Riječi naturizam i nudizam brojnima još uvijek izazivaju negativne konotacije. Često se povezuju s erotikom i javnim pokazivanjem seksualnosti. Izloženi su mnogim predrasudama koje oni koji žive tim stilom života odbacuju. "Nismo goli da bismo se pokazivali. To je pogrešno uvjerenje", kaže Maja Penko, naturistkinja i predsjednica Saveza naturističkih društava Slovenije. Ali kako da se ponašaju obitelji s djecom koje su suzdržana prema sunčanju u kostimu Adama ili Eve? "Razgovor je ključan", objašnjava emeritus profesorica razvojne psihologije na ljubljanskom filozofskom fakultetu, dr. Ljubica Marjanovič Umek.

“Naturizam stremi uspostavi ravnoteže između čovjeka i prirode. Radi se o promišljenoj golotinji kojoj su strani fetišizam i izvještačenost i strogo je odvojena od golotinje koja iznenađuje i uzbuđuje. Činjenica da smo goli među ostalima stvara posebnu atmosferu socijalne povezanosti: Pokazujemo se onakvima kakvi jesmo, prisutni u svoj svojoj ‘goloj istini’. Ako se čovjek pokaže drugima onakav kakav jest, to znači da i sebe prihvaća onakvim kakav jest, sa svim svojim manama i kvalitetama.” Tako 1990. godine u knjizi ‘Naturizam kao način života čak i u Jugoslaviji’ Jožko Puc, nekada istaknuti predstavnik Saveza naturističkih društava Slovenije, definira naturizam.

Maja Penko, naturistkinja i predsjednica Saveza naturističkih društava Slovenije, kaže da se za naturistički način života, koji između ostalog uključuje i nudizam, pojedinac ne odlučuje samo tako. “Za to da smo naturisti odnosno nudisti, ne odlučujemo se. Nego osjetimo da je tako ispravno za nas. Jednostavno smo to. Neki već od rođenja, drugi su odgajani u naturističkom duhu, gdje je golotinja nešto normalno i ne uzbuđuje, drugi su sami shvatili da im takav način života više odgovara, a treći su se sasvim slučajno upoznali s naturizmom…“ objašnjava i dodaje da nikada ne smijemo zaboraviti da smo rođeni goli.

Naturisti se ne opterećuju time kako izgleda njihovo tijelo. “Svatko tko nije navikao na golotinju mora preskočiti tu mentalnu barijeru. Uglavnom se radi o prihvaćanju samog sebe, a time i drugih i drugačijih. Da dopustimo sebi da budemo to što jesmo u svoj svojoj suštini. Naturisti nikoga ne sude prema izgledu, jer nam vanjski izgled čovjeka nije bitan”, ističe Penko.

U Sloveniji je oko 100 tisuća naturista

U Sloveniji je prema procjenama oko 100 tisuća naturista odnosno povremenih nudista, a samo tisuću njih službeno je uključeno u jedno od tri društva, udružena u Savez naturističkih društava Slovenije. Prema riječima Maje Penko, pogrešno je mišljenje da su Slovenci suzdržani prema golotinji. U usporedbi sa zemljama bivše Jugoslavije, mnogo su otvoreniji. U Banovcima je tako 2021. godine bio uspješno održan Svjetski naturistički kongres. Međutim, u susjednoj zemlji je premalo službenih kutaka u kojima ljubitelji golotinje mogu slobodno prakticirati svoj način života.

“To je odlična prilika da se kod nas ponudi neki kamp, glamping, turistička farma, vodeni park, plaža… na korištenje naturistima. Čak i strancima nedostaje ta vrsta ponude u našoj prelijepoj zelenoj zemlji. Nažalost, za sada većina slovenskih i stranih naturista svoje eure odnosi u druge zemlje”, kaže Maja Penko.

