Dogovor hrvatske i ukrajinske vlade o prijevozu ukrajinskog žita "putem solidarnosti" preko Dunava i Vukovara do luka na Jadranu mogao bi biti izuzetno značajan za obje zemlje. No pitanje je koliko je taj plan izvediv. Naši kapaciteti za prijevoz su ograničeni, a Rusija upravo uništava ukrajinske.
Ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je u utorak, nakon sastanka s hrvatskim ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom, da je dogovorena mogućnost korištenja hrvatskih luka na Dunavu i Jadranskom moru za transport ukrajinskog žita.
“Mi smo još lani ponudili da se s lukom Rijeka pomogne u transportu žitarica iz Ukrajine. Važno je omogućiti izvoz i Hrvatska je spremna dati vlastiti doprinos preko svojih luka, stavljajući ih na raspolaganje”, izjavio je Grlić Radman.
Njegov ukrajinski kolega Dmitro Kuleba poručio je da će se sad zajednički raditi na utvrđivanju “najučinkovitijih ruta do tih luka”, no okvirni plan je da se žito najveći dio puta i dalje prevozi brodom – Dunavom od ukrajinskih luka preko Rumunjske i Srbije do Vukovara, a onda željeznicom manji dio puta do hrvatskih luka na Jadranu: Rijeke, Zadra i Splita, možda i Ploča.
I ukrajinski ministar poljoprivrede Mikola Solski je u nedavnom pismu povjereniku Europske komisije za trgovinu Valdisu Dombrovskisu, u kontekstu mogućih luka za alternativni izvoz, uz slovenski Kopar, talijanski Trst, njemački Hamburg i Rostock, poljsku Klaipėdu i nekoliko estonskih i latvijskih luka, naveo upravo Rijeku.
Ukrajinski plan uključuje prijedlog koji je Udruga ukrajinskih proizvođača, prerađivača i izvoznika žitarica (UGA) uputila Komisiji: da se carinska, sanitarna i fitosanitarna kontrola prebaci u takozvane “zelene koridore”, odnosno u zemlje odredišta, te da se uvedu subvencije Europske komisije prijevoznicima i lukama za dodatne logističke troškove koje će imati. Povjerenik za poljoprivredu Janusz Wojciechowski tvrdi da je EU “spreman putevima solidarnosti izvesti gotovo sve što Ukrajina treba izvesti”, no UGA govori o povećanju izvoza za 1 do 1,5 milijuna tona mjesečno.
Kijev također priznaje da se ove rute “malo koriste zbog složenosti i troškova logistike u usporedbi s drugim rutama” te procjenjuje povećanje troškova na 30 do 40 eura po toni.
Petar Šimić: Usko grlo je željeznica, HŽ nema spremne kapacitete
Na ovu smo temu razgovarali s predsjednikom Udruženja međunarodnog otpremništva i logistike Hrvatske gospodarske komore, Petrom Šimićem, ujedno i direktorom prijevozničke tvrtke Primacošped.
“Sve to ovisi o kapacitetima lokomotiva i vagona. Infrastrukturu imamo kakvu imamo, nije bajna, ali postoji. Ali Hrvatske željeznice same nemaju kapacitet za prijevoz i ovo će morati biti zajednički napor više članica EU-a koje bi dovezle svoje lokomotive i vagone i prevozile teret za jadranske luke. Ali netko mora donijeti političku odluku o tome jer tržište neće samo tako reagirati”, smatra on.
“Usko grlo je željeznica jer ono što je za kamion puno, za željeznicu je malo, a što je za željeznicu, puno, za brod je opet malo. Tu je potrebna ogromna količina lokomotiva i vagona”, zaključuje naš sugovornik: “HŽ nema spremne kapacitete za ovakvu situaciju, ali ne bi ih imao nitko. Tako da ne bih svaljivao krivnju na njih. Znamo da imaju sto mana, ali ne treba im dodavati i ovu.”
HŽ Cargo navodno ima kapacitet prijevoza od 20 tisuća tona mjesečno. Osim HŽ-a na našem tržištu teretnog prijevoza posluju i druge, privatne željezničke kompanije, ali Šimić je uvjeren da će biti potrebna pomoć iz ostatka EU-a. Osim logističkih kapaciteta za ovu rutu, upitna je i njena isplativost ukrajinskim ratarima i međunarodnim trgovcima žitom. Poznato je da je pomorski transport daleko učinkovitiji i, samim time, isplativiji od cestovnog i željezničkog.
Za mišljenje o ovom planu pitali smo i Hrvoja Nakića, veterana željezničkog prijevoza s dugogodišnjim stažom u HŽ Cargu i Špediciji.
