Najbogatijih 0,1 posto svjetskog stanovništva su od 1980. uvećali svoje bogatstvo isto koliko i najsiromašnija polovica stanovnika, navodi se u izvještaju o sve većem jazu između bogatih i siromašnih.

Premještanje javnog bogatstva u privatni sektor ostavilo je vlade bez sredstava za ulaganje u mjere koje pomažu da se smanji siromaštvo, poput obrazovanja.

Izvještaj o svjetskoj nejednakosti 2018, zasnovan na opsežnom interaktivnom prikupljanju podataka međunarodnog tima istraživača, pokazuje da je rast prihoda koji je ostvario jedan posto najbogatijih ljudi na svjetu imao 27 posto udjela u ukupnom rastu bogatstva, što je dva puta više od udjela 50 posto najsiromašnijih.

Rast bogatstva 0,1 posto najbogatijih bio je isti kao rast prihoda 50 posto najsiromašnijih.

Globalna nejednakost učvrstila se na visokoj razini prethodnih godina, ali povećanje tog jaza nije bilo isto u svim dijelovima svijeta.

Udio u prihodima 10 posto najbogatijih u Europi imao je umjeren rast na 35-40 posto ukupnih prihoda do 2016. godine.

U Sjevernoj Americi, Kini, Indiji i Rusiji rast je bio mnogo veći.

Prihodi najbogatijih 10 posto stanovnika tih regija činili su 45-50 posto ukupnih prihoda 2016. godine.

“Činjenica da se rast nejednakosti znatno razlikuje među regijama sugerira da su važne politike i institucije: rast nejednakosti se ne može promatrati kao mehanička, deterministička posljedica globalizacije”, ocjenjuje se u izvještaju.

SAD i Zapadna Europa imali su slične razine nejednakosti 1980. godine, kada je najbogatijih jedan posto stanovnika posjedovalo oko 10 posto bogatstva.

Do 2016. godine, međutim, najbogatiji Europljani su povećali udio u prihodima na 12 posto, a Amerikanci na 20 posto.

Udio u prihodima najsiromašnije polovice stanovnika SAD-a smanjen je s više od 20 posto 1980. godine na 13 posto 2016, prenosi AP.

Sredinom 1990-ih godina udio koji u prihodima ima jedan posto najbogatijih Amerikanaca premašio je udio koji ima 50 posto najsiromašnijih i od tada je nastavio rasti.

S druge strane, jedan posto najbogatijih Europljana ima manji udio u prihodima nego najsiromašnija polovica stanovnika tog kontinenta.

Izvještaj pokazuje i da je posijle financijske krize 2008. godine udio prihoda koje je ostvario jedan posto najbogatijih blago opao na malo iznad 20 posto svjetskih prihoda.

U to vrijeme udio prihoda koji je otišao u ruke 50 posto najsiromašnijih zabilježio je blagi rast, na ispod 10 posto, zahvaljujući uspjesima u mnogoljudnim zemljama koje su se brzo razvijale, Kini i Indiji.

Autori izvještaja navode da je jedan od ciljeva studije da se natjeraju vlade da budu transparentije kada su u pitanju financijski podaci.

“Ekonomska nejednakost je raširena i donekle neizbježna. Vjerujemo, ipak, da ako se nejednakost pravilno ne nadgleda i ako se na to ne odgovori, može dovesti do raznovrsnih političkih, ekonomskih i socijalnih katastrofa”, ocijenili su autori izvještaja.

U izvještaju se dodaje da je premještanje javnog bogatstva u privatni sektor ostavilo vlade bez sredstava za ulaganje u obrazovanje, zdravlje i druge mjere koje pomažu da se smanji nejednakost.

“Dok je nacionalno bogatstvo znatno povećano, javno bogatstvo je sada negativno ili blizu nule u bogatim zemljama”, navodi se u izvještaju.

Autori kažu i da bi se sljedeći europski primjer usvajanja politika od kojih koristi imaju stanovnici sa srednjim i niskim primanjima pomoglo u sprječavanju ekstremne nejednakosti.