Ugrizi zmija mnogo su veći problem nego što se dosad mislilo, ovo su skrivene opasnosti

Kao istraživači s višedesetljetnim zajedničkim iskustvom u epidemiologiji zmijskih ugriza i tropskih bolesti, shvatili smo da se suočavamo s ozbiljnim nedostatkom podataka o trovanjima zmijskim otrovom. Više od polovice država u kojima otrovnice predstavljaju prijetnju ne vodi evidenciju o tome koliko je ljudi ugrizeno ili otrovano, piše The Conversation.

U ruralnim područjima supsaharske Afrike i južne Azije mnoge žrtve žive satima udaljene od najbliže zdravstvene ustanove, nemaju prijevoz ili pomoć traže od tradicionalnih iscjelitelja. Zbog toga njihovi slučajevi nikada ne budu zabilježeni u nacionalnim zdravstvenim statistikama.

Kako bismo premostili taj golemi nedostatak podataka, proveli smo istraživanje s ciljem utvrđivanja globalnog opterećenja trovanjima zmijskim otrovom i smrtnim slučajevima povezanima s njima.

Analizirali smo podatke iz 79 država pregledom istraživanja objavljenih do 31. ožujka 2025. godine. To nam je omogućilo da ažuriramo rezultate našeg važnog globalnog istraživanja iz 2008. godine.

Kako bismo popunili preostale praznine u podacima, razvili smo geostatistički model koji kombinira stvarne podatke s lokalnim okolišnim i socioekonomskim čimbenicima. Na taj smo način mogli procijeniti učestalost trovanja zmijskim otrovom i stopu smrtnosti.

Na temelju rezultata zaključujemo da trovanja zmijskim otrovom predstavljaju javnozdravstvenu krizu mnogo većih razmjera nego što su pokazivale službene statistike. Naši rezultati pokazuju da supsaharska Afrika snosi najveći teret.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) postavila je ambiciozan cilj da se do 2030. godine prepolove smrtnost i invaliditet uzrokovani zmijskim ugrizima. Utvrđivanje razmjera problema na razini pojedinih država prvi je ključan korak.

Otkrivanje skrivenih razmjera problema

Kako bismo prevladali nedostatak pouzdanih podataka, primijenili smo geostatistički pristup temeljen na modeliranju.

Da biste razumjeli kako takvo modeliranje funkcionira, zamislite ga kao predviđanje nevidljivih obrazaca kombiniranjem poznatih podataka s pokazateljima okolišnih uvjeta. Umjesto pretpostavke da podaci postoje za svaku regiju, model se koristi statističkom vjerojatnošću kako bi na temelju okolišnih pokazatelja izračunao raspon mogućih ishoda.

U model smo unijeli podatke o klimi, raznolikosti zmijskih vrsta i socioekonomskim pokazateljima. Model je zatim izračunao vjerojatnost pojave zmijskih ugriza na određenim lokacijama, čak i ondje gdje službene zdravstvene evidencije nisu sadržavale nikakve podatke.

Usporedbom različitih izvora podataka, uključujući bolničke evidencije i regionalne statistike, s podacima prikupljenima anketiranjem lokalnih zajednica, naš je model omogućio da uzmemo u obzir i neprijavljena trovanja zmijskim otrovom.

Tako smo dobili i donju procjenu broja slučajeva i moguću gornju granicu broja trovanja i smrtnih ishoda.

Na temelju toga procjenjujemo da se svake godine u svijetu najmanje 2,1 milijun ljudi otruje zmijskim otrovom. Stvarni broj mogao bi dosezati čak sedam milijuna. Prema našem modelu, koji uzima u obzir znatan broj neprijavljenih slučajeva, godišnji broj smrtnih slučajeva mogao bi se kretati između 274.000 i 513.000.

Geografska raspodjela tog opterećenja izrazito je neravnomjerna. Naše istraživanje pokazuje da se samo na supsaharsku Afriku odnosi 45 posto svih trovanja zmijskim otrovom i smrtnih slučajeva u svijetu.

Razmjeri tog problema vjerojatno su desetljećima bili podcijenjeni. Stanovnici supsaharske Afrike suočavaju se s gotovo trostruko većom stopom trovanja zmijskim otrovom i smrtnosti nego stanovnici južne Azije.

Države poput Nigerije, Demokratske Republike Konga i Etiopije posebno su pogođene zbog velikog broja stanovnika u ruralnim područjima i visoke izloženosti zmijama tijekom poljoprivrednih radova.

Zašto je supsaharska Afrika najteže pogođena?

Razlozi zbog kojih supsaharska Afrika snosi tako nerazmjerno velik teret nisu slučajni, nego strukturni.

Prije svega, afrički kontinent dom je velikog broja različitih vrsta otrovnica koje predstavljaju ozbiljnu medicinsku prijetnju. Među njima su ljutičarke roda Echis, afrička napuhana ljutica (Bitis arietans), afričke kobre (Naja) i mambe (Dendroaspis). Te su zmije odgovorne za znatan broj oboljenja i smrtnih slučajeva diljem kontinenta.

Drugo, milijuni poljoprivrednih radnika u ruralnim područjima rade na otvorenim poljima bez zaštitnih čizama, a noću se kreću neosvijetljenim stazama.

Kada dođe do ugriza, slabi zdravstveni sustavi, velike udaljenosti do regionalnih zdravstvenih ustanova te visoka cijena ili potpuna nedostupnost učinkovitog protuotrova znače da hitno medicinsko stanje koje se može liječiti vrlo brzo može postati smrtonosno.

Slični uvjeti postoje i u pojedinim dijelovima Azije.

Procjenjujemo da svake godine više od 800.000 preživjelih ostaje s dugotrajnim tjelesnim invaliditetom, uključujući posljedice amputacija i druga trajna oštećenja.

Takve posljedice mogu smanjiti prihode kućanstava, povećati troškove zdravstvene skrbi i dodatno gurnuti ionako ranjive poljoprivredne obitelji u siromaštvo.

Što je potrebno poduzeti?

Ostvarivanje cilja Svjetske zdravstvene organizacije zahtijeva odustajanje od nagađanja i korištenje prostornih podataka o riziku za oblikovanje konkretnih javnih politika.

Utvrđivanjem područja s najvećim rizikom vlade i međunarodni zdravstveni partneri mogu strateški rasporediti zalihe protuotrova ondje gdje su najpotrebnije, osposobiti zdravstvene djelatnike primarne zdravstvene zaštite u najpogođenijim ruralnim područjima i poboljšati infrastrukturu za hitan prijevoz pacijenata.

Problem trovanja zmijskim otrovom predugo je ostao skriven. Bolji podaci sami po sebi ne mogu riješiti problem, ali mogu pomoći da protuotrovi, zdravstvene usluge i preventivne mjere stignu do zajednica kojima su najpotrebniji.