Hrvoje Nakić: To je reklama ministra Grlića Radmana, populizam
“To nije nikakav dogovor, to je reklama ministra Grlića Radmana. To je populizam”, ocijenio je Nakić i pojasnio zašto mu je teško shvatiti ovaj plan ozbiljno: “Pitajte luku Vukovar koliko oni mogu iskrcati barži u vagone dnevno pa pitajte silos Vupik koliko oni mogu dnevno iskrcati iz vagona u silos i obrnuto. Onda pitajte željezničke prijevoznike koliko vagona dnevno mogu staviti na utovar u Vukovar i koliko ih se dnevno može spustiti do Rijeke. I onda ćete doći do cifre od nekih tisuću, tisuću i pol tona robe neto na dan, tako da u godinu dana dobijete nekih 450 tisuća tona, što je daleko više od raspoloživog kapaciteta u Rijeci.”
“Jer taj kapacitet su već zakupili i hrvatski proizvođači i mađarski i drugi. Voziti to žito u Split željeznicom je preskupo, a kamion ne možeš naći ni za lijek u ovo doba, a cijene isto bez problema dosežu 50-60 eura po toni. Luka Zadar je pod pritiskom jer infrastruktura Hrvatskih željeznica toliko vodi računa o mogućim izvorima roba da sve što može, zatvori. Ja možda sad zvučim ogorčeno, ali u tom sam poslu 35 godina pa znam kako stoje stvari. Za luku Ploče morate prijeći preko Bosne i Hercegovine, što opet neće biti besplatno, tako da je to sve vrlo dvojbeno.”
“Ne znam kolike su ukrajinske potrebe za izvozom – 20, 30 milijuna tona robe. Ako je sve organizirano kao švicarski sat, Hrvatska preko Rijeke može prebaciti 450 tisuća tona robe. A ukrajinske potrebe za izvozom su valjda 20, 30 milijuna tona robe godišnje. Ukrajinska roba već ide za Rijeku, ali ne preko Vukovara nego kopnom preko Mađarske”, istaknuo je.
“Jer ako vi sad ukrcate žito u baržu u Izmailu, koji sad Rusi nemilice granatiraju, ili nekoj drugoj luci na Dunavu, proći ćete kraj rumunjske Constanţe koja ima kapacitet silosa 400 do 500 tisuća tona, a kanalom je povezana s Crnim morem. I brodovi koji plove tuda ne moraju izaći iz teritorijalnih voda članica Crnog mora da bi došli do Bospora“, dodaje.
“Nisu ni Rusi blesavi. Znaju da ako ispale raketu na takav brod, prije nego što raketa pogodi brod, njihov brod će biti pogođen NATO-ovom raketom. Rusi su odlučili maksimalno otežati Ukrajincima, ali Ukrajinci imaju ove kopnene koridore, izvoze preko poljskih i litavskih luka. Iako je sve to to kap u moru u usporedbi s morskim prijevozom”, konstatira Nakić.
Dodatnu komplikaciju stvaraju i različite širine kolosijeka u Ukrajini i EU.u, podsjeća: “Ukrajina ima rusku širinu kolosijeka od 1.532 mm, ali do nekih terminala uz granicu, 20-30 km od granice, ima i europski kolosijek pa se na tim terminalima može pretovariti teret u europske vagone.”
Ovaj insajder nam je objasnio i zašto bi ruta Dunavom bila skuplja od kopnene, iako se na prvu možda čini da je obrnuto. “U ovakvoj ratnoj situaciji roba trpi cijeni, ali ako bi išla uzvodno Dunavom do Vukovara, pa s još jednim pretovarom u Vukovaru pa još jedan pretovar u Rijeci, to tek poskupljuje i produžuje cijelu stvar, a uz slab kapacitet.”
Rusija sad napada luke iz kojih bi žito trebalo ići za Hrvatsku
U međuvremenu, prvo usko grlo za prijevoz Dunavom stvorilo se već u samoj Ukrajini, gdje stotine vozača kamiona danima čekaju da dođu na red i iskrcaju žito u Izmailu, luci na Dunavu. Ovo je jedan od “puteva solidarnosti” EU-a s Ukrajinom, spasonosna alternativa nakon što je Rusija odbila produljiti Crnomorsku inicijativu o žitu, uz prijetnju inozemnim komercijalnim brodovima da će ih odsad tretirati kao legitimne vojne mete.
I Hrvatskom već nekih 14 mjeseci ide jedna od tih ruta, od Vukovara do Rijeke. Kroz riječku luku u tom razdoblju prošlo je već 100 tisuća tona ukrajinskog žita, kako je za N1 rekao Denis Vukorepa, ravnatelj Lučke uprave Rijeka. Dodao je da su “krajnje odredište uglavnom Italija i zemlje sjeverne Afrike”.
