Prošla je godina dana otkad su radikalni militanti Islamske države pogubili Davida Hainesa. The Guardian je objavio pismo njegovog brata Mikea.
Pismo prenosimo u cijelosti:
“Mojeg mlađeg brata Davida prije godinu dana ubili su teroristi ISIS-a. David je otet i ubijen dok se bavio humanitarnim radom u Siriji. Bio mi je brat, ali bio je i sin, otac, nećak, suprug i prijatelj. Za mnoge od nas, bio je heroj.
Bio je normalan tip, ali živio je svoj životom na izvanredan način, potaknut željom da svijet učini boljim mjestom. David i ja odgojeni smo u obitelji punoj ljubavi i radosti. Roditelji su nam usadili poštovanje prema različitim kulturama i uvjerenjima te osjećaj da, ukoliko smo u mogućnosti, pružimo pomoć onima kojima je potrebna.
Upravo su te vrijednosti odvele Davida u daleke zemlje kako bi pomagao onima kojima je pomoć najpotrebnija. Od bivše Jugoslavije, Libije i Južnog Sudana te do Sirije, David se nije obazirao na vjeru, boju kože ili politiku. Vidio je samo ljude kojima treba pomoć. Riskirao je vlastitu sigurnost i odlazio u opasna područja, stavljajući svoje uvjerenje u humanost na prvo mjesto.
Posljednjih 12 mjeseci bili su najteži dani u mom životu. Progone me strašne slike Davidove smrti, noćima zbog njih ne mogu spavati. Nikad neću zaboraviti bol koju sam osjećao kada sam okupio obitelj da im kažem kako Davida više nema. ISIS ga je ubio i time svima nama slomio srca.
U mjesecima pred njegovu smrt, mnogo sam razmišljao kako ću se osjećati ako dođe do najgoreg scenarija. Naravno, borio sam se s osjećajima mržnje i ljutnje. Ali sinulo mi je da u životu mojeg brata nije bilo mjesta za mržnju. Umjesto mržnje, kod Davida je glavna stvar uvijek bila ljubav, ljubav spram svih ljudi.
Na tu misao sam se vraćao u svojim najmračnijim trenucima.
David je ima nevjerojatnu sposobnost zbližavanja ljudi. U mojoj želji da odam počast njegovom radu, upravo me to nadahnulo da se otvorim novim prijateljstvima. U posljednjih godinu dana, upoznao sam mnogo različitih ljudi, od državnog vodstva pa do vjerskih vođa. Prijateljstvo i podrška koju sam primio u ovih godinu dana pomogli su mi da preživim gubitak kojeg i dalje osjećam svakodnevno.
Jedan od najdirljivijih odnosa koje sam uspostavio jest prijateljstvo sa Shahnawazom Haqueom, imamom iz istočnog Londona koji mi je postao stalni izvor potpore i nadahnuća. Shahnawaz mi je bio od presudne pomoći u nastojanju da poruke zajedništva prenesem muslimanskoj zajednici i ljudima svih uvjerenja.
Upoznavajući Shahnawaza, počeo sam poštivati islam, koji sada doživljavam kao religiju tolerancije i pravde. To mi je postalo jasno kada sam vidio kako su pripadnici muslimanske zajednice s gnušanjem osudili ono što je ISIS učinio Davidu.
VEZANE VIJESTI
Jedan susret ima osobitu težinu. Prilikom posjeta džamiji u Bradfordu, prišao mi je jedan stariji musliman te mi sa suzama u očima poručio: “ISIS je odrubio glavu tvojem bratu i pokušava odrubiti glavu našoj vjeri”.
Te večeri kada se održavala komemoracija za Davida, pozvao sam sve zajednice i sve vjerske skupine da naprave jednu gestu zajedništva. Jednu jednostavnu gestu, jedan čin, bilo što što će ujediniti ljude. Godinu dana kasnije, ponavljam tu poruku, jer stvarno vjerujem kako je ne dozvoliti onima koji nam žele nauditi da razore naše društvo od ključne važnosti.
Moj brat se nije obazirao na nacionalnu ili religijsku pripadnost. U ljudima je uvijek vidio samo ljude kojima je trebalo malo, a ponekad i mnogo pomoći da dožive još jedan dan. Danas, na godišnjicu njegove smrti, nadam se da nas gleda i da je ponosan na sve što možemo postići ako stanemo zajedno i ujedinimo se”
