'Solo sam igrač, novac za filmove dobivaju podobni'

Gost Pressinga bio je glumac i redatelj Dejan Aćimović.

Zašto nosite Schanzov ovratnik?

Malo me je tramavaj onemogućio, pogodio me prije 30-ak dana i malo me izbacio iz kolosjeka. Ali sad sam u pogonu, danas film kreće u kina. Imao sam sreću da sam nakon udarca došao u ruke kod vrhunskih liječnika.

Danas je bio sastanak filmaša s premijerom Andrejem Plenkovićem, što Vi uopće kažete na sve ovo oko hrvatskog filma? Kako komentirate zadnja događanja oko HAVC-a?

To što se dogodilo je jedna vrlo nezavidna situacija oko HAVC-a, ocrnio se HAVC, ocrnio se sjajan tim ljudi koji tamo rade vrhunski posao 24 sata dnevno. Revizija radi svoj posao, ne bih o tome sudio.

Vama baš u HAVC-u nisu bili naklonjeni, zar ne? Za Vaš novi film Anka Brazilijanka nisu Vam dali novac.

Nikada nisam imao problema s HAVC-om. Četiri puta su me odbili, ne znam zašto, ne zanimaju me razlozi. Film je danas u kinu, to je najbitnije. Jako je bitno da nas to odbijanje nije pokolebalo. Media je prepoznala vrhunski scenarij i dala novac.

Za postprodukciju su Vam u HAVC-u ipak dali novac?

Oni su ušli u postprodukciju, dobili smo neki novac i tada samo smanjili dugove, ja i moja sestra smo digli kredit. Sada smo vratili novac, isplatili smo sve ljude.

Može li se u Hrvatskoj film napraviti bez države?

Jako teško. Postoji krug ljudi koji prati moje kreativno ludilo i pomaže me. Ovdje, da ih ne reklamiram, ne smijem govoriti tko su oni. Ali ima ljudi koji me pomažu i koji me “guraju”.

Zašto Vas nema među umjetnicima koji se bore za struku, koji potpisiju razne peticije?

Prije 7-8 godina sam se zakleo da neću izlaziti na skupove protiv vlasti, uredbi, da neću potpisivati peticije jer to nema smisla.

Jeste li Vi solo igrač, može li se tako reći?

Ispada da jesam, ne spadam u podobne. Od kada je podobna “krema” zauzela pozicije, oni daju samo svojima koji su u klanovima, koji su podobni. Tu nije bitno tko je lijevo ili desno, bitan je samo interes-novac. Užasavam se i gadi mi se što prema vani pokazuju da su čisti i neovisni, a ispod kože su debelo podobni i drže se zajedno. A svi o tome šute.

Je li film Anka Brazilijanka dječji film?

To je bajka za djecu i za odrasle, radili smo film da kad roditelji dovedu djecu u kino da se i oni zainteresiraju, da ne gledaju u plafon.

Film je snimljen prema romanu Mate Lovraka.

Tako je, to je filmičan i emocinalan roman, predivna priča o jednom Brazilijancu, djevojci pralji i maloj djevojčici koja je bez roditelja odrasla u samostanu, a koju je usvojila jedna bogata žena, to je predivna priče o njih troje.

Je li teže raditi filmove za djecu nego za odrasle?

Djeca su jako zahtjeva publika, njih ne možete prevariti i lagati im.

Otkud Eric Cantona u filmu, gdje ste njega upoznali?

Erica sam upoznao 2008. u Berlinu, njega i njegova brata. Kada smo došli na ideju za film, od prvog trenutka Tatjani (autorica scenarija Tatjana Aćimović, op.a) i meni bila je ideja da to bude Eric. Ta karizma, talent, toliko je vremena samo uložio da nauči tekst. Svaku rečenicu i riječ je naučio.

Zna li Cantone hrvatski jezik?

Ispričat ću vam jedan detelj sa snimanja, tamo je bio Rade Šerbedžija. Nakon što je Cantone u cugu izgovorio monolog od tri strane pune teksta na hrvatskom jeziku, Šerbedžija se okrenuo prema meni i rekao: “Što je ovo, ovo je čudo od čovjeka”.

Kakva je gledanost hrvatskog filma, kaže Zrinko Ogresta da je naš film fantastično gledan?

Mislim da je hrvatski film dobro gledan, ali da je nepravedno zapostavljen, bačen je iza. Zašto je sport promotor Hrvatske, a ne film? Ovi koji se bave sportom su puno glasniji i agresivniji, i probili su se. Danas iz paštete iskače Samir, vartio se u Dinamo… Zašto? Znamo da nacija voli sport.

Najavili ste i film o Ratku Rudiću, zašto on?

Ratko Rudić je genije, najtrofejniji trener u svijetu u svim sportovima. To je klupski trener koji je osvojio sve što se dalo osvojiti. Zanima me njegova nutrina, stav, kako mu to sve uspijeva u životu.

Je li bolja srpska ili hrvatska kinematografija?
Srbija za nas kaže da imamo fantastičnu kinematografiju, a mi za Srbiju kažemo da ima fantastičnu kinematografiju. Ne bih rekao da je neka bolja, obje su dobre.

Što više volite – glumiti ili režirati?
Volim i glumiti i režirati.

Zadnji film Rajka Grlića Ustav Republike Hrvatske, je film o manjinama i toleranciji? Osjećate li Vi da raste netolerantnost u društvu?

Mi smo daleko od demokracije i demokratičnosti, nisu pravilno postavljeni međuljudski odnosi. Volimo još udariti pedera kamenom, ne volimo kada je netko gej, nisu nam Srbi još najomiljeniji. Daleko smo još od toga.

Kažu da nema dovoljno hrvatskih filmova s ratnom tematikom, slažete li se?

Očito nema dobrih scenarija, kad ih bude, bit će i filmova.

Što kažete na Vrdoljakov film o generalu Gotovini?

Zašto ne, ako ima snage. To je jedan o redetalja kojeg ja obožavam. Njegova Mećava je jedan fantasičan film. Ako bude imao sange i financijski, zašto ne.

Najbolji hrvatski glumac?
Puno ih je, zašto odvojiti jednog. Rade Šerbedžija, Filip Šovagović, Vanja Drah, Boris Buzančić, Ivo Gregurević… To su vrhunski glumci.

Isto je i s glumicama, nećete se opredijeliti za jednu?

Lidija Begonja, Anđela Ramljak, Nataša Dorčić, Ksenija Marinković… Ne zna se koja je bolja.

Najbolji glumac s prostora bivše Jugoslavije?
Nikola Kojo, Miki Manojlović, Cica Perović…

Najbolji hrvatski redatelj?
Im ih puno, Rajko Grlić, Krsto Papić, s njim sam obožavao raditi.

Najbolji redatelj s područja bivše Jugoslavije?
Umjetnost nije takmičenje, možda su neki bili dobri ali nisu dovoljno bili na festivalima. Veljko Bulajić…

Najbolji hrvatski film u povijesti?

“Tko pjeva zlo ne misli”, Papićev film “Lisice”, “Samo jednom se ljubi”, “U gori raste zelen bor”…