Margaret Mead na raskrižju znanosti i javne sfere

Margaret Mead je težila ne samo proučavanju kultura, nego i primjeni antropoloških uvide na društvene probleme poput odgoja, globalnih sukoba, roda, seksualnosti i promjena kultura.

Međutim, Meadino nasljeđe nikad nije bilo bez kontroverzi. U analizi koja slijedi, kratko predstavljamo antropologinju koja je utabala novi put suvremene antropologije.

Glavni doprinosi i teorijski horizonti

1. Kulturni relativizam i otpor biologizmu

Jedan od Meadinih najvažnijih doprinosa bio je naglasak na kulturnom relativizmu — ideji da svaka kultura ima svoje vrijednosti, norme i obrasce ponašanja koje treba razumjeti iznutra, ne uspoređivati jednostavno sa zapadnim standardima, piše Anthropology Review.

U svom radu, posebno u Coming of Age in Samoa, Mead je tvrdila da kulturni utjecaji imaju ključnu ulogu u oblikovanju adolescencije i seksualnog ponašanja, suprotstavljajući se stavovima da su takvi aspekti isključivo biološki determinirani.

Ovaj pomak imao je implikacije: antropologija postaje alat za dekonstrukciju pretpostavki o “prirodnom” ponašanju, rodnim ulogama i “univerzalnim” normama.

2. Inovativnost u etnografskim metodama i interdisciplinarnost

Mead je bila pionirka u korištenju novih metoda unutar antropologije: timski etnografski rad, kombinacija psiholoških testova, fotografije, filma i sustavnih terenskih bilješki.

U suradnji s Gregoryjem Batesonom i drugim kolegama, upustila se u vizualnu antropologiju (npr. dokumentarac Trance and Dance in Bali snimljen s Batesonom) koja je koristila film kao znanstveni instrument, ne samo ilustraciju.

Također je radila teme “karaktera naroda” (national character), pokušavajući primijeniti antropološke uvide na moderne društvene probleme — od odgoja djece do globalnih konflikata.

3. Javni antropolog i društvena angažiranost

Za razliku od mnogih svojih suvremenika, Mead je nastojala da antropologija dopre do šire javnosti. Kroz predavanja, pisanje za masovne medije i angažman u institucijama poput Američkog muzeja prirodne povijesti, postala je javna intelektualka.

U mnogim slučajevima dala je komentare o rodnim ulogama, seksualnosti, obrazovanju, obrazovnim praksama i globalnim promjenama — što ju je činilo kontroverznom i izvan akademskih krugova, pisao je The Library of Congress.

Kako navodi članak The Public Anthropology of Margaret Mead, njen oblik angažirane “jave antropologije” danas je rijedak: mnogi antropolozi više ne teže takvom javnom profilu zbog kritika, institucionalnih ograničenja i očekivanja znanstvene strogosti.

Naslijeđe i značenje danas

1. Utjecaj na feminističku i rodnu antropologiju

Mead je često citirana u feminističkim raspravama zbog svojih analiza roda, odgoja i seksualnosti. Sex and Temperament in Three Primitive Societies (1935) bila je važna knjiga koja je istraživala varijacije rodnog ponašanja u različitim kulturama i kritizirala ideju da su rodne uloge univerzalne, piše Barnard.

U časopisu Margaret Mead’s Legacy: Continuing Conversations, navodi se da za drugu val feminizma Mead predstavlja “oslobađajuću silu” za žene u antropologiji, posebno u pogledu redefiniranja “normalnog” u rodnim odnosima.

Njeni stavovi o promjeni kulturnih normi, o tome da su kulturne vrijednosti promjenjive, i o prijenosu antropoloških uvida na društvene politike i obrazovanje, ostaju relevantni i inspirativni za interdisciplinarne pristupe u humanističkim i društvenim znanostima, pisao je Anthropology Review.