"Svi vole Nutellu. U stvari, toliko ljudi je voli, da jedenje Nutelle iz staklenke postalo supkulturni ritual. Postalo je fora. Ja sam jedan od tih ljudi. Volim Nutellu i zbog te ljubavi sam krenuo tamnom stranom i proveo najgori tjedan u životu", započinje svoju priču David Allegretti.
“Počelo je tako što sam tražio nešto o čemu bih mogao pisati. Kao mladom piscu, ljudi mi govore da pišem o onome što me uzbuđuje. Počeo sam razmišljati što bi to bilo. Nutella mi je prva pala na pamet. Stalno govorim ljudima da bih mogao jesti samo Nutellu, ali je li to točno? Što bi se dogodilo kad bih jeo samo Nutellu, i ništa osim Nutelle, jedno tjedan dana? Predložio sam priču uredniku. Mogu piti što god želim. Osim toga, ne jedem ništa osim smeđe kreme.
Urednik je bio malo nervozan zbog priče, ali i radoznao. Tako je sve počelo. Kupio sam dvije staklenke u supermarketu i odlučio početi u subotu. Sve je bilo spremno.
Dan 0: subota, 18h, težina: 66.2kg
Večer sam proveo u gradu s prijateljem. Osjećao sam se sjajno. Pojeo sam prvu teglu za nekoliko sati i osjećao se bolje nego ranije. Ovo će biti lagano.
Dan 1: nedjelja, težina: 66 kg
PROČITAJTE JOŠ
Nije ništa neobično da Nutellu jedem čim ujutro ustanem, tako da sam pojeo doručak s osmijehom. Razmišljao sam kako je divno biti odrasla osoba i uništavati svoj želudac jer jednostavno tako želiš. Nekoliko sati kasnije sam sjedio na terasi s cimerima – sunce sja, nebo je plavo. Pili smo viski i smijali se. Onda smo odlučili prošetati do parka.
Tamo smo slušali Jimmyja Hendrixa i Joeyja Badassa i popili još viskija. Viski je inače fantastična ideja kad vam je želudac pun Nutelle.
Negdje oko sedam popodne sam se jedva dovukao kući i ispovraćao smeđu smjesu u WC školjku. Prvi znakovi problema.
Dan 2: ponedjeljak, težina: 64.9 kg
Mamuran sam. Glava me ubija i želim pizzu. Oteturao sam od kreveta do kupaonice i otkrio da – imam proljev. Jedan od cimera je stajao u kuhinji, pogledao me i promumljao: “Još uvijek radiš ono s Nutellom”? Mračno sam mu potvrdio.
Izašli smo iz stana, cimer je nešto pričao, ali ga nisam slušao. Vrtjelo mi se u glavi i zujalo mi je u ušima. Nisam imao energije. Do kraja dana sam bio toliko gladan, a pomisao na Nutellu koja silazi niz moj jednjak me je tjerala da ispraznim crijeva na licu mjesta. Negdje oko osam navečer, namirisao sam da jedan od cimera grije pizzu. Sadistički kreten.
Dan 3: utorak, težina: 64.4kg
Dan mi je počeo tako što sam u vlaku gledao lika prekoputa mene kako klopa tost s maslacem od kikirikija. Nakon tri dana konzumiranja kreme od čokolade i lješnjaka, osjetilo mirisa mi se izoštrilo do posljednjih granica. Mogao sam namirisati svaki atom soli u kikiriki puteru. Taj tost me je dozivao. Želio sam kikiriki i želio sam cheeseburger – sirnu slaninastu monstruoznost. Molim te, bože.
Stigao sam na posao i odmah uletio u zahod. Još proljeva. Nakon toga sam pojeo “doručak”. Opet mi je šećer dao krila i narednih nekoliko sati sam bio na konju. Kasnije tog popodneva mi je netko rekao da izgledam kao da mi nije dobro. Priznao sam da se ne osjećam najbolje. Pokušao sam raditi, ali mi mozak nije funkcionirao. Izašao sam da udahnem svježeg zraka, ali mi je samo postalo hladno. Bio sam samljeven.
Na povratku kući, želudac mi je ispuštao čudne zvukove i bio sam siguran da svi u vlaku to mogu čuti. Svi su znali što radim. Kad je vlak stao, a ja izašao, i dalje sam bio uvjeren da su svi znali što mi se događa.
DAN 4, srijeda, težina 64.1 kg
Dan D. Bio sam u velikoj rupi. Iako sam trebao otići do fakulteta, nisam mogao. Jebote, čak je i izlazak iz kreveta bio težak. Bilo je rano podne kad mi je zazvonio telefon. Javio mi se urednik Julian.
“Mislimo da trebaš prestati s pričom o Nutelli. Iskreno, iznenađeni smo da već nisi prestao. Brinemo za tvoje zdravlje”, rekao mi je.
Iako sam bio u iskušenju, nisam mogao prestati. Ljudi ovo vjerojatno stalno rade. Nije ludo, čak je i zanimljivo. Odlučio sam nastaviti dalje.
Dan 5: četvrtak, težina: 63.9
Četvrtak je bio baš mračan. Smeđe carstvo bez duše. Nevjerojatno je kako nešto toliko obično poput hrane može imati dramatičan učinak na mentalno zdravlje. Bio sam doslovno u stanju ludila. Ništa nije djelovalo stvarno, a koncentracija mi je bila razbijena na dijelove. Bio sam u stanju samo buljiti u prazno i misliti o tome koliko mi se spava.
Te večeri sam posjetio mamu koja mi je skuhala pastu. Zamalo sam popustio. Čim me je vidjela rekla mi je da prestanem. Rekla mi je da sam lud i da ne razumijem kako ovo utječe na moje zdravlje. Rekao sam joj da ne razumije što je kvalitetno novinarstvo.
Dan 6: petak, težina: 63,5 kg
Cijelog dana sam u sebi ponavljao mantru: “Sutra ću moći jesti. Sutra ću moći jesti. Sutra ću moći jesti”.
Dan sam proveo kod prijatelja. Sjedili smo vani, pored vatre i pričali o glupostima. Raspoloženje mi je bilo mješavina radosnog očekivanja sutrašnjeg dana i ozlojeđenosti. Uskoro ću moći jesti, ali još nisam počeo. Vatra u koju sam gledao mi je djelovala tako čarobno.
Dan 7: subota, težina: 63.1 kg
Nikada neću zaboraviti to jutro. Osjećao sam se kao osmogodišnje dijete koje se budi na Božićno jutro. Ustao sam iz kreveta i skoro se počeo smijati u deliriju. Uspio sam! Proslavio sam sendvičem s pečenom prasetinom. Bio je toliko velik da sam se mučio da zagrizem kako treba. Čista radost.
Jedem normalno već tri dana. Kada pogledam unazad, mislim da sam imao emotivno najnestabilniji tjedan u životu. Osjećao sam se tužno i ranjivo bez ikakvog razloga, a onda bih odjednom postajao sretan i hiperaktivan. Sve vrijem bio sam zbunjen. Ljudi su mi govorili nešto, a ja ih ništa nisam razumio. Bilo je trenutaka u kojima sam mislio da sam definitivno izgubio dodir sa stvarnošću. Nekoliko puta sam noću ustao iz kreveta, hodao po stanu i razmišljao je li bilo koja vrsta samoranjavanja, iz bilo kojeg razloga, vrijedna. Iz ogledala me je gledao zombi s crnim kolutovima ispod očiju. Urlao je na mene da pojedem neko povrće.
Trenutno vam mogu reći da ne volim Nutellu. Ali, pitajte me ponovo za mjesec dana”, prenosi Index.
