Dražen Petrović ili kako ga sportski svijet naziva "košarkaški Mozart" svojim pristupom košarci i preranom, tragičnom smrću u najvećem usponu karijere ostavio je neizbrisiv trag u sjećanju poklonika košarke. Kako u Šibeniku, Zagrebu i Madridu, tako i u NBA ligi koja ga pamti kao prvog prihvaćenog europskog košarkaša.
Dražen Petrović zasigurno spada među sto najvećih ličosti čitave hrvatske povijesti. Njegova vještina s loptom dovela ga je u mnogim knjigama uz bok Marku Maruliću, Nikoli Tesli, Ruđeru Boškoviću ili Slavoljubu Penkali.
Draženova majka Biserka Petrović, uz oca Joleta Petrovića suosnivačica Muzeja Dražen Petrovića, kaže kako je na ideju muzeja došla nakon što je primijetila veliki broj posjetitelja Draženovog groba na zagrebačkom groblju Mirogoj.
U muzej dolaze ljudi iz cijeloga svijeta, ali najviše Španjolci jer je Dražen nekad igrao u Real Madridu.
Muzej je smješten u podnožju visokog Ciboninog tornja, kluba u kojem je Dražen ostvario svoj košarkaški ugled, a sam trg ispred muzeja, kao i obližnja sportska dvorana, isto nose njegovo ime.
Biserka kaže kako joj je ovo mjesto bilo idealno za muzej, jer je smješten na pravom mjestu, na mjestu na kojem je Dražen stvarao osobnu, a kasnije i košarkašku legendu Cibone.
Muzej uspješno radi već deset godina i, prema Biserkinim riječima, pročuo se globalno, a prepoznat je i od struke. Ovo je prvi privatni muzej kojemu je vlasnik Zaklada Dražen Petrović.
Muzej čuva sve Draženove osobne trofeje čemu su posvećena dva kata muzeja. Trofeji koje je osvojio za klubove za koje je igrao, čuvaju klubovi.
Draženova majka Biserka često je u muzeju kako bi osobno provela grupe djece ili odraslih kroz postavu i upoznala ih s načinom Draženovog života.
Rad i ljubav bila su njegova dva osnovna slogana koja su ga vodila na putu uspjeha, kaže Biserka Petrović.
“Dražena nije zanimao novac nego ljubav prema poslu. On je svojom loptom radio kao da je sjedio za klavirom i svirao”, kaže njegova majka Biserka.
Talijanski novinar Enrico Campana prozvao je Dražena “košarkaškim Mozartom”, što je nadimak koji mu je ostao za života, ali i nakon tragične smrti u automobilskoj nesreći 1993. godine.