo analizirajući hrvatski javni diskurs i medijsku recepciju svoga kandidata za ministra branitelja, otkrio kako je „indikativno da je cijela priča krenula onog dana kad su ga predložili za ministra“, objasnivši tako zanimljivu slučajnost da je skandal sa sudski dokazanim plagijatorom predloženim za ministra u hrvatskoj Vladi pukao, eto, tek kad je sudski dokazani plagijator predložen za ministra u hrvatskoj Vladi.

Nikome u Hrvatskoj, sad ste i vi shvatili, ministar plagijator nije smetao dok plagijator nije bio predložen za ministra. Nikome Vaso Brkić kao ministar nije smetao ni kad je na Visokoj policijskoj školi otkriveno da je mrtav hladan prepisao gotovo tri četvrtine tuđeg diplomskog rada, nikome kao ministar nije smetao ni dok je objašnjavao kako „kao dragovoljac Domovinskog rata, za razliku od nekih, nije imao vremena završavati fakultet“, nikome kao ministar nije smetao ni kad je s dokazanim plagijatom samo zbog proceduralne greške na policijskoj akademiji prošao bez sankcija, nikome ukratko Vaso Brkić kao ministar branitelja nije smetao cijele protekle dvije i pol godine otkako novine pišu o njegovu plagijatu. Kao kandidat za ministra jalnuškim je diletantima zasmetao, međutim, istog dana kad je kandidiran za ministra.

„Indikativno je da je cijela priča o meni kao budali krenula onog dana kad sam zaključio kako je indikativno da je cijela priča o ministru plagijatoru krenula onog dana kad smo plagijatora predložili za ministra“, već sutra svoj će revolucionarni poučak Tomislav Karamarko prvi put hrabro testirati na sebi, i zajedno sa suradnicima bez daha čekati hoće li stvarno ispasti budala, pa da senzacionalno otkriće objavi u uglednom njemačkom Philosophiegeschichte und Logische Analyse.

Cijela priča krene baš kad ih – predlože

Rezultati dobiveni dosadašnjim istraživanjima na zamorcima bez iznimke upućuju, naime, da je prvi potpredsjednik Vlade budala. „Cijela ta priča“ s Vasom Brkićem kao ministrom branitelja bila je, naime, samo posljednji eksperiment. Prije Brkića bio je Mario Antonić, poduzetnik s blokiranom firmom i pola milijuna duga kao pomoćnik ministra poduzetništva, prije Antonića bila je Ana Lederer, bivša intendantica zagrebačkog HNK s milijunskim dugovima i dubiozama kao zamjenica ministra kulture, prije Lederer bio je Zlatko Hasanbegović, filoustaški revizionist kao ministar kulture, prije Hasanbegovića bio je Mijo Crnoja, sitni lažov i prevarant kao ministar branitelja, prije Crnoje bio je Tihomir Orešković, kanadski turist na Adventu u Zagrebu s pasivnim znanjem hrvatskog jezika kao sam predsjednik Vlade.

I svaki put – ja se ispričavam ako sam koga zaboravio –„cijela priča“ bi, zanimljivo, „krenula onog dana kad su predloženi“. Ili imenovani. Svaki put, bez greške. Nitko se, jebiga, ni premijera Oreškovića, ni ministara Hasanbegovića ili Crnoje nije sjetio prije nego su postali premijeri i ministri u Karamarkovoj Vladi.

„Vidjeli ste koja je haranga bila počela s Crnojom. Dakle, koga god se nominira, krene haranga“, zaključio je Tomislav Karamarko u izjavi za Vijesti RTL-a.

Haranga

Cijelu ti priču jebem po sto puta! „Koga god se nominira, krene haranga.“ I tako svaki put. Zaista nevjerojatno. Nominiraju lažova i prevaranta, haranga. Nominiraju revizionista i fašistu, haranga. Nominiraju bankrotiranog poduzetnika, haranga. Nominiraju falsifikatora i plagijatora, haranga. Pokreću li, međutim, jalnuški diletanti „harange“ – odnosno one „indikativne cijele priče“ – samo zato što lažove, prevarante i šovene kandidiraju HDZ i Most, ili zato što HDZ i Most kandidiraju samo lažove, prevarante i šovene?

Bio je samo jedan način da Karamarko i partneri to saznaju.

Tako je istog tog dana – u isti dakle četvrtak kad se Karamarko na RTL-u požalio kako je „indikativno da je cijela priča s Brkićem krenula kad smo ga predložili za ministra“, i kako „koga god nominiraju, krene haranga“ – na zatvorenoj sjednici Vlade zamjenikom ministra turizma imenovan Robert Pauletić, splitski enigmat i putopisac koji je onomad kao ratni reporter izmišljao i objavljivao lažne, huškačke priče o srpskim teroristima i kojemu je jedina kvalifikacija, i jedina uopće veza s turizmom to što je jednom bezglavo pobjegao iz hotela zato što je u njemu odsjela grupa Srba. Da, i što je jednom nekoj nesretnoj japanskoj turistkinji s maskom na licu javno poručio „Ajde jebi mater japansku!“.

Ukratko, lažov, prevarant i šoven.

I jasno, odmah haranga.

Ako to nije indikativno, ja – jebiga – ne znam što „indikativno“ znači

„Je li Robert Pauletić šoven, to je hipotetsko pitanje. Indikativno je da je cijela priča krenula onog dana kad smo ga predložili za zamjenika ministra“, već sutra objasnit će prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko, u svijetu poznatiji kao otac Karamarkova poučka, pa dodati: „Vidjeli ste koja je haranga počela s Pauletićem. Dakle, koga god se nominira, krene haranga.“

Godinama je, eto, Robert Pauletić pisao svoje maloumne šovenske, rasističke i seksističke tekstove i doskočice, i nitko o rasističkom i seksističkom zamjeniku ministra turizma nije napisao nijedne jedine riječi dok nije imenovan zamjenikom ministra turizma. Nisu, shvatili ste, bezglavnici, smušenjaci i jalnuški diletanti, mater im jebem japansku, harangu na zamjenika ministra digli prije godinu ili dvije, ili prije mjesec dana, ili barem jedan jebeni dan ranije, nego baš, eto, na dan kad je imenovan zamjenikom ministra. Ako to nije indikativno, ja – jebiga – ne znam što „indikativno“ znači.

Jalnuški će diletanti, vidjet ćete, i harangu na budalu Poglavnika dignuti tek kad budala bude imenovana Poglavnikom.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.