Mogućnost da povećani tranzit dovede do dampinga ukrajinskog žita u Hrvatsku brine neke hrvatske ratare, baš kao i njihove kolege u Poljskoj, Mađarskoj, Bugarskoj i Slovačkoj koje su već isposlovale zabranu njegovog uvoza, osim za daljnji tranzit. Ipak, i naše ministarstvo poljoprivrede uvjerava javnost da se ukrajinska “pšenica nalazi u tranzitu kroz RH, ista nije odredišno upućena na tržište RH i kao takva nema učinak na ponudu i potražnju pšenice u RH pa time niti na cijene.”
Crnomorski sporazum o žitu koji je od prošlog srpnja prekinuo rusku pomorsku blokadu Ukrajine i omogućio joj da otada izveze gotovo 33 milijuna tona žitarica i uljarica na međunarodno tržište. To je stabiliziralo svjetsko tržište hrane, osiguralo ga od nestašica i spustilo indeks cijena hrane Organizacija za prehranu i poljoprivredu UN-a (FAO) za čak 23% u odnosu na vrhunac na početku invazije. No cijene na svjetskim burzama opet su počele rasti, a ukrajinski izvoz žita već je u srpnju pao za 40%.
Ukrajina je preko Dunava i prije ruske invazije izvozila četvrtinu svog žita. Prijevoz Crnim morem znatno se smanjio, prije svega zbog ruskog otežavanja prolaska, i prije nego se Moskva službeno povukla iz sporazuma. Izvoz se sve više prebacivao na alternativne rute, pa je u konačnici “putevima solidarnosti” u proteklih godinu dana izvezeno više nego Crnim morem – čak 41 milijun tona, prema podacima EK-a.
Ukrajinci: “Rusija pokušava strateški ukloniti našu zemlju sa svjetskog tržišta hrane”
Predstavnici afričkih zemalja, od kojih nekima prijeti masovna glad ako Rusija uspije eliminirati Ukrajinu s globalnog tržišta hrane, uzalud su na summitu u Sankt Peterburgu apelirali na ruskog predsjednika Vladimira Putina da obnovi sporazum o žitu i da okonča rat u skladu s njihovim mirovnim planom. Putin im je umjesto toga obećao podijeliti po 25 do 50 tisuća tona ruskog žita kao milostinju, i to samo za šest afričkih zemalja s kojima je u najboljim odnosima.
Putinu, međutim, obnova blokade nije bila dovoljna, već je po svemu sudeći naredio i sustavno uništavanje ukrajinskih luka – kako onih na Crnom moru, tako i onih na Dunavu. Nakon što je 23. srpnja dronovima kamikazama napala dunavsku luku Reni, u noći s utorka na srijedu je izvršila takav napad i na sam Izmail, iako su obje luke na jednoj obali Dunava, dok druga obala, par stotina metara daleko, pripada Rumunjskoj.
Nakon napada na Reni, ukrajinski šleperi sa žitom preusmjereni su u Izmail. S obzirom da je sad i luka u Izmailu napadnuta i teško oštećena, uključujući najmanje dva silosa sa pšenicom, upitno je hoće li se žito uopće moći opet ukrcati na brodove na Dunavu i kada.
“Rusi su napali skladišta i elevatore žitarica – oštećeno je gotovo 40 tisuća tona žitarica koje su očekivale zemlje Afrike, Kina i Izrael”, izjavio je ukrajinski zamjenik premijera Oleksandar Kubrakov i dodao: “U svom ludilu trebaju kolaps svjetskih tržišta hrane, treba im kriza cijena, trebaju im poremećaji u opskrbi.”
Cijene pšenice na burzi u Chicagu skočile su 4% nakon ovog napada, a trgovci strahuju od daljnjih napada na kapacitete Ukrajine za izvoz žita.
“Rusija pokušava izbaciti Ukrajinu iz budućeg dogovora o žitu i, još važnije, strateški ukloniti našu zemlju sa svjetskog tržišta hrane”, zaključio je Serhij Bratčuk, glasnogovornik ukrajinske dobrovoljačke vojske na jugu.
I dok temeljito rade na uništavanju ukrajinske lučke infrastrukture za izvoz žita, iz Kremlja i dalje cinično poručuju da je “Rusija spremna odmah se vratiti samom sporazumu” ako se ispuni navodni dio dogovora koji se odnosi na ruski poljoprivredni izvoz, što po riječima Dmitrija Peskova “do sada nije učinjeno”. Koja je svrha sporazuma ako Ukrajina više neće imati kako izvoziti žito, ne spominje.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare