Priču donosi Srećko Matić za Deutsche Welle.

“Na izbore sam izašla zato što je krajnje vrijeme da se nešto promijeni. A to je i moja dužnost. Građanska dužnost, kao državljana Srbije, bez obzira što sam ovdje. Sve se mora promijeniti…”

“Momentalnu situaciju u Srbiji vidim kao dobru i nadam se da ide još na bolje. Jer momentalna vlada što radi kod nas je stvarno fantastično. Najviše mi se sviđa da se brinu za sve!”

Ovo su izjave dvije državljanke Srbije za DW, nakon što su glasale na izborima u konzulatu Republike Srbije u Düsseldorfu.

Kako je na parlamentarnim izborima glasala srpska dijaspora u Njemačkoj? Prema podacima s internetske stranice Republičke izborne komisije rezultati su sljedeći:

Veleposlanstvo u Berlinu (upisanih 1.078, glasalo 737)

Srbija protiv nasilja, SPN (61,6 posto – ukupno 454)

Srpska napredna stranka, SNS (17,37 posto – 128)

Izborna lista Usame Zukorlić: (6,38 posto – 47)

Konzulat Düsseldorf (849/615)

SPN (34,8 posto – 214)

Usame Zukorlić (24,5 posto – 151)

SNS (24,39 posto – 150)

Mi – glas iz naroda (3,25 posto – 20)

Konzulat München (1.271/987)

SPN (53,7 posto – 530)

SNS (28,37 posto – 280)

Mi – glas iz naroda (4,86 posto – 48)

Konzulat Stuttgart (1.131/875)

SNS (48,69 posto – 426)

SPN (31,77 posto – 278)

Usame Zukorlić (5,26 posto – 46)

Mi – glas iz naroda (3,89 posto – 34)

Lista Dr Miloš Jovanović (3,09 posto – 27)

Konzulat Frankfurt na Majni (1.643/1.067)

SPN (36,83 posto – 393)

SNS (26,68 posto – 306)

Usame Zukorlić (18,65 posto – 199)

Mi – glas iz naroda (3,94 posto – 42)

Konzulat Hamburg (354/299)

SPN (49,83 posto – 149)

SNS (27,42 posto – 82)

Usame Zukorlić (6,35 posto – 19)

Mi – glas iz naroda (4,35 posto – 13)

Dr Miloš Jovanović (3,34 posto – 10)

Zašto dijaspora glasa tako kako glasa?

Što se tiče načina na koji glasaju ljudi srpskog porijekla koji žive u Njemačkoj, odnosno njihovih političkih preferencija, to je slabo istraženo područje, kaže za DW njemačka sociologinja Sabrina Mayer. Razlog za to je činjenica da se radi o relativno maloj populaciji.

U fokusu njemačkih znanstvenika su prije svega tri najveće migrantske skupine: ljudi turskog (2,8 milijuna), ruskog (1,4 milijuna) i poljskog (2,2 milijuna) porijekla, napominje Mayer.

“Ali, ako povučemo paralelu s ljudima koji potječu iz Turske, kojih je mnogo više od Srba, onda vidimo da među njima ima vrlo mnogo ljudi koji već dosta dugo žive u Njemačkoj i koji imaju neku svoju predstavu o tome kakva je današnja Turska, iako današnja Turska uopće nije takva u stvarnosti. To je slika kojom dominira nostalgija”, kaže za DW Sabrina Mayer sa Sveučilišta u Bambergu.

“Kad se radi o zemljama na čijem čelu su lideri koje se smatra autokratima ili čiji se stil vladanja opisuje kao autokratski, tu ljudi često imaju dojam da ta zemlja igra važnu ulogu na vanjskopolitičkom planu, da je snažna. I tu onda vidimo i da su ljudi u dijaspori na neki način ponosni na svoju zemlju”, kaže Mayer. Kao primjer navodi turskog predsjednika Erdogana koji je i uoči prošlih izbora forsirao osjećaj nacionalnog ponosa među Turcima koji žive u Njemačkoj.

Novi val migranata kritičan prema vlasti

Nasuprot toj grupi birača iz dijaspore koji u pravilu već dugo žive u Njemačkoj je druga grupa: ljudi koji su tek posljednjih godina došli u inozemstvo, kao novi ekonomski migranti – po pravilu bolje obrazovani, ljudi koji imaju mnogo bolju sliku o stvarnoj situaciji kod kuće i koji svojim glasom u dijaspori često izražavaju prosvjed protiv onih političkih opcija zbog kojih su, kako tvrde, morali napustiti domovinu.

Osjećaj ponosa kod jednog dijela pripadnika dijaspore još je izraženiji zbog činjenice da pripadnici dijaspore u Njemačkoj često nemaju pravo glasa, pa nemaju ni osjećaj da ih njemačke stranke predstavljaju niti da im se direktno obraćaju.

“Nije važno koliko je ta grupa velika ili mala, nije toliko važna ni činjenica da pripadnici dijaspore imaju relativno mali udio u ukupnom broju glasova. Mnogo je važniji signal koji se šalje. Sjetimo se Erdogana. On je Turcima u inozemstvu poručio da oni, bez obzira gdje žive, pripadaju Turskoj, da se on brine o njima njih. Tu političari igraju jasno na kartu nacionalnog ponosa”, kaže za DW sociologinja Mayer.

Zašto za desnicu?

Jedan od anketiranih glasača ispred konzulata u Srbije u Düsseldorfu rekao je kako misli da je “vrlo važno da se pojača desnicu u Srbiji”. Profesorica političke sociologije iz Bamberga u svom istraživačkom radu dosta se bavila pitanjem zašto su migranti često skloni desničarskim opcijama, odnosno recimo zašto njemački doseljenici iz Rusije tako često biraju desničarsko-populističku Alternativu za Njemačku (AfD)

“Naravno da se tu najprije zapitate zašto ljudi koji dolaze iz inozemstva u Njemačkoj glasaju za stranku koja je protiv stranaca? Ali, tu bi trebalo znati da desničarske stranke u Njemačkoj u svom javnom djelovanju postavljaju jasne razlike između tzv. ’dobrih i loših stranaca’. Dobri stranci potječu iz pretežno kršćanskih zemalja, na primjer iz Rusije ili Srbije. Ti ljudi sigurno ne bi imali problema s AfD-om kad bi on došao na vlast.”

Njemački “integracijski paradoks”

Postoji i jedan fenomen koji istraživači u Njemačkoj nazivaju “integracijski paradoks”. To je fenomen koji se povezuje s mladim ljudima, kaže Mayer:

“To su uglavnom pripadnici druge generacije doseljenika. Oni dobro žive, dobro su integrirani i dobro zarađuju. I svejedno, često imaju osjećaj da su u većoj mjeri diskriminirani, nego recimo njihovi roditelji, odnosno prva generacija. Taj osjećaj se onda manifestira u odbacivanju vlasti u Njemačkoj, jačem fokusiranju na zemlju porijekla, iako u toj zemlji možda nikada nisu ni živjeli.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.