Nova erupcija vulkana na Islandu izazvala je opet interes javnosti za te prirodne pojave iako je sadašnja erupcija daleko od neke veće opasnosti čak i za sam Island, a kamoli za druge dijelove Europe. Prof. dr. sc. Dražen Balen, redoviti profesor u trajnom zvanju na Geološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu za Večernji je list otkrio koliko su zapravo vulkani opasni za nas u Hrvatskoj i za Europu, kakva im je povijest, koje su posljedice.
“U Europi postoji još nekoliko vulkanskih polja koja su uglavnom ugašena, kao što je to masiv Eiffel koji se nalazi između Francuske i Njemačke. No, ono što bi moglo biti potencijalno opasno je Italija i njezina stara rimska provincija Kampanija koja je poznata i kao vulkanska provincija, sa svojim Flegrejskim poljima. Tamo je ono što zovemo supervulkanom. U slučaju da se on aktivira, erupcija bi bila enormna. I naravno, to je relativno blizu nama pa bi nam bilo prilično neugodno u tom slučaju. Pored toga, u Grčkoj imate Egejski luk, te u Italiji Etnu. To bi bila vulkanska područja koja su aktivna u području Sredozemlja. Kada gledate geološke zapise, onda sjeverno od Hrvatske, u Slovačkoj i Rumunjskoj postoje geološki zapisi vulkanske prašine koji su debeli nekoliko desetaka centimetara, a čiji materijal potječe iz Italije. Da bi doletio do tamo taj nanos morao je prijeći preko naših prostora, a radilo se o dosta velika količina materijala”, rekao je prof. Dražen Balen.
Također kaže: “Što se tiče mogućnosti erupcija, dobar dio tih talijanskih vulkana je praktično konstantno aktivan. Stromboli u Tirenskom moru je aktivan bez prestanka 2700 godina, koliko se zna. On još ima i naziv Svjetionik Mediterana jer su se nekada brodovi noću doista orijentirali pomoću tih erupcija. Što se tiče Vezuva nedavno je bila uzbuna pa tako i panika, što mislim da ih je moglo koštati više, jer za time nije bilo stvarne potrebe. Island i Italija su ono na što treba paziti. Što se nas tiče, Italija je zbog samog tipa vulkanizma i blizine bitno opasnija. No, doista nema potrebe za panikom, uvijek je panika zapravo ono što je najopasnije, pogotovo kod vulkanskih erupcija”.
Svijet pamti katastrofalne erupcije vulkana koje su prijetile i opstanku samog čovječanstva.
“Imamo jedan relativno mladi zapis što u geološkom smislu može značiti i milijune godina. No, ovdje je riječ je zapisu od prije 72 tisuće godina koji nam govori kako je na Sumatri eruptirao vulkan koji se naziva Toba. Ta erupcija je najveća poznata dokumentirana erupcija. Njezin indeks eksplozivnosti je dosegnuo 8, a to znači da je bilo izbačeno otprilike 2.800 kubičnih kilometara stijena. Za usporedbu, ovaj vulkan na Islandu koji je erumpirao ovog tjedna izbacivao je nekih najviše 200 kubičnih metara u sekundi, ali vrlo brzo je i zamro. Ta erupcija na Sumatri je toliko promijenila cijelu situaciju da je čovječanstvo skoro izbrisano s lica zemlje. Koliko se zna, bili smo reducirani na nekih pet tisuća jedinki, otprilike tisuću parova sposobnih za razmnožavanje. Tako smo praktički svi potomci tih nekoliko tisuća praljudi koji su se spasili.
Što se tiče ovih recentnih erupcija u 18. i 19. stoljeću, na Indoneziji je poznata i erupcija vulkana Tambora 1815., indeks je bio nešto manji, 6. Ili 7. Ali je izazvao godinu bez ljeta, sve su ljetine podbacile što je uzrokovalo veliku glad u cijeloj Europi i dijelu Azije, priča naš sugovornik podsjećajući i na jedan, kako se izrazio, morbidan zapis iz 1873. godine. – Od tsunamija izazvanog erupcijom vulkana Krakatau indirektno je stradalo 36 tisuća ljudi. Krakatau postoji i danas ali se ne radi više o ondašnjem vulkanu. Ovaj originalni sam je sebe razorio, a ovo mu je, recimo, nekakav unuk, a zove se isto tako. U bilješkama britanske ratne mornarice stoji kako je toliko leševa plutalo po moru da se više nisu ni morski psi gostili. Čak se smatra da su te erupcije u 18. i 19. stoljeću proizvele toliko socijalno nezadovoljstvo u Europi da su čak neizravni pokretači Francuske revolucije jer su naprosto ljudi su bili gladni jer su ljetine podbacile i uz sve ostale društvene faktore dovelo je do nezadovoljstva, pa je to bio jedan od okidača Francuske revolucije. Imate i pokret u slikarstvu u koji spada, recimo, Munchov, Krik, gdje je u pozadini crvena boja koja dolazi sa sjevera Europe, Islanda. Vulkani takvih razornih snaga u tom su razdoblju doista utjecali na društvena zbivanja. Erupcije Krakataua i Tambore, takvih velikih vulkana, izazvale su i mala ledena doba”, kaže prof. Balen.
U Hrvatskoj razloga za zabrinutost kada se o vulkanima radi gotovo pa i nema, odnosno ona je tek posredna. A i povijest je u tom smislu dosta kratko poglavlje.
