N1 s migrantima: Pješačimo mjesecima, jedemo ako imamo što

Njima vjerojatno ne djeluje tako ali - oni su imali sreće. Kretali su se istom prugom kroz Makedoniju, koja je za za neke bila kobna. Za nesreću su saznali od nas, a taj put ne pamte po dobrom.

"Kroz Makedoniju smo hodali, sve do granice sa Srbijom. Nikada u životu nisam toliko hodao. Onda smo pješačili i dovde, do Beograda. Ali to ništa nije strašno kada se sjetim rata iz kojeg smo pobjegli", objašnjava Hamid - azilant iz Malija.

Na svakih nekoliko metara, na travi sjedi druga grupa ljudi, od kojih svatko ima jedinstvenu i po pravilu tešku priču. I jedan ruksak.

"Jako je teško. Može se dogoditi da pješačiš dva mjeseca, mjesec dana, nekoliko tjedana... Nemaš hranu, piješ vodu gdje god da je nađeš. Jedeš ako imaš prijatelja koji ima hranu ili ne jedeš uopće. Sve smo mi to do sada preživjeli", kaže Lamini - azilant iz Sudana.

[caption id="attachment_1000147" align="alignnone" width="750"]

"Za sada se pokušavamo snaći. Nemamo novac, nemamo ništa novca. Poslije ćemo, nadam se, dalje. Za sada sjedimo u ovom parku. Nemamo ni hrane. Užasno, užasno je teško", rekao je Mamudu - izbjeglica iz Malija

Opširnije u prilogu Jovane Štetin.