Ukrajina optužuje Rusiju da priprema sabotažu Nuklearne elektrane Zaporižja koju bi pripisala Ukrajini. Rusija optužuje Ukrajinu da priprema napad na elektranu koji bi pripisala Rusiji. Kome možemo vjerovati i što se može dogoditi ako zaista dođe do najgoreg?
Otkad je pokrenuo invaziju na Ukrajinu prošle godine, ruski režim pokazuje morbidnu opsjednutost nuklearnim ratom, nuklearnim udarima i nuklearnim katastrofama. Od voditelja i gostiju na prorežimskim televizijama preko predsjednika Dume Vjačeslava Volodina ili bivšeg predsjednika i premijera Dmitrija Medvedeva do samog predsjednika Vladimira Putina, redovito smo slušali zveckanje nuklearnim oružjem, i prema Ukrajini i prema zapadnim zemljama zahvaljujući čijoj pomoći je Ukrajina danas ta koja napada, a ruski okupatori ti koji se grčevito brane.
Pritom nerijetko svoje nuklearno zastrašivanje projiciraju na ukrajinsku stranu. Prisjetimo se, jedno od opravdanja koje je Putin lani dao za invaziju bila je lažna tvrdnja da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski zaprijetio da će njegova zemlja “ponovo razviti nuklearno oružje”. Zelenski to nije rekao. Zatim smo, prošle jeseni, od ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua mogli čuti da Ukrajina planira upotrijebiti “prljavu bombu”, odnosno konvencionalnu bombu koja sadrži radioaktivni materija poput urana, na bojištu. Ni za to nije bilo nikakvih dokaza, a Zelenski i mnogi drugi to su protumačili kao rusku pripremu za vlastiti napad prljavom bombom ili taktičkim nuklearnim oružjem. No ni do toga, srećom, nije došlo.
A otkad je Rusija u ožujku prošle godine okupirala Nuklearnu elektranu Zaporižja – najveću u Europi – sve do danas razmjenjuje s Ukrajinom optužbe o njenoj ugrozi, odnosno namjernom granatiranju kako bi se izazvala katastrofa za koju bi se onda okrivila druga strana. Zbog oštećenja dalekovoda izazvanih granatiranjem čak sedam puta se našla potpuno isključena iz ukrajinske električne mreže i ovisna o rezervnim dizelskim generatorima.
Početkom svibnja IAEA je upozorila da je situacija u postrojenju “sve nepredvidljivija i potencijalno opasna” zbog učestalosti granatiranja u blizini. Glavni direktor IAEA-e Rafael Mariano Grossi jasno je dao do znanja da se “nuklearna elektrana nikad ne bi smjela koristiti kao vojna baza”, kao ni da “nikada, ni pod kojim okolnostima, ne bi smjela biti napadnute.”
Ruske teorije o ukrajinskom napadu “prljavom bombom”
Iako nisu od jučer, ove uzajamne optužbe su posljednjih tjedana poprimile sve alarmantniji ton. S ruske strane smo tako mogli čuti da “postoji velika prijetnja sabotaže od strane kijevskog režima”, kako je to sročio glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov.
Renat Karča, savjetnik glavnog direktora ruske tvrtke za nuklearnu energetiku Rosenergoatom, bio je konkretniji i iznio bizarnu teoriju da će ukrajinske snage gađati elektranu već spomenutim prljavim bombama, odnosno “visokopreciznim projektilima s bojevim glavama napunjenima radioaktivnim otpadom”, a sve valjda kako bi stvorila privid nuklearne katastrofe. Od takvog napada, koji je najavio dogoditi za 5. srpnja, nije bilo ništa.
Ukrajina pak tvrdi da je Rusija ta koja priprema sabotažu nuklearke, što joj je svakako lakše izvesti pošto je elektrana pod njenom kontrolom. Doduše, kad je Zelenski 4. srpnja optužio ruske snage da su, prema saznanjima njegove vojno-obavještajne službe, postavile “objekte koji podsjećaju na eksploziv” na krov zgrada dvaju reaktora te da namjeravaju izvesti, odnosno simulirati “teroristički napad“ izvana, ni on nije predstavio dokaze.
No samo dan kasnije, u srijedu 5. srpnja, tvrtka za satelitske snimke Planet Labs snimila je, u 07.51 po lokalnom vremenu, pet neidentificiranih bijelih oblika na krovu zgrade reaktora broj 4 – jednom od dva reaktora koje su Ukrajinci identificirali kao mete ruske sabotaže koju planiraju pripisati Ukrajini, u takozvanom napadu pod lažnom zastavom.
Šef obavještajnog odjela Ministarstva obrane Kirilo Budanov je i prije Zelenskog, još 20. lipnja, ustvrdio da je ruska vojska dovršila pripreme za napad na NE Zaporižja te da je dodatno minirala rashladni bazen u postrojenju. Ukrajinska nuklearno-energetska tvrtka Energoatom, čiji zaposlenici i dalje rade u NE Zaporižja iako su ruski taoci, još je prošle godine upozorila da su Rusi minirali taj bazen.
Ipak, iz Međunarodne agencija za atomsku energiju (IAEA) dolaze donekle proturječne informacije. IAEA je tako 21. lipnja priopćila da njeni predstavnici nisu uočili nikakve mine u rashladnom bazenu, ali i priznala da je “svjesna prethodnog postavljanja mina izvan kruga elektrane”, kao i “na određenim mjestima unutar elektrane – za koje su vojnici u elektrani objasnili da su (postavljene) u obrambene svrhe”.
IAEA: Nismo vidjeli mine, ali nismo dobili pristup krovovima reaktora
U petak su, nakon još jednog obilaska prilikom kojeg su, kako kažu, dobili dodatni pristup lokaciji, ponovili da nisu uočili nikakve vidljive naznake mina ni eksploziva. Stručnjaci IAEA-e provjerili su, kažu, veći dio perimetra velikog rashladnog bazena ZNPP-a nego ranije, uključujući i izolacijska vrata koja odvajaju bazen od sada isušenog rezervoara Kahovka.
“Naši su stručnjaci su dobili dodatni pristup postrojenju. Za sada nisu vidjeli minsko-eksplozivna sredstva. No, trebao bi nam još obuhvatniji pristup, uključujući krovove reaktorskih jedinica 3 i 4 i dijelove turbinskih dvorana. Nadamo se da će nam to uskoro biti odobreno. Nastavit ćemo izvještavati o razvoju događaja u tom pogledu”, priopćio je Grossi.
Zelenski nije krio svoje neslaganje s IAEA-om u intervjuu za američki ABC News: “Jesu li drugi eksplozivi (postavljeni) na mjestu? Da. Mogu li (oni) trenutno vidjeti eksploziv? Ne. Ima li dovoljno ljudi koji su… nepristrani da donesu bilo kakve zaključke o tome koliki dio lokacije je kontaminiran minama? Ne.”
U prilog ukrajinske verzije događaja ide i nedavna evakuacija stanovnika Energodara i drugih obližnjih gradova i sela, kao i radnika elektrane koji su, prema ukrajinskom ministarstvu obrane “dobili upute da napuste elektranu do 5. srpnja”. Osim toga, ruski Vrhovni sud je u četvrtak objavio odluku prema kojem ruska nuklearna agencija Rosatom neće snositi pravnu odgovornost za nuklearne “nesreće” u pripojenim ukrajinskim pokrajinama, uključujući Zaporošku oblast, a istraga takvog incidenta neće se provesti idućih pet godina, što se svakako može tumačiti kao priprema terena za nuklearnu provokaciju.
Ukrajinske hitne službe održale su krajem lipnja vježbu evakuacije za slučaj radioaktivne kontaminacije iz elektrane. Prema planovima u takvom slučaju, evakuiralo bi se do 300.000 ljudi iz okolnih područja. Budanov je ipak u četvrtak za Reuters izjavio da se “prijetnja (nuklearnog incidenta) smanjuje”, no da nije eliminirana “sve dok je elektrana okupirana”.
Glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova potencirala je ponovo ovu temu preko vikenda, poručujući čelnicima članica NATO-a, koji su se danas okupili u Vilniusu, da se usredotoče na navodno ukrajinsko ugrožavanje NE Zaporižja, jer će “velika većina članica saveza biti u zoni izravnog udara” nuklearne katastrofe.
Tonči Tadić: Što god da se dogodilo, Hrvatska s tim neće imati problema
Stručnjaci se, međutim, uglavnom slažu da bi rizik od radijacije bio mnogo manji nego što se strahuje. Međunarodni institut za strateške studije iz Londona tako navodi da bi rizik bio “relativno nizak”, odnosno da ne bi doveo do katastrofe razmjera Černobila ili Fukushime.
Na ovu nam je temu svoj osvrt za dao nuklearni fizičar dr. sc. Tonči Tadić, viši znanstveni suradnik Instituta Ruđer Bošković i član Znanstveno-tehničkog odbora Euratoma (EURATOM STC).
“Što god da se dogodilo, Hrvatska s tim neće imati nikakvih problema, zato što su svi reaktori u stanju hladnog gašenja, dakle nisu pod punim pogonom, na visokoj temperaturi, s velikim toplinskom snagom u sebi. Dakle, ne može doći do onako dramatičnih procesa kao što je to bilo u Černobilu”, umiruje nas Tadić.
“I ovi reaktori su konstruirani slično zapadnim nuklearnim elektranama, s containmentom (zaštitnom zgradom) koji se sastoji od 15 cm čelika i metar i pol armiranog betona. Dakle, nije to malo bolji betonski hangar kao u Černobilu. I treće, i kad bi ovi reaktori radili, oni nisu černobilskog tipa gdje je usporivač neutrona grafit, koji potiče nuklearnu reakciju čak i kad nema vode kao hladila. U ovom slučaju je voda i hladilo i usporivač neutrona.”, dodaje.
“Ali ključno je to da su ovi reaktori u postupku hladnog gašenja, što znači da su ubačene kontrolne šipke, no u reaktoru i dalje traju nuklearne reakcije fisijskih produkata, zaostalih nakon rada elektrane, što znači da ga treba i dalje hladiti. Kod istrošenog goriva u bazenu pored reaktora radi se o snazi od par MW, a u samom reaktoru od par desetaka MW”, naglašava Tadić.
Pri hladnom gašenju temperatura reaktora je ispod vrelišta, ali električne pumpe koje pokreću vodu kroz jezgru i dalje moraju raditi kako bi ohladile gorivo i izbjegle topljenje jezgre, što zahtijeva vanjsko napajanje. Ruski okupatori, inače, mjesecima nisu dozvoljavali ukrajinskim operaterima da stave sve reaktore u ovaj režim, a popustili su tek na traženje IAEA-e. Posljednji reaktor stavljen je u hladno gašenje tek 8. lipnja, izvještava CNN.
“Rat u Ukrajini je prvi koji se vodi u zemlji koja ima nuklearne elektrane”
Tadić nam je objasnio i zašto smatra da možemo isključiti scenarij ukrajinskog napada na nuklearku: “Kad bi netko htio napraviti štetu umjetno izazvanom nuklearnom nesrećom, on bi trebao napraviti dvije stvari: prvo, eksplozivom razoriti pumpe za hlađenje reaktora kako bi došlo do porasta temperature, a drugo, eksplozivom razoriti containment. Ali budući da je taj containment rađen da izdrži udar putničkog aviona, tu se doista radi o velikoj količini eksploziva koji bi morao biti detoniran na licu mjesta, a ne o granatama ili raketama kao što je HIMARS, koje ga ne bi mogle probiti.”
Što se izvješća IAEA-e tiče, Tadić napominje da ono nije isključilo mogućnost ruskog miniranja elektrane, jer se “još nisu popeli na krovove reaktorskih zgrada”, a incident se može izazvati i tako da se “raznesu dizelski generatori koji su rezervni izvor energije za hlađenje”.
“Osim toga, postavlja se pitanje zašto bi netko tko oslobađa svoju zemlju želio tu zemlju radioaktivno kontaminirati. Koliko bi trebao biti poremećen za takvo nešto? S druge strane, ruska taktika spaljene zemlje savršeno se uklapa u tu viziju budućnosti. Od rušenja niza brana, zaključno s Novom Kahovkom do mahnitog razaranja gradova koje žele osvojiti, korištenje nuklearke kao tempirane bombe uklapa se u tu viziju”, kaže Tadić za N1.
Naime, dostupni dokazi mahom upućuju da su upravo ruske snage eksplozivom uništile golemu branu hidroelektrane Kahovka, smještene nekih 150 km nizvodno od nuklearke, koja je također pod njihovom kontrolom. I tada se strahovalo da će nuklearka ostati bez vode za hlađenje zbog isušivanja rezervoara Kahovka. Ipak, bazen za hlađenje brane ima dovoljno vode, barem na “nekoliko mjeseci”, rekao je tada Grossi.
“Tu treba jasno reći da je takvo korištenje nuklearne elektrane otvaranje nuklearne faze rata, sa svim posljedicama koje će po Rusiju iz toga proizaći. Rat u Ukrajini je prvi koji se vodi u zemlji koja ima nuklearne elektrane, ne računajući desetodnevni rat u Sloveniji. Isto tako je prvi put da okupatorska sila koristi nuklearku za smještaj vlastitog topništva i raketnih sustava, odakle može mirno i nesmiljeno razarati gradove”, ističe Tadić.
Jedna od takvih posljedica mogao bi, teoretski, biti i vojni odgovor NATO-a. Naime, američki senatori Lindsey Graham i Richard Blumenthal predstavili su krajem lipnja prijedlog rezolucije prema kojoj bi se svaki čin Rusije, Bjelorusije ili “posrednika Rusije” koji bi doveo do radioaktivne kontaminacije teritorija neke od članica NATO-a smatrao napadom na savez i izazvao aktiviranje članka 5 o međusobnoj obrani.
Tadić: Dio radioaktivnosti otišao bi u Dnjepar i Crno more
Ono što sve trenutno najviše zanima jest kako bi izgledao najgori scenarij u slučaju da ruske snage zaista raznesu zgradu jednog ili više reaktora te rashladni sustav za istrošeno gorivo.
“Takav scenarij završava kontaminacijom kruga same nuklearke i okolnih gradova, pri čemu dio radioaktivnosti odlazi u Dnjepar i kontaminira ukrajinsku obalu Crnog mora. Pri većoj razini kontaminacije, ovisno o vjetru, bili bi zahvaćeni i okupirani dijelovi Ukrajine i jugozapadni dio Rusije”, procjenjuje Tadić, ali i upozorava da je nemoguće davati egzaktne procjene tog tipa.
Američko nuklearno društvo je nešto optimističnije pa predviđa da bi, “u malo vjerojatnom slučaju da zaštitne strukture budu probijene, svako potencijalno oslobađanje radiološkog materijala bilo ograničeno na neposredno područje oko reaktora”.
Neovisno o razmjerima opasnosti, koji je izlaz iz ove naizgled bezizlazne nuklearne krize?
“Jedino pravo rješenje je međunarodni nadzor nuklearke pod vodstvom IAEA-e i odlazak ruske vojske iz njenog perimetra”, zaključuje Tadić : “Onaj koji upravlja nuklearkom ne smije biti pod kontrolom nijedne vojske, već isključivo upravljati temeljem svojih profesionalnih kompetencija.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
