Kada sam prije dvije godine počela raditi na projektu Glasači2024, malo je tko u javnom prostoru naše zemlje pričao o budućnosti demokracije, o novim modelima i konceptima o kojima se razmišlja i traga u disruptivnom vremenu, o mladima i budućnosti na kontinentu koji je poharala pandemija, suočenom s ratom te nezapamćenim geostrateškim izazovima koji ugrožavaju načela liberalne demokracije izvana i iznutra.
Nitko kažu nije prorok u svome selu, pa sam tako, paralelno s radom na serijalu, otišla i van granica Hrvatske i kao prvi ikada Europe Futures Fellow iz naše zemlje na bečkom Institutu za društvena istraživanja, napisala prošloga ljeta strateški esej o tome kako pristupati mladima i budućnosti demokracije na tako fragilnom kontinentu koji stalno zaziva sigurnost i otpornost.
Došla je nova godina, ta globalno super izborna 2024., a kako su se primicali naši izbori, tako je rastao interes za sve račune na društvenim mrežama koji su nosili ime Glasači2024. U javni prostor pitanje participacije mladih uvuklo se na mala vrata. Stranke su o tome počele govoriti, otvarali su se TikTok računi, zvalo se influensere na kavu, mlade su stavljali na liste, ali cijelo vrijeme činilo se kao da se i dalje ne shvaća o čemu se tu suštinski radi. Liste i kandidati koje su upravo zbog fokusa na mlade i njihovu motivaciju u on-line prostoru izazivale zebnju, poput liste Ivana Pernara, nisu požnjele uspjeh na parlamentarnim izborima, ipak nezanemariv je njihov utjecaj na one maloljetne bez prava glasa, one kojima se u školama, a ne samo na njihovim obodima, mora dati odgovor na mnoga pitanja. To je tema i za neki novi tekst i za svaku buduću vladu. S druge pak strane, aktivacija stranaka prema mladima ipak je podigla njihovu izlaznost, rezultat su – jasno podijeljeni glasovi između stranaka zeleno-lijevog i desnog spektra, onako kakav je trend i u Europi.
No onda je stigao ovaj ponedjeljak, kada je na velika vrata u Državno izborno povjerenstvo, s osam i pol tisuća potpisa i TikTok zvučnom pozadinom iz govora Kolinde Grabar poznatog kao osam tisuća eura, u svijet politike s listom za europske izbore ušetala Nina Skočak. Dok su se paralelno raspadale jedne, a bušile druge stranke, dok su se i opet otvarale teme iz prošlosti, redukcije nečijih prava, dok su zastupnici Europskog parlamenta na odlasku u istraživanju Politica rast radikalne desnice na kontinentu naznačili kao najveći strah i bojazan u razdoblju pred nama, pokazalo se da uz taj postoji i neki drugi, paralelni svijet. Svijet o kojem se u doba sile, restriktivnih politika i zakona, ratova i kriza, uopće ne govori niti ga se mašta. Svijet u kojem o budućnosti pričaju oni koji će je iznositi na svojim leđima. Poznata je činjenica da u posljednja dva saziva Hrvatskog sabora nije bilo nijednog zastupnika ili zastupnice mlađih od trideset godina, na početku posljednjeg saziva Europskog parlamenta, 2019. godine, od 705 zastupnika ukupno, samo je njih šest bilo mlađe od trideset.
U Europi, kao i u Hrvatskoj, otprilike petinu stanovnika čine mladi, no na kontinentu koji stari, koji ne uključuje u demokratski proces nove mlade ljude, u digitalno doba kada se stari modeli reprezentativne demokracije ne „hvataju“ u novim generacijama društava s već ionako niskom razinom povjerenja u tradicionalne institucije, nužno je uključiti mlade u svaki demokratski proces i to hitno. Ne kao cvijet na reveru, nego kao ravnopravne sudionike za stolom. One koje se uključuje da bi bili uključivi. Jer drugog modela za opstanak demokracije ili za njezin redizajn nema. Svi ostali vode u scenarij kojeg se Europa boji i koji će uvijek i kada se i ovaj novi svijet ruši, podsjećati na onaj koji se već srušio zbog nas, s nama i pred nama na ovom kontinentu prije osamdesetak godina. Onaj zloguki, koji se stvarao u doba kada nitko ni sa kim nije razgovarao, kada se javnost polarizirala i bila pod utjecajem propagande i masovnih medija toliko da je došlo do dubokog kognitivnog poremećaja i najvećeg zla u povijesti u koje su mnogi povjerovali. I upravo zbog toga, uvijek i stalno imajući na umu koja je i kolika cijena koju možemo platiti zbog nesvjesnosti u sadašnjosti, zbog neodlučnosti, popuštanja i kukavičluka, akciju 12 mladih koji su sami predali listu i skupili osam i pol tisuća potpisa, treba shvatiti ozbiljno, nikako s podsmjehom ni pokroviteljski. Kada se misli o dugoročnoj viziji za društvo, kreativnosti, novim idejama, traženju odgovora na goruća pitanja sutrašnjice, svakog onog koji mlade angažira treba razumjeti kao ozbiljnu činjenicu.