Iako se posljednjih godina širi krug naturista, neke predrasude, tabui i pogrešna uvjerenja su još uvijek itekako živa. Nudizam se još uvijek povezuje sa seksualnošću, pokazivanjem, voajerizmom, čak i perverzijom. “Ako nešto ne znate ili niste o tome obrazovani, laka ste žrtva (pogrešnih) društvenih uvjerenja. Tako nije izolirano ni povezivanje druženja naturista sa svingerstvom. Naturizam je samo način života u simbiozi s prirodom, za koji je karakteristično samopoštovanje, poštovanje drugih i drugačijih, koji se izražava kroz socijalnu golotinju, a od izuzetnog značaja je briga o okolini. Ljudi smo kao i svi ostali, samo što volimo biti bez odjeće. Razumijevanju našeg načina života značajno doprinosite i vi mediji”, smatra Penko.

Prema njenim riječima, golotinju najviše osuđuju oni koji sebe ne prihvaćaju, a žensko tijelo je (još uvijek) mnogo više diskriminirano nego muško. “Strašno mi je da se prirodno nago tijelo gura iza vrata zaključanih spavaćih soba ili kupatila”, kaže. Tu Penko ocjenjuje i da su naturisti pažljiviji prema drugima upravo zbog socijalne golotinje. “U kampovima mnogo više poštujemo osobni prostor, higijena je na mnogo višem nivou. Nikada ne bismo sjeli na tuđu stolicu bez upotrebe vlastitog ručnika”, ilustrira svoju procjenu.

Kada partner/partnerica odbija posjetiti nudističku plažu

Na pitanje kako uskladiti život ako je jedan od partnera naturist, a drugi nije za takav način života, Penko odgovara da se ponekad suzdržanost prema golotinji može otkloniti iskrenim razgovorom. I zajedničko provođenje slobodnog vremena bez odjeće. Kod kuće i u prirodi. Bez osuđivanja i s punom mjerom strpljenja i prihvaćanja razlika. Međutim, ako jedan od partnera inzistira da se neće skidati – češće su to žene – moguć je i dogovor. “Na primjer, da naturist sam posjećuje nudističke kutke. Prije ili kasnije, partner se pridruži”, dodaje.

Predsjednica Saveza naturista kaže da odnos prema golotinji počinje već odgojem. “Djeca često uče svoj stav prema golotinji od roditelja. Ako ih viđaju gole, to doživljavaju kao nešto sasvim normalno. Veoma je važno da dijete ne opterećujemo vlastitim predrasudama. Ako prilikom kupanja ne želi koristiti kupaći kostim, nije ga dobro na to prisiljavati”, kaže Penko, koja tu još naglašava da se u periodu puberteta, kada se razvijaju grudi i maljavost, djeca najčešće odlučuju da se pokriju. Tako su prije nekoliko godina u Svjetskom naturističkom savezu nastojali da se u naturističkim kampovima odredi područje za mlade, gdje će nošenje kupaćih kostima biti prihvatljivo i nitko neće proganjati obučene tinejdžere. “Nakon puberteta, ti tinejdžeri se obično vraćaju nazad nudizmu, ako ne s roditeljima, onda s prijateljima, partnerima, a kasnije i sa svojim obiteljima”, kaže.

Nudizam doprinosi opuštenijem životu djece

Ljubica Marjanovič Umek, emeritus profesorica razvojne psihologije na ljubljanskom filozofskom fakultetu, također nema zadrški prema tome da roditelji djecu vode na nudističke plaže. “U dojenačkom periodu i periodu djetinjstva radi se o postupnom formiranju pojma spola. Prvo se radi o identitetu, odnosno razumijevanju da je mališan dječak ili djevojčica, zatim se razvija stabilnost i postojanost spola. Kada shvate da će, na primjer, djevojčica biti žena, majka kada poraste, a kasnije i da vanjske promjene ne utječu na promjenu spola”, objašnjava.

