Bivša glasnogovornica glavne tužiteljice Tribunala u Hagu Florence Hartmann jučer je izašla iz pritvora u Haškom tribunalu nakon što je uhićena 24. ožujka u Hagu uoči presude Radovanu Karadžiću.

U razgovoru za N1, Hartmann je govorila o tretmanu tijekom pritvora, presudi Karadžiću, članovima obitelji žrtava koje su je pokušale zaštiti prije uhićenja.

Na početku razgovora Hartmann je kazala da će nastaviti svoju pravnu borbu kako bi dokazala da je optužnica i presuda protiv nje bila nezakonita. U zatvoru je nakon uhićenja provela šest dana.

“Bila sam u odvojenoj sekciji zatvora u Haškom tribunalu na katu gdje nije bilo nikog. Čuvali su me dan i noć. Tijekom noći sam imala neki poseban tretman koji se obično primjenjuje kod osoba s rizikom od samoubojstva. Morali smo ostaviti svjetlo cijelu noć. Bio je otvoren prozorčić na vratima kako bi vidjeli jesam li živa ili ne. Svi koji su me čuvali znali su da to nema smisla, ali predsjednik Suda Theodor Meron je zahtijevao da se to nastavi. Nisam imala pravo na šetnju. Jedino sam ja od svih zatvorenika bila u zatvoru, a da nisam povezana s ratnim zločinom nego s novinarstvom. Jedino sam ja imala zabranu šetnje. Tijekom dana sam imala pravo na pola sata da uzmem svjež zrak i to u jednom kavezu odakle se kroz rešetke vidjelo nebo. Tako da je prva stvar koju sam uradila kad sam izašla iz zatvora bilo upravo gledanje u nebo”, kaže Hartmann za N1.

“40 godina Karadžiću je kao doživotna”

Tijekom svog šestodnevnog boravka u zatvoru u Haškom tribunalu, Hartmann kaže da je iz sobe za vježbanje u krugu zatvora vidjela osobe koje poznaje.

“Prepoznala sam nekoliko haških optuženika zbog toga što iz znam iz prijašnjeg perioda”, kaže Hartmann koja će o svom boravku u zatvoru pisati u narednom razdoblju.

Uhićena je ispred zgrade Tribunala prije nego je u sudnici počelo izricanje presude Radovanu Karadžiću koji je proglašen krivim za 10 od 11 točki, među kojima je i genocid u Srebrenici.

“Za presudu sam čula sutradan ujutro bez obzira na to što sam u četvrtak, dok sam bila u podrumu Haškog tribunala, tražila pristup radiju ili bilo kojem drugom mediju. Nije mi dozvoljeno. Nakon toga su me prebacili u zatvor i od svog odvjetnika sam čula presudu, a moji prijatelji koji žive u Hagu su mi donijeli ono što je čitano u sudnici. Sada imam želju pročitati cijelu presudu jer ima detalja za koje želim vidjeti kako su pravno opravdani”, kaže Hartmann.

Kako kaže, očekivala je 40 godina ili doživotnu kaznu Radovanu Karadžiću.

“Presuda, odnosno broj godina nikada ne zadovoljava niti jednu stranu. Ovih 40 godina je jedako doživotnoj kazni, a neki pravnici kažu da je i čak duža kazna od doživotne. Važni su detalji presude”, dodaje ona.

Potresne scene ispred zgrade Tribunala

Hartmann je uhićena ispred Haškog tribunala dok je s članovima obitelji žrtava čekala presudu Karadžiću. Svojim tijelima uhićenje  su pokušale spriječiti Majke Srebrenice, napravivši obruč oko nje, ali bezuspješno.

“Meni je to bilo najpotresnije. Nisam ih stigla sve nazvati, ali koristim ovu priliku da im se zahvalim. Za mene je to bilo toliko potresno, biti štićen od ljudi koji su došli čekati pravdu od institucije koja pred njihovim očima i preko njihovih tijela čini nepravdu. Bile su brutalizirane uz mene. Jedna od njih je pala na pod i bila je u strahu da ne bude zgažena. Bilo je nevjerovatno i izazvalo je u meni najveću emociju od svega. Došli smo tu da žrtvama bude služena pravda, ali bilo je sve obrnuto. Bila je nizozemska policija kao u Srebrenici koja nije radila svoj posao. Da je UN radio u Srebrenici kao što su sada radili, sve bi bilo drugačije”, kazala je Hartmann vidno potresena.

Tribunal ju je 2011. osudio na sedam dana zatvora zbog nepoštivanja suda. U 2011. Tribunal je kaznu od 7.000 eura, kojom je zbog nepoštivanja suda kaznio Hartmann, pretvorio u zatvorsku kaznu od sedam dana i izdao nalog za njezino uhićenje.

Nalog za uhićenje Hartmann Žalbeno vijeće Tribunala uputilo je tada vlastima Francuske, ali su ga one odbile provesti, uz obrazloženje da imaju obavezu da Međunarodnom sudu izruče samo optužene za ratne zločine, ali ne i za nepoštivanje suda.

Od tada, predstavnici Tribunala su odbijali odgovarati na novinarska pitanja o Hartmann, koja je često boravila u Hrvatskoj i BiH i u medijima širom regije kritizirala rad Tribunala. Tribunal je Hartmann 2009. proglasio krivom za nepoštivanje suda zato što je objavila dvije povjerljive odluke suda iz procesa protiv Slobodana Miloševića.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook.