Gradonačelnik New Yorka Eric Adams ranije ove godine imenovao je prvu osobu koja će nadgledati napore u rješavanju problema s glodavcima u Velikoj Jabuci. S druge pak strane, stručnjaci tvrde da za pojavu štakora krivi nisu glodavci, već ljudi.
Kathleen Corradi, bivša učiteljica kojoj se pripisuje stvaranje inicijative “Nula otpada u školama” dok je radila u Odjelu za obrazovanje, preuzela je ulogu voditeljice tima za suzbijanje štakora.
Corradi je imenovana nakon što su stanovnici prošle godine gotovo 3,2 milijuna puta dojavili da su vidjeli štakore, koji su postali toliko prepoznatljivi u gradu da turisti organiziraju šetnje kako bi ih vidjeli.
“Štakori su simptom sustavnih problema, uključujući sanaciju, zdravstvo, stanovanje i ekonomsku pravdu”, izjavila je Corradi kad je najavljen njezin angažman. “Štakori i uvjeti koji im pomažu da opstanu više neće biti tolerirani – nema više prljavih pločnika, neuređenih prostora ili drskih iskopavanja”, kazala je Corradi, piše Business Insider.
Grad se povijesno usredotočio na metode kontrole populacije štakora, uključujući zamke i opasne otrove kako bi držao štetočine pod kontrolom. Znanstvenici su čak razvili kontracepciju za štakore koja se trebala koristiti u mamcima, no prema tekstu objavljenom u The New York Timesu, ta metoda je bila preskupa i neučinkovita za stvarnu upotrebu.
Tko je kriv – štakori ili ljudi?
Unatoč godinama pokušaja da ih se otjera ili ubije, štakori u New Yorku i dalje se često viđaju u podzemnoj željeznici, kantama za smeće i jednostavno šeću ulicom u potrazi za sljedećim obrokom.
Stručnjaci se slažu da štakori nisu pravi neprijatelji. Michael Parsons, istraživač štakora u gradu i gostujući znanstvenik na Sveučilištu Fordham, kaže da su pravi “gradski štakori” “ljudi iz birokracije i njihovih dvjesto i pedeset godina loše prakse.”
“Corradi mora prijeći na metode podržane znanstvenim saznanjima umjesto na neprovjerene, ‘šarene’ pristupe”, rekao je Parsons, navodeći primjere poput oslanjanja na neprovjerene metode kao što je kompostiranje kako bi se smanjila prisutnost štakora.
Umjesto toga, gradske vlasti trebale bi, smatra, proučavati biologiju štakora, provoditi čišćenje tijekom dana dok su štakori manje aktivni i razviti učinkovitiji sustav zbrinjavanja otpada u cijelom gradu.
Munshi-South, profesor biologije na Sveučilištu Fordham, također tvrdi da su ljudi problem – više nego što štakori, koji traže hranu radi preživljavanja, ikada mogu biti.
“Da bi štakori nestali, svatko u gradu – uključujući restorane, škole, trgovce – morao bi biti spreman suočiti se s temeljnim problemom ostataka hrane”, napisao je Munshi-South za NYT. “Da bi stvarno bilo manje štakora, norme iznošenja hrane i jedenja vani u New Yorku morale bi se promijeniti.”
S populacijom od više od osam milijuna ljudi, taj izazov bi mogao biti teži nego što je Corradi očekivala kad je prihvatila poziciju s godišnjom plaćom od 155.000 dolara.
Ona mora biti spremna suočiti se sa štakorima, ali ključ njezinog uspjeha bit će “razumijevanje da kontrola štakora počinje mijenjanjem navika, higijene i očekivanja ljudi”, kaže Parsons.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