Prema riječima Marjanovič Umek, na razvoj razumijevanja spola utiče i socijalno učenje, kada djeca promatraju i oponašaju druge, igraju se i razgovaraju s njima. Djeca koja s roditeljima posjećuju nudističke plaže već su iz kuće navikla da nisu uvijek potpuno odjevena odnosno da se ne oblače iza zatvorenih vrata. Ta iskustva značajno doprinose razvoju tjelesne slike djeteta o sebi, a djeca se uglavnom ne zamaraju time da se druže i igraju goli. Ne srame se, u svom ponašanju su opušteni. Nudizam stoga može doprinijeti opuštenom i prirodnom životu djece i upoznavanju tijela”, kaže Marjanovič Umek.

Opušteni roditelji se ne bave golotinjom

Kao veoma važnu stvar, profesorica razvojne psihologije ocjenjuje da roditelji razumiju ako djeca na prijelazu u pubertet počnu prosvjedovati protiv svlačenja na nudističkoj plaži, čak i ako su bili kao djeca. “Radi se o specifičnom razvojnom periodu pa bi roditelji, čak i ako su strastveni nudisti, trebali dopustiti da su njihovi mladići odnosno djevojke obučeni na nudističkoj plaži. Njihovo odbijanje golotinje nije vezano za okolinu, već za sazrijevanje njihovih tijela. U pravilu se radi o prolaznom ponašanju tinejdžera, jer se većina njih kasnije ponovo skida na nudističkim plažama”, naglašava.

Pri tome, Marjanovič Umek kaže da se ne može govoriti o neprikladnosti zajedničkog golog sunčanja roditelja i djece. Istina je da neki ljudi lakše prihvaćaju intimnu golotinju od drugih. “Ljudi se razlikuju i po tome je li golotinja u obitelji normalna ili ne. Jednostavno se radi o pitanju stila odgoja, a posljedično i ponašanja odnosno načina života obitelji. Opušteniji roditelji se ni kod kuće oko toga previše ne brinu. Sa svojom djecom mnogo pričaju o golotinji i ne shvaćaju je kao nešto čega bi se pojedinac odnosno pojedinka trebali sramiti. Zato ni njihova djeca u pravilu nemaju problema s tim”, objašnjava.

Ipak, ima i djece koja odbacuju svaku ideju o socijalnoj golotinji. U takvim slučajevima, Marjanovič Umek savjetuje razgovor, koji se ne bi trebao voditi samo nekoliko dana prije mogućeg odmora na nudističkoj plaži.

“Potrebno je vrijeme i razgovor s djetetom, slušanje djeteta, gdje i zašto bi imao problema na nudističkoj plaži, bi li ih imao i da je u kupaćem kostimu… Ako roditelji i inače više puta razgovaraju sa svojom djecom o tijelu, o doživljaju svog tijela, o tome zašto i sami vole ići na nudističke plaže, veća je vjerojatnost da će to prihvatiti i dijete koje nije nudist od ranog djetinjstva. Ako roditelji utvrde da dijete ne može prihvatiti golotinju i nudizam na psihološkom nivou, da ima ozbiljnu suzdržansot i argumente zašto ne želi biti golo na plaži, onda je u redu da se uvaže njegova objašnjenja i emocionalna iskustva i da svi zajedno kroz koju godinu ili dvije odu na odmor drugdje. Provođenje obiteljskih odmora na tekstilnoj plaži zajedno s djecom će u ovakvim slučajevima do daljnjeg morati biti realnost,“ naglašava.

A kako djeci približiti ideju nudizma? Marjanovič Umek ističe da maloj djeci nije potrebno objašnjavati pojam nudizma, jer se sam od sebe događa. “Kao što je bilo već naglašeno, socijalno učenje je od velikog značaja za mališane i djecu. Dakle, ako su u okruženju u kojem su druga djeca gola, to je za njih potpuno prirodno. Dijete na tom nivou nije komplicirano biće, ako cijelu situaciju ne zakompliciraju roditelji. Ne treba moralizirati o tome što je dobro, loše, prihvatljivo ili neprihvatljivo, potrebno je živjeti i uživati, a vjerojatno će i djeca uživati”, dodaje na kraju.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.