Nina Skočak ima 211, 6 tisuća pratitelja na TikToku i 12,2 milijuna pregleda. Za usporedbu, obzirom da se u digitalnom javnom prostoru o njima, kao kontrapunktima priča u istom košu, Ivan Pernar ima 149,7 tisuća pratitelja i 4,8 milijuna pregleda, a recimo Mislav Kolakušić samo 35,9 tisuća pratitelja i 591 tisuću pregleda. Andrej Plenković je u svom kratkom TikTok predkampanjskom životu s cijelom stranačkom infrastrukturom recimo skupio 38 tisuća pratitelja i 255,9 tisuća pregleda. No, je li digitalni prostor taj stvarni pitat ćete se i odmah naći odgovor u rezultatima izbora. Možda vas taj odgovor zadovoljava i u ovoj 2024. možda još budete u pravu. Ali kako god završilo i ovaj put, model politike se mijenja, modeli participacije se mijenjaju, digitalno doba nije nam još donijelo digitalno glasanje, jači angažman lokalne zajednice kroz različite sudioničke modele, od mini referenduma, mjesnih organizacija i akcija, obaveznog obrazovanja za demokraciju. Ali na tome mnogi u Europi danas intenzivno rade. Kako mali plamičak onoga što bi trebalo biti poslom za javno dobro, organizaciju društva i države, poput nekog olimpijskog plamena prenijeti u novo doba, ono lažnog digitalnog egalitarizma, a moguće potpune kontrole tech-autoritarnosti. Doba koje već živimo uz paralelni otvoreni rat protiv vrijednosti koje smo na ovom kontinentu nježno zalijevali desetljećima.
Dok se milijuni slijevaju u propagandne kampanje koje s jedne strane ciljaju na nesigurne umove u neotpornim demokracijama, a s druge upravo na te vrijednosti liberalne demokracije u suradnji s otvorenim pozivom na uništenje od strane Vladimira Putina, imati intrinzično i autentično generiran utjecaj i sljedbu, podvig je vrijedan znanstvenog rada.
Nina Skočak, iznimna studentica novinarstva, otišla je na magisterij u Bruxelles. Kao znanstvenica s duplom diplomom krenula je u potragu za mogućim stažem kod hrvatskih eurozastupnika. Kako je rekao jedan od njih vrlo iskreno jednom drugom prigodom – primarno se na staž uzimaju ili stranački ili kadrovi preko prijatelja, a onda neki postotak dobiju možda i neki van te kvote. Skočak je razočarana što ni od koga nije dobila ni službenu pismenu odbijenicu, naprosto nitko nije odgovorio na njezin upit. Sama je zatim aplicirala za Schumanov program u Europskom parlamentu i dobila je staž. I danas živi i radi u Bruxellesu za europske institucije, a obzirom na njezin izniman reach na TikToku, na govor o stanju Unije predsjednice Komisije pozivana je u skupini najutjecajnijih „utjecajnika“ na kontinentu. U svojim objavama, razumijevajući medij i današnji svijet, miješa sve ono što treba promiješati. Autentičnost, teme koje muče njenu generaciju, a sve s pozitivnim stavom, osmijehom. Vrijeđaju je stalno, ali ona ostaje i opstaje. I kako kažu neki stariji političari s manje followera, s generacijom Z otisnula se prema vratima Europskog parlamenta iz dišpeta. Jer u javnosti ne čuje ono što bi htjela čuti, jer ne vidi one slične sebi, jer ima neku širu sliku, jer je vidjela kako politika funkcionira, a misli da tako više ne može, jer vidi da mladi nisu samo ukras ili odvojena niša, nego dio procesa i rješenja problema. Ako ih intrinzično ne vidiš za stolom kao novu snagu, ne kao one koji perpetuiraju tvoj model, onda gubiš. Na duge staze. Vrbovali su mnogi samu Skočak i za svoje kampanje, ne razumijevajući valjda da bi „influenser“ mogao raditi i za sebe, ne za nekog drugog, pogotovo onog koji nema „influensa“.
Ima u toj listi Gen Z koja je u svijet krenula sa sloganom „visoke pete za visoku politiku“ još jedan ključan element. Posljednji briefing internog think tanka Europskog parlamenta o ženama u politici još jednom naglašava sve ono što znamo. Više nas je, podzastupljene smo, a politika i svijet bi bili drugačiji da se stvari promijene. Analitičari Europskog parlamenta stoga naglašavaju da će upravo pitanje ženskih prava i rodne ravnopravnosti u svjetlu pokušaja redukcije istih, u nekim europskim državama, a možda i na razini Europe, odlučivati o ishodu izbora. Neće se ljudska vrsta, ni Europa, niti Hrvatska obnoviti bez žena. Neće se svijet obnoviti i na zdrave noge za prospreritetnu budućnost postaviti principom sile. Neće stari princip demokracije koji je u dubokoj krizi, naći izlaz i ideje s uvijek istim prokušanim akterima u tom istom iscrpljenom i izmrcvarenom modelu. Vrijeme se već odavno promijenilo.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!