Dunav presušuje, a Europa još uvijek nema plan

Rumunjske vlasti koristile su eksploziv kako bi usmjerile više vode prema nuklearnoj elektrani Cernavodă. Mađarska vlada potopila je plovila u pokušaju da spriječi otjecanje vode pokraj vlastite nuklearne elektrane Paks. Oko 180 turista u Bugarskoj moralo je biti evakuirano s nasukanog broda u blizini lučkog grada Vidina.

U tekstu koji donosi Politico navodi se da je mnogo toga na kocki. Dunav, drugi najduži plovni put u Europi, vitalna je arterija za teretni promet, opskrbu pitkom vodom, poljoprivredu i industriju. Pomaže u hlađenju velikih nuklearnih elektrana i napaja hidroenergetske projekte. Riječni sliv proteže se kroz 19 zemalja i o njemu ovise deseci milijuna ljudi. No učestale suše, uzrokovane klimatskim promjenama, prijete da će sve to promijeniti.

"Predviđa se da će se ovo događati češće i da moramo sustavnije sagledati dostupnost vode, potražnju za vodom i, naravno, zadržavanje vode i otpornost", rekla je Birgit Vogel, izvršna tajnica Međunarodne komisije za zaštitu rijeke Dunav, koja koordinira suradnju među zemljama u slivu.

S obzirom na to da suša postaje stalna prijetnja, Europa još uvijek nema jedinstvenu, obvezujuću politiku za suočavanje s nestašicom vode u Dunavu i šire. Odgovornost je i dalje podijeljena između nacionalnih vlada i tijela nadležnih za riječne slivove, a područje je regulirano nizom zakona EU-a za koje zelene udruge tvrde da se slabo provode. Mnoge nove mjere za jačanje otpornosti Unije i dalje su dobrovoljne.

U tom kontekstu nacionalne vlasti pribjegavaju jednostranim mjerama koje, kako neki tvrde, mogu izazvati probleme njihovim susjedima i obližnjim ekosustavima.

Dimiter Kumanov, voditelj zaštite okoliša u bugarskoj nevladinoj organizaciji za zaštitu rijeka Balkanka, tvrdi da zemlje poduzimaju hitne mjere ne razmatrajući njihove šire posljedice. Posebno je zabrinut zbog mogućeg utjecaja takvih mjera na pitku vodu u Bugarskoj.

Podunavske zemlje "rade što žele, a mi u Bugarskoj plaćamo cijenu", rekao je.

Visoki ulozi, nizak vodostaj

"Ovo ljeto bilo je još jedan podsjetnik da je Europa u velikoj mjeri nepripremljena za klimatske promjene", rekla je Sara Johansson, stručnjakinja za vodnu politiku u Europskom uredu za okoliš. "Isušivanje tla, degradirana močvarna područja i uništeni ekosustavi pretvaraju krajolike u područja spremna za požare, dok su iscrpljene rijeke razotkrile ranjivost našeg energetskog sustava."

Mađarska nuklearna elektrana Paks, koja se oslanja na rijeku za hlađenje, opskrbljuje zemlju s oko 40 posto električne energije, dok rumunjska elektrana Cernavodă osigurava petinu električne energije u toj zemlji. Kada je vodostaj rijeke prenizak, vlade se ne suočavaju samo s krizom opskrbe vodom – riskiraju i gubitak jednog od glavnih izvora električne energije.

Mađarska je ovog mjeseca započela izgradnju praga u riječnom koritu – strukture slične brani – kako bi podigla razinu vode oko Paksa. To je "potencijalno korisna kratkoročna intervencija za podizanje razine vode uzvodno", rekao je Tamás Gruber, voditelj programa Žive rijeke WWF-a Mađarska.

"Međutim, dostupne informacije nisu dovoljne za procjenu njezinih ukupnih ekoloških posljedica ili njezine učinkovitosti u budućim uvjetima ekstremno niskog protoka."

Takva bi struktura mogla "pogoršati uvjete niskog vodostaja nizvodno i utjecati na transport sedimenta, ribe i druge vodene organizme", dodao je.

Brza rješenja za sušu uglavnom su ostala na nacionalnoj razini i fragmentirana među sedam država članica EU-a kroz koje protječe Dunav, kao i Srbijom, Moldavijom i Ukrajinom.

