Nekad je ovo bilo obavezno za 1. maj u SFRJ, a danas se ni ne spominje

Vjerovali se u bolje sutra, krupnim koracima išlo naprijed, a nositelji napretka bili su upravo radnici, seljaci i poštena inteligencija.
Seosko stanovništvo bilo je potaknuto na masovno useljavanje u gradove, gdje ih je čekalo mnogo tvorničkih poslova, industrijalizacija zemlje se širila. I svi ti radni ljudi imali su zajednički praznik rada – Prvi maj.

U prvim poslijeratnim godinama organizirane su parade, gdje se moglo vidjeti što imamo i možemo. Centralne ulice i trgovi bili su preplavljeni ljudima koji su došli pozdraviti kolone vrijednih radnika svih profesija koji su nosili transparente, makete tvornica, prikazivali strojeve, vozila, svoje uspješne rezultate i premašene norme, piše Kafana SFRJ, prenosi Nova.rs.

Vojni piloti izvodili su vratolomije na vedrom prvomajskom nebu, defilirali su pripadnici svih rodova vojske, mladeži i ponosni pioniri, pripadnici svih naroda i narodnosti odjeveni u narodne nošnje...

Postojala je i tradicija prvomajskih uranaka, obično na obližnjem izletištu, gdje su se noć uoči blagdana najprije palile logorske vatre, a onda se u zoru narod okupljao na veliki zbor.

Obično je bila postavljena pozornica na kojoj su se izmjenjivali sindikalni govori, prigodne recitacije i pjesme. Potom bi nastupilo domaće folklorno društvo, kako bi se vrijedni ljudi opustili na zasluženom odmoru.

Onda bi bilo sindikalno posluženje, pečeni prasci, janjci, ponekad i volovi. Oko tih logorskih vatri spontano bi se povelo kolo, a ljudi bi se ostali družiti po cijelu noć.

Dovoljno je bilo raširiti dekicu i ponijeti hranu od kuće za prezalogajiti.

Kako je standard rastao, 1970-ih i 1980-ih, Prvi maj se pretvorio u praznik pretjerivanja u jelu i piću.

Stigli su prvi automobili i polako postali statusni simboli, od "fiće", preko "tristača", pa sve do golfa.

Postala je manira dovesti svog limenog ljubimca u prirodu, često ga i pompozno prati u hrpi sapunaste vode i polijevati kantama vode da se sjaji.

Nakon toga otvaraju se sva vrata i odvrne glazba na najjače, počinje roštiljanje uz litre pive i gemišta. Tko može igra odbojku, badminton ili nogomet.

Naslijeđe iz Jugoslavije: Spajanje neradnih dana

Na kraju ostane hrpa smeća, ali tko je tada brinuo o okolišu? Glavne informacije vezane za Praznik rada bilasu koliko se dana ne radi i kakvo će biti vrijeme.
Bilo je uobičajeno spajati neradne dane u cijeli tjedan, a bilo je jako loše kad je Prvi maj padao na vikend. Tako je Praznik rada postao praznik nerada i hedonizma.

Oni koji su imali rodbinu na selu ili u drugim gradovima išli su u posjetu. Tko je htio, putovao je u inozemstvo, najčešće u Trst ili Solun u shopping ili mini-odmor na moru ili u planini. Razvila se tradicija sindikalnih prvomajskih izleta i putovanja.

San praznik je ustanovljen u znak sjećanja na prve masovne radničke demonstracije održane 1. svibnja 1886. u Chicagu, kada su radnici tražili bolje uvjete rada i osmosatno radno vrijeme. Od tada se prvo u SAD-u, a zatim i u svim zemljama svijeta obilježava kao međunarodni praznik rada.

Nakon Oktobarske revolucije Prvi svibanj postao je državni praznik u SSSR-u, a zatim i u drugim socijalističkim zemljama. Upravo zbog identificiranja 1. svibnja kao komunističkog praznika, radnički pokret u Americi odrekao se tog datuma, pa se sada prvi ponedjeljak u rujnu slavi kao Praznik rada, što je neuobičajeno.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.