“Mi nemamo razloga za strah. Nije baš sportski reći da se bojimo Talijana, ali kod nas nema nikakvih aktivnih vulkana. Bilo je određenih razdoblja o geološkoj prošlosti gdje su bili maksimum. Imamo prvi geološki spomenik prirode, pokraj Voćina, zove se Rupnica. To je vulkanski fenomen. Riječ je stupastom lučenju koje je izravan dokaz da je znatnog vulkanizma bilo. Postoji i jedan maksimum koji se pojavio s evolucijom panonskog bazena u razdoblju miocena prije 16 milijuna godina kada je izbačeno puno piroklastičnog materijala, odnosno praha i pepela. No, većina tog materijala bilo je donedavno prilično pogrešno klasificirano, piše Večernji list.
Mislilo se da su to neke druge stijene, no danas se ustanovilo da je to vulkanski materijal i da se rasprostire na vrlo velikom širokom području. Dio tog materijala dolazi iz Mađarske gdje imaju hrpu tih ugaslih vulkana te koji je prevalio preko 300 kilometara na različite načine od izvora. I dio Kalnika je takav. I na jugu u sinjskom bazenu je dio takvog materijala, ali i materijale i iz Italije, imamo kombinirane izvore. Kad krene nekakva erupcija koja je izbacuje puno materijala i vrlo visoko, onda taj materijal nije ograničen lokalno, nego ide stotine kilometara okolo. Ne možemo reći da imamo uspavani vulkana, svi naši su ‘mrtvi’ da tako kažem, i uglavnom su to nekakvi fenomeni, stjenski zapisi itd. Ne, sasvim sigurno ne možemo reći da imamo aktivni vulkan”, kaže naš znanstvenik.
“Najveći problem je što je Vezuv usred grada koji ima više od dva milijuna stanovnika i to je sve onako kaotično, usko mediteranski. Dakle, od same panike bi već stradalo puno ljudi. Tsunami bi bio jedan od posljedica takvog vulkanizma, ali Jadransko more je preusko da se razvije val koji bi bio tako visok da bi pomeo našu obalu. Definitivno bismo dobili nekakav, ovisno o vjetrovima, udar vulkanske prašine, što svakom slučaju ne bi bilo ugodno. Tim više što na Islandu najveći ponor od vulkana nije bio od udarca vulkana, erupcije lave ili nečeg sličnog. Tamo je bila dosta velika erupcija Eyjafjallajökull. Taj pepeo je bio zasićen s kemijskim elementima, florom naročito, i to je zagadilo pašnjake što je uništilo ovce koje su pasle s pašnjaka gdje je taj pepeo palo. A onda je nastupilo razdoblje gladi pa su oni izgubili 50 posto, stočnog fonda a kasnije je 25 posto ljudi umrlo od gladi. Indirektno posljedica ukazao. Piroklastični materijal bi bio prilično nezgodan i neugodan za naše područje kada bi došao iz Italije”, kazao je prof. Balen.
Sada je na Islandu erumpirao jedan manji vulkan, no obzirom na dosadašnju povijest, ne može se isključiti i neka nova, jača erupcija, pa i kroz kraće vrijeme. No, opet, teško da bi po nas bilo nekih ozbiljnijih posljedica.
“U tom području razvija se Atlantski ocean, a razvija se na taj način da se ploče razmiču. Jedino mjesto gdje ta razmicanja ploča dolaze na površinu je Island. Imate direktni okidač. izlazak vrućeg plašta blizu površine i to je konstantni izvor lave i vulkana. Oni imaju 30-40 vulkana koji su aktivni svake godine. Nisu svi istog tipa, ali neki od njih su imali vrlo zamjetne erupcije. Ta lava koja izlazi ponaša se kao voda. Ako niste na putu, nema nikakvih problema, iako je izuzetno vruća. Problemi nastaju što je Island jako sjeverno i on ima ledenjake i puno snijega. I kad dolazi takva lava u kontakt s vodom, uključujući tu, naravno i snijeg i led. Mijenja se tip erupcije gdje se na površini lave stvori mala kamena udubina, poveća se tlak plinova i pare te dolazi do eksplozije, izbacivanja sitnih komadića vulkanskog stakla, što može ići vrlo visoko te ako prođe iznad visine od 10 km gdje ih može uhvatiti jet stream, globalni vjetar koji onda taj materijal nosi po cijeloj planeti, može pokriti vrlo velika područja.
Taj materijal donosi kemikalije i vrlo je reaktivan, stvaraju se kemijske reakcije koje izazivaju cijeli niz promjena u atmosferi i mogu čak utjecati na i najviše utječu na klimu. Obzirom na povijest Islanda, na lokaciju, da je nepresušni izvor svega toga, može doći do neugodnih posljedica. Što se tiče posljedice sadašnje erupcije i spomena piroklastičnog materijala koji bi se možda raznosio, ako su te čestice manje od 10 mikrona, tada tek predstavljaju jezgru oko koje će se kondenzirati vlaga te ćete dobiti kapljice koje će u svojoj jezgri imati nešto od toga. No, mi smo jako daleko od Islanda, nešto od toga moguće je da dođe do nas, ali je vjerojatnije da će sve to odreagirati prije. A opasnosti bi i tako bilo ako bi se radilo o kemikalijama koje su opasne. Takvih je pojava bilo na sjeveru Škotske no taj materijal nije išao bitno dalje. Ne vjerujem da bismo trebali strepiti od toga”, zaključuje kaže prof. Balen.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!