Postoje organizacije koje koordiniraju upravljanje rijekom, poput Međunarodne komisije za zaštitu rijeke Dunav (ICPDR), čija je izvršna tajnica Vogel. Zemlje članice ICPDR-a također imaju nacionalne agencije odgovorne za plovidbu, upravljanje vodama i zaštitu okoliša.

Te agencije surađuju na praćenju stanja i plovidbi, ali u konačnici djeluju unutar vlastitih nacionalnih nadležnosti.

Uloga EU-a

Okvirna direktiva EU-a o vodama zahtijeva od država članica da štite i obnavljaju rijeke, jezera i podzemne vode Unije te da koordiniraju upravljanje vodama na razini cijelih riječnih slivova, a ne samo unutar nacionalnih granica. Međutim, stručnjaci i organizacije iz sektora voda kažu da EU nije uspio pružiti koordiniran politički odgovor kojim bi se poboljšala spremnost na suše, dok će sušna ljeta postajati sve češća i intenzivnija.

"Europska unija pruža okvir. Nacionalne vlade mogu imati plan... ali većina upravljanja odvija se na razini riječnog sliva ili na lokalnoj razini", rekao je Loïc Charpentier, voditelj zagovaranja u organizaciji Water Europe. "Zato se stječe dojam, recimo, nekoordiniranog djelovanja. Potrebna su određena poboljšanja."

Prošle godine skupina znanstvenika pozvala je na donošenje Direktive EU-a o suši kako bi se "uskladile i provele politike upravljanja rizicima diljem kontinenta". Bio je to odgovor na sušu iz 2022. godine.

Taj je događaj "utjecao na veći dio kontinenta, ali naši nalazi pokazuju značajne regionalne razlike u kapacitetima upravljanja", napisali su.

"U mnogim zemljama – posebno onima s gospodarstvima u kojima dominira poljoprivreda – odgovori na sušu ostaju kratkoročni i reaktivni, što često dovodi do potencijalno neprikladnih praksi."

Bruxelles je prošle godine također predstavio Strategiju otpornosti na vodu, koja sadržava oko 50 mjera za poboljšanje sigurnosti opskrbe vodom u Uniji. Strategija je uključivala obećanje Europske komisije da će državama članicama dati tehničke smjernice o izradi planova za upravljanje sušom – ali oni nisu obvezujući.

Ključni zakon EU-a o prirodi također obvezuje Uniju da do 2030. godine osigura 25.000 kilometara slobodno tekućih rijeka u Europi, odnosno rijeka bez umjetnih prepreka poput hidroelektrana. No i to će uglavnom "ovisiti o državama članicama i tome koliko žele pridonijeti tom cilju", rekla je Marie Pfeiffer, stručnjakinja za zaštitu rijeka iz WWF-a Austrija.

U sklopu aktualnih nastojanja da smanji birokraciju i ojača industriju EU-a, Bruxelles planira revidirati Okvirnu direktivu o vodama, s naglaskom na ublažavanje pravila o zaštiti voda za rudarski sektor. Nevladine organizacije za zaštitu okoliša upozoravaju da se direktiva već sada ne provodi dosljedno.

Na pitanje o suši na Dunavu, europska povjerenica za okoliš Jessika Roswall izjavila je za Politico da je "nužno pojačati našu spremnost na svim područjima", dodajući da EU također treba "procijeniti je li naše trenutačno zakonodavstvo EU-a o vodama i dalje primjereno sa stajališta otpornosti, spremnosti, ponovne uporabe vode i upravljanja sušom", aludirajući na predstojeću reviziju.

Gergely Patkó, analitičar Mađarskog udruženja vodovodnih poduzeća, tvrdi da postoji "dobra suradnja između tijela nadležnih za riječne slivove u različitim zemljama i da Okvirna direktiva o vodama podupire tu koordinaciju". Ipak, upozorio je da bi revizija direktive mogla dodatno ugroziti opskrbu pitkom vodom tijekom sušnih kriza.

Kumanov, bugarski stručnjak iz nevladinog sektora, rekao je da je najbolje rješenje "pridržavati se pravnog okvira EU-a i učiniti ga strožim, s ciljem bolje zaštite prirodnih vodnih resursa, ali također znam da je to zasad utopija".

"Jednog će dana tvrdoglavi birokrati u EU-u naučiti lekciju i nadam se da neće biti prekasno."